Na današnji dan, 4. prosinca 1892. godine, u obalnom gradu El Ferrol na sjeverozapadu Španjolske rođen je Francisco Paulino Hermenegildo Teódulo Franco y Bahamonde, čovjek čije će ime obilježiti španjolsku povijest 20. stoljeća.

Gotovo četiri desetljeća Franco je vladao Španjolskom kao diktator. Uspostavio je autoritarni režim, zabranio sindikate i političke stranke, osim svoje Falange. Katoličanstvo je postalo jedina priznata religija, a regionalni jezici, poput katalonskog i baskijskog, bili su potisnuti. Tajna policija osiguravala je opstanak režima.

Tijekom njegove vladavine u Španjolskoj su stotine tisuća majki bile žrtve mračne mreže krađe i trgovine djecom koja je desetljećima djelovala pod okriljem države i Crkve. U sustavu koji je započeo kao ideološko čišćenje pod Francovom diktaturom, a prerastao u unosan biznis, liječnici, svećenici i časne sestre otimali su novorođenčad i prodavali ih obiteljima odanima režimu.

Praksa je započela nakon Španjolskog građanskog rata (1936. - 1939.) kao metoda kažnjavanja poraženih. Režim je ciljao žene koje su se borile na strani Republike ili su bile povezane s ljevičarima, smatrajući ih nositeljicama 'crvenog gena'. Psihijatar Antonio Vallejo-Nájera, uz podršku Franca, promicao je pseudoznanstvene teorije da se marksizam nasljeđuje i da djecu treba odvojiti od takvih majki kako bi se spriječila nova generacija 'crvenih'. Djecu su oduzimali zatvorenicama i davali ih na posvajanje obiteljima koje su podržavale režim.

Nakon Francove smrti 1975., ideološki motiv zamijenio je financijski. Mreža je nastavila djelovati sve do 1990-ih, a mete su postale siromašne žene, samohrane majke i sve one koje se nisu uklapale u sliku konzervativne katoličke Španjolske.

Jeziva metoda: 'Vaša beba je umrla'

Modus operandi bio je gotovo uvijek isti i šokantno okrutan. Majci bi nakon poroda rekli da joj je dijete umrlo zbog komplikacija. Često bi ih teško sedirali kako bi bile u stanju konfuzije. Ožalošćenim roditeljima ne bi dopustili da vide tijelo, uz objašnjenje da je bolnica, često vođena od strane Crkve, već obavila krštenje i pokop. U nekim klinikama, poput zloglasne San Ramón u Madridu, držali su smrznuto tijelo mrtve bebe kako bi ga pokazali majkama koje su inzistirale na dokazu. Kasnije ekshumacije grobova otkrile su prazne lijesove, kamenje ili kosti odraslih.

- Liječnici, časne sestre? Nisam ih mogla optužiti da lažu. To je bila Francova Španjolska. Diktatura. Čak i danas mi Španjolci ne preispitujemo autoritet - rekla je Manoli Pagador, kojoj su 1971. rekli da joj je zdravi sin preminuo nakon 'rutinskih testova'.

U tom vremenu vjeruje se kako su deseci tisuća djece rođenih od 'nepoželjnih' obitelji, tj. Francovih protivnika, nestali gotovo iz ruku njihovih majki nakon poroda. Po nekima, riječ je o čak 300.000 ukradene i prodane djece. 

Bilo je to jako dobro uigran sustav, mreža korumpiranih časnih sestara, svećenika, liječnika i medicinskih sestara koji su krali djecu, i to većinom od obitelji s manjim prihodima ili samohranima majkama. Djecu su ilegalnim putem davali obiteljima koje nisu mogle imati djecu. Kako bi prikrili svoje tragove, obitelji koje su kupovale tu ukradenu djecu, često su glumile lažnu trudnoću. U nekim drugim slučajevima obitelji su jednostavno vjerovale kako prolaze kroz legalan postupak posvojenja, a liječnicima i sestrama plaćaju za njihove usluge.

