Bi li muškarac doista lakše pobijedio Kolindu nego žena?
Tko bi bio najbolji protukandidat Kolindi Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima: muškarac ili žena? Pitanje zvuči banalno, pomalo zastarjelo, možda nepristojno, u eri rodne ravnopravnosti i novog feminizma svakako politički nekorektno. Ali nametnula ga je jedna žena. Anka Mrak Taritaš, predsjednica GLAS-a, ovog je tjedna poručila kako bi "bilo dobro da predsjednički kandidat liberalne ljevice bude muškarac".
"To bi bilo dobro", kaže ona, "kako se kampanja ne bi pretvorila u natjecanje tko ima bolju haljinu ili duže trepavice". Nikada do sada nisu se ovako javno spomenule spolne ili rodne predispozicije kandidata za neku visoku političku funkciju. O tome se svakako razmišljalo i kalkuliralo, neki su već konstatirali kako su javni pravobranitelji u ovoj zemlji žene i da su 90 posto zastupnika u Hrvatskom saboru muškarci. Ali još nismo čuli tako izravnu referenciju na nečiji spol.
Bi li onda doista muškarac bio jači protukandidat Kolindi Grabar Kitarović? Na to pitanje, u ovako postavljenim gabaritima obračuna spolova, doista je teško dati jednoznačan odgovor. Uostalom, jedan muškarac već je izgubio od Kitarović na predsjedničkim izborima.
Možemo kalkulirati ovako: ako protukandidat bude žena, onda će predsjednica doista svesti izbore na utrku o trepavicama i tu dominirati, jer je na tome godinama radila; ako to bude muškarac, Kitarović će koristiti ženstvenost kao obranu od svake kritike, implicitno optužujući muškarca za seksizam i patroniziranje. Koji džentlmen se usudi napasti ženu, pa makar argumentima?
S druge strane, možemo stvari postaviti ovako: muški kandidat mogao bi neutralizirati predsjedničine adute kod patrijarhalne publike, a o ženskim biračima da i ne govorimo. Osim toga, nebrojeno mnogo puta smo se osvjedočili da Grabar Kitarović najžešće, pa i najotrovnije kritike, doživljava upravo od žena. Temeljiti kampanju na obračunu muškaraca i žena u pravilu je vrlo riskantno. Za koga glasuju žene? U Americi je većina bijelih žena glasovala za Donalda Trumpa prije Hillary Clinton.
U Hrvatskoj je konzervativni HDZ dao premijerku i predsjednicu, za razliku od SDP-a, koji je u doba Zorana Milanovića na funkcijama promovirao muškarce. Zoran Milanović jednom je prilikom ženama savjetovao da "budu više kao muškarci pa će ih se kolege više bojati i više cijeniti". Sad se za tog Milanovića kalkulira da bi mogao biti predsjednički kandidat ljevice. Zbog toga je najsigurnije držati se temeljnog pravila da kandidat mora biti kvalitetan, bez obzira na spol.
A upravo do takvih kandidata u hrvatskoj politici, i to onoj kojom dominiraju muškarci, najteže je doći. Kolinda Grabar Kitarović banalizirala je funkciju predsjednika države, koketirajući sa ženskim atributima. Možda je baš zato potrebna još jedna kandidatkinja koja bi toj funkciji vratila dignitet.