Jasenovac je trebao biti mjesto na kojemu bi se promovirale neke zajedničke vrijednosti i afirmirali principi. Nažalost, on je i ove godine pretvoren u pozornicu za manifestaciju političkog licemjerja.

Milorad Pupovac je upozorio da se u Hrvatskoj trenutačno vodi “svjesna politika zaborava ustaških zločina”, zbog čega je bojkotirao službenu komemoraciju pod Kamenim cvijetom. 

Ali mu to nije smetalo da i dalje podržava u parlamentu tu istu vlast pod čijim se mandatom događa ta ista afirmacija ustaštva.

Pregovarao s Plenkijem Skejine izjave: "Jasenovac je bila bolnica za tifusare"

Na jednoj od komemoracija bio je i Davor Bernardić, predsjednik stranke koja u svoje četiri godine na vlasti nije htjela ili se nije usudila zabraniti HOS-ov grb sa sad spornim pozdravom “Za dom spremni”. I pod čijom su vlašću u Splitu HOS-ovci iz Bojne “Rafael Boban” na 10. travnja podigli spomenik.

Andrej Plenković na svojoj se komemoraciji zaklinjao u odanost njegove Vlade antifašističkim vrijednostima, iako je smogao toliko hrabrosti da spornu HOS-ovu ploču pomakne 15 kilometara od Jasenovca. I prihvati preporuku da se protuustavni “ZDS” može “iznimno koristiti”. 

I na kraju, sve to zaokružila je Kolinda Grabar Kitarović. Ona koja je najviše koketirala s ustaštvom, proglašavala ustaške emigrante domoljubima, a “ZDS” nazvala “starim hrvatskim pozdravom”, sad se zalaže za jednu zajedničku komemoraciju. Iako ona sama nije dosad još bila ni na jednoj.

Ali da ih netko pita, svi su oni na istoj strani. Pupovac s antifašistima i HDZ-om, Kolinda s ustašama i partizanima, manjine uz SDP koji podilazi ustašama. To je hrvatsko zajedništvo.

I ne radi se ovdje više uopće o “pitanjima iz prošlosti”, kako ih želi predstaviti Grabar Kitarović. Ovo su itekako pitanja naše sadašnjosti, a kako se čini, i pitanja naše budućnosti.

Odnos prema Jasenovcu, NDH, ustašama i “Za dom spremni” pitanje je vrijednosnog uređenja moderne hrvatske države. 

Tako je bilo Pogledajte zaboravljene ustaške i partizanske fotografije

Čak je i Franjo Tuđman, stari partizan, imao tu svijest da se treba boriti protiv crnokošuljaša i ustaša. Iako je i sam kasnije bulaznio o “miješanju kostiju” fašista i antifašista.

Ali ako se sve uključene strane na čak tri komemoracije, plus ona Kolindina solo točka, zaklinju u antifašizam, a zatim sve one, manje ili više, participiraju u afirmaciji ustaštva, onda se postavlja pitanje što je za njih uopće antifašizam.

Predsjednica misli da bi antifašizam trebalo afirmirati “u tišini”, iako vrlo glasno afirmira ustaško “domoljublje”.

Političke poruke s takvih komemoracija šalju jasnu poruku javnosti i društvu da su fašističke tendencije neprihvatljive, nedopustive, pa i nezakonite. 

Šutnja se dosad uglavnom shvaćala kao odobrenje za revizionističke tendencije.

Antifašizam bi trebao biti vrijednost na kojoj se gradi društvo. U Hrvatskoj je to postala tek prigodničarska floskula.