Do 1987. godine posvojenja u Španjolskoj su se obavljala kroz bolnice, koje su u većini bile pod utjecajem Crkve. Kao i u svakoj bolnici neke žene nisu htjele zadržati svoju djecu i željele su ih dati na posvojenje. Nisu dobile nikakvu financijsku naknadu a u većini slučajeva liječnici i medicinske sestre krivotvorili su papirologiju kako bi roditelje kojima djecu daju na posvojenje prikazali njihovim biološkim roditeljima. 

Uzimali su djecu i onim ženama koje su ih željele zadržati te su im lagali i govorili kako su djeca umrla pri porodu. Žene nisu mogle ni vidjeti njihova tijela, a one koji su vidjele, rečeno im je kako leševi pripadaju njima. Klinika će se, kako su im govorili, pobrinuti za njihov pogreb. Ova se praksa nastavila sve do sredine 90-ih. 

Lica zla i borba za pravdu

Skandal je eksplodirao u javnosti tek 2011. godine, kada su Antonio Barroso i Juan Luis Moreno otkrili da su kao bebe kupljeni od svećenika. Njihova priča potaknula je lavinu sličnih svjedočanstava diljem zemlje. U istragama su se stalno ponavljala ista imena -ginekologa Eduarda Vele i časne sestre Maríje Gómez.

Dr. Vela, čija je klinika San Ramón bila prava 'tvornica beba', bio je prva osoba kojoj se sudilo u ovom skandalu. Iako je 2018. proglašen krivim za otmicu i falsificiranje dokumenata, oslobođen je zbog zastare. Kad ga je novinarka BBC-a suočila s optužbama, zgrabio je raspelo sa stola i povikao:

- Uvijek sam djelovao u božje ime. Uvijek za dobrobit djece i da zaštitim majke. Dosta!

Nakon njihovog izlaska u javnost uslijedili su i mnogi drugi. Odvjetniku u Madridu javile su se obitelji 261 djeteta koji u nestali tijekom godina u bolnicama. No posvojeno djeci nije bilo lako pronaći podatke o njihovom rođenju, jer su često bili zagubljeni, krivotvoreni, a većina obitelji vjerovala je kako su posvojenja legalna. 

Do danas je na sudu završilo više od tisuću slučajeva. Sestra Gomez koju su najčešće prozivale žrtve koje su se javile, pojavila se na španjolskom sudu u travnju 2012. godine, a optužena je za krađu i prodaju djeteta 1982. godine. Odbila je svjedočiti, optužbe nazvala odvratnima i rekla kako nikada nije čula za ni jedan slučaj prisilnog oduzimanja djeteta od majke i prijetnje. Svoju je tajnu odnijela sa sobom u grob, s obzirom da je umrla godinu dana nakon toga. 

Udruženja žrtvi koje su pokrenuli između ostalih i Moreno i Barros, pokušale su usporediti DNK od odraslih ljudi koji sumnjaju da su ukradeni i majki koje su vjerovale da su im djeca umrla. No zbog zaštite podataka nisu bili u tome jako uspješni. Zatražili su da država organizira centraliziranu banku DNK kako bi žrtvama olakšali potragu za voljenima. Vlada im još uvijek treba odgovoriti na ove zahtjeve.

Za mnoge, poput Pilar Navarro, borba nije samo osobna. Ona i dalje traži svoju prvu kćer.

- Ne radi se samo o tome da je pronađem da bih je imala. Želim pravdu za sve i želim da ona zna svoje biološko podrijetlo. Ako je bila sretna sa svojom obitelji, neka ostane s njom, ali želim da zna što se dogodilo - zaključila je kroz suze.

U ovom slučaju još nitko nije osuđen za počinjenje zločina, bez obzira što su neki osumnjičenici dovedeni pred sud. Kako je prošlo nekoliko desetljeća mnoge žrtve, majka i djeca, više nisu među živima, i njihove priče tako i dalje ostaju u tajnosti, u rubrici strašno naslijeđe Francove vladavine u Španjolskoj.