Ajatolah Ali Khamenei (86), drugi vrhovni vođa Irana, proveo je više od tri desetljeća na vlasti učvršćujući svoju moć gušenjem svake unutarnje prijetnje. No, nakon 36 godina na čelu države, što ga čini najdugovječnijim vođom na Bliskom istoku, njegovo se vodstvo suočava s najvećim izazovom do sada. Diljem zemlje šire se prosvjedi na kojima milijuni Iranaca zahtijevaju promjenu režima, dok su nedavni američki i izraelski udari na iranski nuklearni program doveli njegovu vlast u "stanje preživljavanja".
Navodno se skriva u strogo čuvanom podzemnom bunkeru u Lavizanu, sjeveroistočno od Teherana, zajedno s članovima obitelji i bliskim suradnicima, te bira svoje nasljednike. Njegova je sigurnost povjerena tajnoj, elitnoj postrojbi Čuvara revolucije za koju se vjeruje da za nju nisu znali ni visoki dužnosnici.
Postavlja se pitanje tko je zapravo čovjek koji je Islamsku Republiku oblikovao više i od njezinog osnivača, Ruholaha Homeinija, i doveo je na rub propasti.
Rođen 1939. godine u Mashhadu kao drugi sin lokalnog vjerskog vođe, Ali Huseini Khamenei odrastao je u relativnom siromaštvu. Njegove rane godine definirali su islam i studij Kurana, koji je počeo učiti s četiri godine, da bi već s jedanaest postao šijitski klerik. Unatoč strogom vjerskom odgoju, u mladosti je razvio ljubav prema svjetovnoj književnosti i poeziji, što je bio bijeg od teškog života u kojem ga je otac često tukao zbog netočnog recitiranja Kurana. Upravo je u književnim, a ne vjerskim krugovima, prvi put došao u doticaj s politikom i revolucionarnim idejama protiv vladajuće dinastije Pahlavi.
Great country of Iran ; This is what Ayatollah Ali Khamenei took away from the Iranian people in 1979. It’s coming back. #Iran pic.twitter.com/2Etz0B3TV5
— Kanwaljit Arora (@mekarora) January 10, 2026
Nakon studija u rodnom Mashhadu, 1958. godine odlazi u Qom, središte šijitskih klerika, gdje upoznaje budućeg vrhovnog vođu, ajatolaha Ruholaha Homeinija. Taj susret oblikovao je njegovu predanost političkom islamu i Homeinijevoj antizapadnoj ideologiji. Ubrzo je postao politički aktivan te je prvi put uhićen 1963. zbog distribucije islamističke propagande protiv šaha. U godinama koje su slijedile, između 1963. i 1979., zbog svojih govora i revolucionarnih aktivnosti, Khamenei je više puta uhićivan, zatvaran i interno protjerivan.
Njegova odanost Homeiniju ostala je nepokolebljiva, pa ga je ovaj 1979. imenovao članom tajnog Islamskog revolucionarnog vijeća, koje je trebalo olakšati preuzimanje vlasti. Ubrzo nakon toga revolucija je pobijedila i rođena je Islamska Republika.
Neočekivani vođa
Kada je 1989. godine Homeini preminuo, Khamenei je bio iznenađujući izbor za njegovog nasljednika. U to vrijeme bio je klerik nižeg ranga i nije imao potrebne vjerske kvalifikacije, zbog čega je iranski ustav morao biti izmijenjen. Suočen s dubokim sumnjama u svoj autoritet unutar svećenstva i javnosti, Khamenei je počeo graditi moć na jedini način koji je znao: udvostručavanjem antiamerikanizma i neprijateljstva prema Izraelu. Riječ "neprijatelj", koja se odnosila na SAD, postala je najčešća riječ u njegovom rječniku.
Sustavno je marginalizirao suparnike, na ključne pozicije postavljao svoje ljude i širio ovlasti Ureda vrhovnog vođe. Pretvorio je paravojnu Islamsku revolucionarnu gardu (IRGC) u dominantnu silu u iranskoj vojsci, politici i gospodarstvu. Garda je postala njegova lojalna udarna snaga, zadužena za gušenje svakog oblika otpora. Valovi prosvjeda koji su uslijedili, od Zelenog pokreta 2009. do masovnih demonstracija nakon smrti Mahse Amini 2022., ugušeni su u krvi. Stotine ljudi su ubijene, a tisuće zatvorene, uz izvješća o mučenjima i silovanjima u zatvorima.
Arhitekt regionalne sile
Dok je kod kuće vladao čeličnom rukom, na vanjskopolitičkom planu Khamenei je Iran iz izolirane zemlje, iscrpljene osmogodišnjim ratom s Irakom, pretvorio u regionalnu silu s golemim utjecajem. Iskoristio je američko svrgavanje Sadama Huseina 2003. kako bi u Iraku na vlast doveo šijitske saveznike i stvorio takozvanu "Osovinu otpora" - mrežu proiranskih paravojnih skupina koja se proteže od Jemena do Libanona.
Milijarde dolara slijevale su se njegovim posrednicima. Procjenjuje se da je libanonski Hezbollah godišnje primao oko 700 milijuna dolara, dok je palestinski Hamas dobivao oko sto milijuna dolara. Te su skupine izvršavale njegove naloge, napadajući američke i izraelske ciljeve. Nakon brutalnog napada Hamasa na Izrael 7. listopada 2023., Khamenei je taj čin pozdravio kao "nepopravljiv poraz" cionističkog režima. U govoru u Ujedinjenim narodima desetljećima ranije, jasno je iznio svoj svjetonazor:
- Hegemonističke sile najveći su uzrok racionalizacije i širenja korupcije: moralne, seksualne i ideološke korupcije.
Nuklearni program i slom "Osovine otpora"
Kamen temeljac Khameneijeve vanjske politike bio je i ostao nuklearni program. Unatoč međunarodnim sankcijama i diplomatskim naporima, od Obaminog nuklearnog sporazuma (JCPOA) iz 2015. do Trumpove politike "maksimalnog pritiska", Iran je nastavio obogaćivati uran. Situacija je eskalirala u lipnju 2025., kada je Izrael započeo niz napada na iranska nuklearna postrojenja, a tjedan dana kasnije pridružio se i SAD, koristeći moćne bombe "bunker buster" za uništavanje ključne infrastrukture.
Ti su udari, zajedno s unutarnjim nemirima, doveli Khameneijev režim na koljena. Njegova "Osovina otpora" je u rasulu - Hamas je desetkovan u Gazi, Hezbollah je teško pogođen u Libanonu, a pad sirijskog diktatora Bašara al-Asada ostavio je Iran bez ključnog saveznika. Suočen s najvećom krizom u svojoj 36-godišnjoj vladavini, Khamenei je primoran boriti se za goli opstanak.
Njegova duga vladavina, koja je započela u sjeni Homeinija, pretvorila ga je u apsolutnog vladara koji je desetljećima oblikovao Bliski istok. Sada, dok se suočava s bijesom vlastitog naroda i vanjskim pritiscima, čini se da se era ajatolaha Alija Khameneija, kao i Islamske Republike kakvu je stvorio, bliži svome kraju. Ako bi američka vojna intervencija postala stvarnost, Khamenei bi se mogao suočiti s posljedicama koje su zadesile druge autokratske vođe - od gubitka vlasti i kaznenog progona pred međunarodnim sudovima do smrti u kaosu pada režima.
