Hladni rat nikada nije eskalirao u nuklearni armagedon, ali su prestiž, pokazivanje mišića i proxy sukobi diljem planete bili kvintesencija ideološkog sukoba koji je 45 godina držao svijet na konopcima. Veliku šamarčinu i međunarodnu sramotu, SSSR je doživio na današnji dan 1987. Amaterski pilot Mathias Rust, tada 19-godišnjak iz Zapadnog Berlina, napravio je nesvakidašnji podvig. Bez dopuštenja je poletio iz Helsinkija prema Moskvi. Prema ruskim tvrdnjama, nekoliko puta su ga pratili sovjetske snage protuzračne obrane i civilni kontrolori zračnog prometa, kao i presretački zrakoplovi Sovjetskog ratnog zrakoplovstva. Sovjetski piloti nisu dobili dozvolu da ga obore, a njegov je avion nekoliko puta bio zamijenjen za prijateljski zrakoplov. Također, 28. svibnja 1987. bio je Dan granične straže, što je mnoge stražare omelo. Sletio je na most Bolšoj Moskvorecki, pokraj Crvenog trga, blizu Kremlja u glavnom gradu SSSR-a.

Rust je rekao da je htio stvoriti „imaginarni most“ prema Istoku, a njegov je let imao za cilj smanjiti napetost i sumnju između dviju strana Hladnog rata. Rust je osuđen na četiri godine rada u radnom logoru općeg režima zbog kršenja pravila prelaska granice i zračnog prometa te zbog izazivanja hitne situacije prilikom slijetanja. Nakon 14 mjeseci u zatvoru, pomilovao ga je Andrei Gromijko, predsjednik Prezidija Vrhovnog sovjeta, te je pušten na slobodu. 

Detalji mitskog preleta

Sve je krenulo 13. svibnja 1987. kada je poletio  s aerodroma Uetersen, blizu Hamburga i svog rodnog mjesta Wedel, u unajmljenom avionu Reims Cessna F172P (registracija D-ECJB), koji je modificirao uklanjanjem nekih sjedala i dodavanjem dodatnih spremnika goriva. Sljedeća dva tjedna proveo je putujući sjevernom Europom, posjetivši Farske otoke, Island gdje je proveo tjedan dana, te Bergen na povratku. Kasnije je rekao da je ideju o pokušaju leta do Moskve imao već prije polaska, a put na Island smatrao je testom svojih pilotskih sposobnosti. Na dan leta, 28. svibnja, natočio je gorivo na aerodromu Helsinki-Malmi i javio kontroli leta da ide u Stockholm, te je poletio u 12:21. Odmah nakon posljednje komunikacije s kontrolom, skrenuo je avion prema istoku blizu Nummela, Vihti. Kontrolori su pokušavali kontaktirati Rusta dok je letio gusto prometnom rutom Helsinki–Moskva, ali on je isključio svu komunikacijsku opremu. 

Prešao je baltičku obalu iznad Estonije i krenuo prema Moskvi. U 14:29 pojavio se na radaru sovjetske protuzračne obrane (PVO). Nakon što nije odgovorio na signal „prijatelj ili neprijatelj“ (IFF), dobio je borbeni broj 8255. Tri bataljuna zemlja-zrak su ga pratili, ali nisu dobili dopuštenje za lansiranje projektila. Sve protuzračne snage bile su u pripravnosti, a dva presretača poslana su da ga prate. U 14:48, kod Gdova, pilot MiG-23 stariji poručnik A. Pučnin vidio je bijeli sportski avion sličan Jakovljevu Yak-12 i tražio dopuštenje za napad, ali mu je odbijeno. Protuzračna obrana ponovno je nekoliko puta uspostavljala kontakt s njegovim avionom, ali zbog kaosa u sustavu i činjenice da je PVO nedavno podijeljen na više okruga, došlo je do zbunjenosti. Lokalni zračni puk u blizini Pskova bio je na vježbama, a lokalni kontrolori su zbog nespretnosti pilota postavili da sav zračni promet u području ima prijateljski status, uključujući i Rusta.

IVAN SELAK 'Sjedam u kabinu. Ma nisam avion ni pregledao. Je.. ga, ispravan ili ne, ja odoh!'

Slično se dogodilo kod Torzhoka, gdje je zbog pojačanog zračnog prometa izazvanog operacijom potrage i spašavanja Rust bio zamijenjen za jedan od helikoptera. Detektiran je još nekoliko puta i dvaput mu je dodijeljena lažna prijateljska identifikacija. Smatran je domaćim avionom za obuku koji krši pravila i dobio je najmanji prioritet u protuzračnoj obrani.

Oko 19:00 sati pojavio se iznad Moskve. Prvotno je planirao sletjeti u Kremlj, no zaključio je da bi ga tamo KGB mogao uhititi i zataškati cijeli incident. Stoga je promijenio plan i odlučio sletjeti na Crveni trg. Zbog guste pješačke gužve ni tamo nije mogao sletjeti, ali nakon još jednog kruga uspio je sletjeti na most Bolšoj Moskvorecki pored Katedrale Svetog Bazilija. Istraga je kasnije utvrdila da su tog jutra uklonjene žice trolejbusa koje inače prekrivaju most i spriječile bi slijetanje, a sljedećeg su dana ponovno postavljene. Tamo su ga dočekali znatiželjni prolaznici koji su tražili autograme. Na pitanje odakle je, odgovorio je „Njemačka“, zbog čega su mnogi pomislili da je iz Istočne Njemačke, no kad je rekao Zapadnu Njemačku, bili su iznenađeni. Dva sata kasnije je uhićen.

Suđenje i robija

Suđenje je započelo  u Moskvi 2. rujna 1987. Osuđen je na četiri godine rada u radnom logoru općeg režima zbog huliganstva, kršenja zračnih propisa i prekoračenja sovjetske granice. Nikada nije prebačen u radni logor, već je kaznu služio u strogo čuvanom pritvoru Lefortovo u Moskvi. Dva mjeseca kasnije, Ronald Reagan i Mihail Gorbačov složili su se potpisati ugovor o uklanjanju nuklearnog oružja srednjeg dometa u Europi, a Vrhovni sovjet je u kolovozu 1988. naredio Rustovo puštanje kao gestu dobre volje prema Zapadu. Rustov povratak u Njemačku 3. kolovoza 1988. pratio je veliki medijski interes, ali nije davao izjave novinarima; njegova je obitelj ekskluzivna prava na priču prodala njemačkom časopisu Stern za 100.000 njemačkih maraka. Izvijestio je da je u sovjetskom zatvoru bio dobro tretiran. 

Dana 24. studenog 1989., dok je obavljao obveznu društvenu službu (Zivildienst) kao bolničar u zapadnonjemačkoj bolnici, Rust je nožem izbo svoju kolegicu koja ga je navodno odbila. Osuđen je na dvije i pol godine zatvora, ali je pušten nakon 15 mjeseci. Nakon izlaska iz zatvora, prešao je na hinduizam.

Utjecaj na SSSR i Gorbačov

Prelet je osramotio SSSR i opasno uzdrmao povjerenje u PZO i sposobnost obrane komunističkog imperija od Zapada.Rustov let kroz navodno neprobojni sustav protuzračne obrane snažno je pogodio sovjetsku vojsku i rezultirao smjenom mnogih visokih časnika, uključujući ministra obrane, maršala SSSR-a Sergeja Sokolova, te načelnika sovjetskih snaga protuzračne obrane, bivšeg asa borbenih pilota iz Drugog svjetskog rata, glavnog maršala Aleksandra Koldunova.