'Đavolja kći': Ako pobijedi, postat će europski Trump

BENOIT TESSIER/REUTERS/PIXSELL
Politički ju je oblikovala trauma, teroristički napad iz 1976. na njenu obitelj zbog pronacističkog oca
Vidi originalni članak

Nakon izborne pobjede Donalda Trumpa prvi koji je upozorio na Marine Le Pen, praktično već sljedećeg dana, bio je supredsjedatelj njemačkih Zelenih Cem Özdemir, opisujući situaciju u kojoj bi ona postala predsjednicom, kao vrlo sličnu situaciju s Trumpom. I doista. "Izbor Donalda Trumpa za predsjednika pokazuje nam da ljudi uzimaju nazad svoju budućnost", izjavljivala je koji dan nakon izbora jer ona će, ispred svoje krajnje desne stranke Nacionalni front, sljedeće godine nastupiti na francuskim predsjedničkim izborima. Uvjerena je da joj Trumpova pobjeda povećava šanse na izborima 2017. "jer će Francuzi uvidjeti da, ono što žele, mogu i dobiti ako se mobiliziraju". Rekla je i to da to pokazuje da desna opcija ne izolira naciju, nego da čak multiporalizira svijet, što brane "i Donald Trump, ali i Theresa May i Vladimir Putin".

Ona danas tvrdi da Brexit nije izolirao Veliku Britaniju, da je zapravo puno više naštetio EU, koju naziva "kvazitotalitarnom državom" i uspoređuje ju sa SSSR-om. Na čelu svoje stranke je 2011. naslijedila oca Jean-Mariea Le Pena koji je stranku osnovao u 70-ima. Kako joj je otac učestalo bio optuživan za ksenofobiju i antisemitizam, zbog čega je iz stranke i izbačen 2015., njena je agenda sada striktno antieuropska i antiimigrantska politika, pri čemu se ograđuje od rasizma i ksenofobije. Marine Le Pen je ikona politički crne Europe u kojoj njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik François Hollande osjećaju da gube političko tlo pod nogama. Viktor Orban, Geert Wilders, Heinz-Christian Strache kao šef Slobodarske stranke Austrije, Beppe Grillo iz Pokreta pet zvijezda iz Italije.

Ako ćemo pravo i Milorad Dodik, pa i HDZ donedavno s Tomislavom Karamarkom na čelu, te mnogi drugi od Balkana do sjevernog Atlantika s europske strane, posvuda rastu desničarski ili u najmanju ruku krajnje konzervativni pokreti. Marine Le Pen je definitivno u najvećem usponu i njen trijumf u EU bio bi nešto bez presedana u povijesti EU-a. Jedna od prvih stvari koje je učinila kad je postala predsjednica stranke bilo je to da je izjavila da je "Holokaust bio vrhunac barbarizma". Bila je to nužnost zbog katastrofalnog imidža stranke naslijeđenog od njenog oca. Slijedilo je zauzimanje za uvođenje istospolnih zajednica kao načina zakonske registracije istospolnih parova. I već na prošlim predsjedničkim izborima dobila je 17,9 posto glasova, odmah iza Hollandea i Sarkozyja. No, i ona iza sebe ima vrlo gadan trag kojekakvih skandala.

2010. je muslimanske vjernike koji su jednom tjedno molili po nekim francuskim ulicama, usporedila s nacističkom okupacijom u Drugom svjetskom ratu. 2011. o njenoj je političkoj budućnosti vrlo je lijepo pisao notorni Vladimir Žirinovski, objašnjavajući da je riječ o njegovoj osobnoj prijateljici. Tada je otkrio da mu je ona sama rekla da su nacionalisti otišli predaleko s antiimigrantskim, antigay, protupobačajnim, antisemitskim i sličnim politikama, a sve zato što su se time – sukobili s francuskim društvom. Nije spominjao nikakav uzvišeniji motiv. Tako je uspjela na europarlamentarnim izborima 2014. dobiti oko 25 posto glasova koje je donedavno slovila kao utočište probisvjeta izbrijanih glava i nostalgičara za Trećim Reichom. Zanimljivo pa je Nigel Farage s UKIP-om na istim izborima dobio vrlo sličan postotak.

Neslavna kao "kći vraga", kao europska inačica notorne Sarah Palin, zvijezde Tea Partyja u SAD-u, istodobno je stala grabiti glasove i ljevici, zauzimajući neke izrazito lijeve stavove, poput obrane o umirovljenju Francuza sa 60 godina, isticanje nezaposlenosti, hvaleći Aleksisa Ciprasa u trenucima trijumfa Syrize u Grčkoj i slično. Kad su je prije koju godinu pitali što ju je oblikovalo ovakvom kakva je danas, odgovorila je: "20 kilograma dinamita." Možda i ne razumijevajući, time je otkrila da su njeni tvrdi, desni stavovi posljedica terorističkog napada iz 1976. na obiteljsku kuću Le Penovih u kojoj je ona tada kao osmogodišnjakinja spavala. Politički je nisu ni okrznuli skandali iz 2015. Prvo u ožujku da je svojim suradnicima u Europarlamentu neopravdano natrpala džepove sa 7,5 milijuna eura.

A onda i u prosincu da je njenom karticom za glasanje od listopada te godine netko glasao čak osam puta, iako je ona cijelo to vrijeme bila u Francuskoj. Što se Francuske po njenoj mjeri tiče, glasove privlači time što se protivi privatizaciji, što se zalaže za ukidanje postojećih mjera slobodne trgovine i sličnom. Činjenica je, ipak, da je najveći uspon zabilježila na velikom povećanju broja izbjeglica iz arapskih zemalja, na što jest upozoravala prije Francuskog uplitanja u poplavu "arapskih revolucija". Na tom mjestu njeni su stavovi izrazito desni. Apsolutno bez iznimke vraćala bi izbjegle u zemlje odakle su došli. Njihova sudbina tamo nije njena briga. Ukinula bi čak i legalnu imigraciju, državljanstvo bi dodijeljivala u ovisnosti o socijalnim, etničkim i vjerskim kategorijama.

Za nju odgovornost francuske za stanje u bivšim kolonijama te zemlje ne postoji. Čak bi ukinula dvojno državljanstvo. Izrazito sekularno raspoložena, Marine Le Pen ostavlja dojam da nije zabrinuta za sudbinu kršćanstva tako dugo dok time suzbija islam u svojoj zemlji. Ako je tko i sumnjao, ona se zalaže za referendum o ponovnom uvođenju smrtne kazne. A što misli o Vladimiru Putinu? "Mi u Francuskoj također nemamo savršenu demokraciju i stoga nemamo pravo dijeliti lekcije Rusiji. Moram priznati da se do određene mjere divim Putinu", izjavila je 2011. U jednom trenutku je otišla dotle da je predložila da, ukoliko se Belgija raspadne na Valoniju i Flandriju, Valonija uđe u sastav Francuske. Njena EU, ako bi i postojala, bila bi slabašna zajednica nacija krajnje neprijateljski raspoloženih prema useljenicima, bez eura, bez EU federalizma. Od Brexita, njen je stav o EU još i oštriji, te zagovara referendum o izlasku Francuske iz EU-a.

Posjeti Express