Naftni, bankarski i građevinski tajkun vrijedan 6,2 milijarde dolara, 16. najbogatiji ruski milijarder, usto pjesnik... Mihail Gucerijev si je u ožujku mogao priuštiti čak i to da svom sinu pokloni vjenčanje koje je stajalo cijelu milijardu dolara, a koje je uključivalo nastupe Jennifer Lopez i Enriquea Iglesiasa te Stinga kao posebnoga gosta. Gucerijev svoj biznis u Rusiji vodi s bratom i nećakom te je njihova obiteljska grupa jedna od najbogatijih u toj zemlji. Nedavno je hrvatska javnost doznala da je od 2012. za jednu od tvrtki kćeri povezanih s tvrtkama iz te skupine radila na odnosima s javnošću i Ana Šarić, danas Karamarko.

Bio bi to biznis koji bi se samo poželjeti mogao, da taj njen angažman nije iskrsnuo u središtu afere s investicijom 160 milijuna eura u projekt nuklearne elektrane Fennovoima u Finskoj. Investiciju su finske vlasti spriječile, ustvrdivši da je riječ o pokušaju podvale ruskoga kapitala preko zakonom ograničenih 40 posto, na koliko je bio limitiran ruski nuklearni div Rosatom. Gucerijeva osobno domaća je javnost prvi put upoznala u svibnju 2012. kad je doputovao u Zagreb svjedočiti u korist Ive Sanadera. Sudac Ivan Turudić na Županijskom sudu nije mu vjerovao ni jedne jedine riječi dok je ovaj tvrdio da pet milijuna eura na računu Roberta Ježića nije bio MOL-ov mito posrnulom HDZ-ovu premijeru za prepuštanje Ine MOL-u nego da je to bio njegov novac, namijenjen lobiranju za projekt Družbe Adria.

Medijski, tada je posjet Gucerijeva bio tek pravosudna egzotika. Međutim, baš tih mjeseci njegovi ljudi od povjerenja u Hrvatskoj su osnivali ili preuzimali tvrtke, njih najmanje osam, redom na adresi Zagrebačka cesta 192 i sa zajedničkim telefonima i faksovima. Jedna od njih bila je Migrit energija, čija je tvrtka kći Migrit solarna energija htjela investirati 160 milijuna eura u finsku nuklearku. I dok danas naslovnice novina puni afera Konzultantica, zbog suradnje Drimije s Josipom Petrovićem i MOL-om, u zaborav je pao skandal od 3. srpnja 2015. kad su Tomislav Karamarko i njegova supruga letjeli u Helsinki istim avionom kao i direktorica Migrit solarne energije Oksana Dvinski, koja je u Helsinki išla na nuklearni finski sastanak.

Karamarko danas tvrdi da je u Finsku putovao tek kako bi "fino razgovarao". No ruska veza Karamarkovih s mnoštvom spornih elemenata pokazuje se sve složenijom. Svjedočenje Gucerijeva iz 2012. u korist Sanadera bilo je smiješno već time što je tada u Zagreb doputovao u društvu Mađara Imrea Fazekasa, savjetnika MOL-a, a ujedno glavnog predstavnika Gucerijevljeve naftne kompanije Russneft za Srednju Europu. No Gucerijev je sve samo ne smiješan milijarder. Umnogome bizaran, ali ne i smiješan. Zapadni mediji o njemu su se ponajviše raspisali kad je nedavno ženio sina Saida (28). Lako za to što je vjenčanica mladenke koštala 25.000 dolara i što je od svih dragulja i ukrasa težila 12 kilograma, toliko da su joj je drugi morali nositi dok je u njoj hodala.

Lako i za to što je cijeli moskovski restoran Safisa, jedno od najluksuznijih mjesta u ruskoj prijestolnici, obložio od zida do zida, s kraja na kraj, najskupljim svježim cvijećem. Kad si već može priuštiti, neka mu, reklo bi se, koliko god njegov zavičaj, ruska republika Ingušetija, životari u najdubljoj bijedi. O kakvom je kulturnom sklopu riječ, postalo je jasno kad se doznalo na koji način su pronašli i odabrali nevjestu za mladoga Gucerijeva. Tražili su djevojku koja je morala biti prelijepa, sramežljiva, obrazovana, koja ne podnosi slavu, a koja je, pod apsolutno obavezno, djevica. Unatoč tome što živimo u 21. stoljeću, uspjeli su. Studentica stomatologije s Moskovskog državnog sveučilišta Kadija Užahovs (20) udovoljavala je svemu traženom i pristala je udati se za prijestolonasljednika najmoćnije dinastije iz Ingušetije.

Sting je pravio društvo mladoženji i čuvao mladenkin buket. Pred restoranom je 600 uzvanika parkiralo takvu ergelu Rolls-Royceova i Bentleya kakva se rijetko viđa čak i u zaljevskim naftnim monarhijama. A vjenčanju su nazočili i, kao najugledniji među najuglednijima, aktualni predsjednik Ingušetije Junus-Bek Jevkurov te Ruslan Aušev, prvi predsjednik Ingušetije, koji je vladao od 1993. do 2002. Bio je to totalni trijumf danas 58-godišnjega Gucerijeva. Oženio je jedinog sina koji mu je preostao otkad mu je kao 22-godišnjak stariji sin Džingis stradao 2007. u najblaže rečeno sumnjivim okolnostima. A, usto, prošle je godine svoje bogatstvo, prema Forbesu, više nego udvostručio. Za Gucerijeva zapadni mediji najčešće pogrešno navode da je Kazah.

