Stranka pokojnog Milana Bandića i formalno odlazi u stečaj i gasi se dvije godine nakon njegove smrti. I to je samo logički, odgađani završetak jer su u kadrovskom i idejnom stečaju od onog dana kad im je preminuo osnivač. I nije to ništa čudno. Nije stranka ni osnovana da bi služila onom “svetom” demokratskom cilju promicanja novih ideja i politika za javno dobro. Osnovana je kako bi se sačuvala koruptivna vladavina. Nastala je dok je njen utemeljitelj bio u zatvoru i promovirala je ideju da je danas pokojni gradonačelnik žrtva političkog progona. Pravi cilj je bio na toj ideji dobiti glasove, postati važan jezičac u Saboru, a onda izbjeći nova uhićenja i kazneni progon.

Bandić je u tome majstorski uspio. Sa samo jednim zastupnikom, povećao je klub “žetončića” u Saboru na 12 i bez njega nisu mogli niti Karamarko niti Plenković. HDZ je zauzvrat podržavao vladavinu u Zagrebu. A ta vladavina je bila obilježena korupcijom. Ipak, dok je bio živ i dok je simbioza trajala, istražitelji više nisu došli na Bandićeva vrata. Tek nakon njegove smrti objavljeno je da je uzimao mito iako je Uskok skupio dokaze godinu dana ranije. Kad je stranka služila da se sačuva takva moć i vladavina jednog čovjeka, nije čudo da je i ona bez njega izdahnula. Pokoj im duši. Ne ponovilo se.