Ne možemo vjerovati vlastitim očima da je zaista netko napisao ovakav SLUŽBENI dopis upućen hrvatskim svećenicima i pastoralnim suradnicima na području njemačke biskupije Rottenburg-Stuttgart! Ovako nešto čini se nemoguće, i to iz više razloga, a osobito u 21. stoljeću, nakon nebrojenih raznolikih dokumentiranih povijesnih iskustava same Crkve i zapadnoga društva, i to već preko 50 godina od završetka II. Vatikanskoga sabora.

Naše zgražanje je tim veće što se ovdje pokazuje krajnja neempatičnost, nerazumijevanje stvarne situacije, ali i vrlo ružna arogancija, neznanje, donekle čak i bahatost, nadmoć (super-bia!), što se upadljivo pokazuje višestrukim nabrajanjem kako su hrvatske katoličke misije zapravo pod ingerencijom biskupije, te se čak poziva na Kanonsko pravo (§ 273), tj. na zapovjeđenu poslušnost mjesnome ordinariju - tako počinje komentar Ante Periše i Ante Sesara, dvojice diplomiranih teologa iz Njemačke.

Zanima vas što je izazvalo takav šok i nevjericu? Riječ je o jednom dopisu Biskupije Rottenburg-Stuttgart.

Prijevod dopisa:

Hrvatskim dužebrižnicima iznimno smeta što ne smiju služiti mise zadušnice Praljku i to po naređenju nadređenih iz struktura Crkve. 

Kako dvojica Anti nastavljaju u svom komentaru objavljenom na stranicama portala Hrvatska danas: "Naime, zabraniti hrvatskim dušobrižnicima i pastoralnim suradnicima na području spomenute biskupije da mole i slave sv. mise za pok. generala Slobodana Praljka, čak i da nazoče bilo kakvim drugim molitvama za istoga generala, osim eventualno „skrivečki“, „incognito“ – to krši sve civilizacijske, a kamoli kršćanske običaje i norme, čak i ako je general Praljak eto „osuđeni ratni zločinac“.

Ne želim ovdje ulaziti u raspravu s ljudima koji imaju tako arogantan stav i valjda misle da smo mi kakvo pleme zaostalo iz prapovijesti, jer to ni ne zaslužuju, a i očito je da im nikakav jezik argumenata neće u tom slučaju ništa značiti, nego, evo, onda samo da ih podsjetim na nekoliko jednostavnih činjenica, a i na obveze koje proizlaze iz Sv. Pisma koje bi i njima moralo upravo biti VRHOVNA INSTANCA, čak i viša od Haaškoga suda.

Vjerujem da katedralni, tj. kaptolski kanonik, zadužen za pastoral u spomenutoj biskupiji, monsinjor Hildebrand, koji potpisuje ovaj dopis, barem toliko poznaje Bibliju da zna kako se već u SZ-u, u knjizi o Makabejcima govori kako treba moliti za (svoje) pokojne, pa čak i ako su počinili grijehe kako se to pripovijeda na dotičnom mjestu (2 Mak 12, 40-45). A to je, dakako, i u skladu s kršćanstvom, jer Bog želi da se svi ljudi spase (1 Tim 2, 4). Osim toga, Isus je čak i osuđenoga zločinca (Verbrecher) na samrti „pomilovao“ i obećao mu raj! Iako ga je država osudila. Osudila je, doduše, i samoga Isusa, ali to je valjda ovaj katedralni kanonik u svojoj visoko pozicioniranoj crkvenoj dužnosti očito zaboravio! I to pravna država! Dapače, svjetska država u to doba, SPQR!!! – Vjeruje li ovaj monsinjor onda dosljedno da je Isus zbog toga zaista i bio zločinac, zbog toga ili zato što ga je neka pravna država osudila?! Ako ne, na temelju čega (kojih kriterija?) se usuđuje osporavati tu presudu? – Stvar je još i gora, jer je Rimsko carstvo bilo pojam prava, ta sve pravo baštinimo manje-više upravo od Rimljana!

Priznavati neki ljudski, svjetski sud kao VRHOVNU INSTANCU svake istine i istinitosti valjda je jasno kamo bi nas dovelo! Povijest to redovito pokaže!"

Ostatak možete pročitati na OVOM LINKU.