On se doista rodio 1958. u Kazahstanu, ali od roditelja Inguša koje je Staljinov režim 1944. tamo protjerao, kao i cijeli narod, u sklopu kolektivne kazne zbog navodne kolaboracije s nacistima. Staljin je volio takve poteze, slično je činio i krimskim Tatarima i Čečenima te još nekima. Unatoč nepoćudnom podrijetlu, Gucerijev je bio izrazito bistar dečko. Prvo je u Kazahstanu diplomirao kemiju, a potom u Moskvi redom ekonomiju, geologiju i pravo. Pritom je radio sve i svašta, najčešće fizičke poslove, kako bi se uzdržavao. Sa samo 25 godina postao je direktor tvornice u Groznom, a 1988., s jedva 30, osnovao je prvu privatnu banku u SSSR-u, usto i sa znantnim stranim kapitalom. U godinama kad se SSSR urušio, a bivše sovjetske republike preplavio val gangsterskog megakriminala i privatizacije u stilu osvajanja Divljeg zapada, Gucerijevu se sve otvorilo.

Osnovao je svoju B.I.N. Grupu, ušao je u naftni biznis, a 1995. izabran je i za zastupnika u ruskoj Dumi, i to za zamjenika predsjednika parlamenta. Taj dio biografije ne predstavlja mu neku posebnu preporuku jer je u parlament ušao na listi Liberalne demokratske stranke Vladimira Žirinovskog, neslavnog ruskog ultranacionalista, rasista, agresivnog političkog šoumena kojeg i ruska i svjetska javnost pamte po tučnjavama u parlamentu, prijetnjama ubojstvom ovim i onim političkim suparnicima, prijedlozima da se na pobunjene Čečene tijekom Prvog čečenskog rata baca strateško nuklearno oružje i slično.

Gucerijev nije imao želuca trpjeti Žirinovskog i u 21. stoljeću, te se na izborima 1999. kandidirao kao nezavisni i opet uspio. No vrlo brzo sasvim se posvetio biznisu, točnije privatizaciji. Godine 2000. postao je direktor rusko-bjeloruske državne naftne kompanije Slavneft, da bi ga nakon samo dvije godine smijenili. Čak i tako kratko vrijeme bilo mu je dovoljno da se dočepa znatnog dijela privatizirane tvrtke i oko toga počne graditi novu naftnu kompaniju Russneft. Već 2006. Russneft je postao deveta najveća naftna kompanija u Rusiji. Proizvodio je dnevno 340.000 barela nafte, usporedbe radi, skoro kao cijela Libija danas. Slovio je kao poslodavac koji je nudio dobre plaće, koji je ulagao u gradove u kojima je poslovao Russneft. Ali se preračunao kad se upustio u borbu za vlast u Ingušetiji.

Tadašnji predsjednik bio je Murat Zjazikov, bivši KGB-ovac i FSB- ov general, blizak Vladimiru Putinu. Preko noći Gucerijev je optužen za poreznu utaju od kakvih 144 milijuna dolara te je 2007. na brzinu morao prodati svoj Russneft naftnom oligarhu Olegu Deripaski za tri milijarde dolara i bježati na Zapad. Iste godine njegov sin Džingis navodno je stradao u prometnoj nesreći, koju istraživački novinari nisu uspjeli pronaći ni u jednom registru. Navodno se iz automobila čak izvukao neozlijeđen i sljedeće noći umro je u snu zbog navodnog moždanog udara. Ruski istraživački novinari skloniji su povjerovati verziji po kojoj su mu sina ubili inguški i čečenski islamistički teroristi iz osvete što ih je Gucerijev tijekom pregovora o talačkoj krizi u školi u Beslanu 2004. gadno zeznuo nizom dezinformacija.

Tijekom krize ubijeno je 385 ljudi, od čega 186 djece. Optužbe protiv Gucerijeva za poreznu utaju odbačene su, neobičnom igrom slučaja, tek nakon što je Kremlj 2008. smijenio predsjednika Ingušetije zbog nesposobnosti i korupcije. Gucerijev se tad vratio u Moskvu, od Deripaske otkupio svoj Russneft i povratio povjerenje Kremlja u svoj biznis. Otad mu cvjetaju ruže. U Ingušetiji danas nema ni jedne profitabilne tvrtke koja nije njegova. Zbog ljubavi prema poeziji i glazbi grozničavo kupuje radio i TV postaje, ponajviše u Moskvi. A otkako je 2015. otkupio od Mihaila Šiškanova građevinski div Inteco, postao je i građevinski magnat. Šiškanov i Gucerijev su, inače, bili i ostali jako dobri suradnici, a Inteco je inače tvrtka koja je u Hrvatskoj turbulentne 2012. držala vlasništvo nad svim tvrtkama Titan, kojima je direktorica bila Oksana Dvinski. Ona ista koja je bila direktorica Migrit solarnoj energiji, koja je angažirala Anu Karamarko i koja je s Karamarkovima skupa letjela na nuklearni sastanak u Finsku.