U Konklavi postoji tiha većina koja se nije isticala u malim interesnim skupinama, nije imala glas u medijima i još uvijek traži svoju dimenziju. To je većina kardinala koji između Azije, Afrike i Oceanije zajedno daju oko sedamdeset glasova. Nedovoljno za izbor Pape, kada je kvorum, najveći u povijesti, postavljen na 89 kardinala. Dovoljno, međutim, da izrazi stajalište koje ne može proći nezapaženo. I više nego dovoljno da primjerice blokira izbor nekog od favorita ako im ne odgovara, piše danas rimski Il Messagero. 

Kome će se prikloniti ova tiha većina? Unatoč napadima „prijateljske vatre“ bergoglijanaca, kao i rezervama koje je izrazio na primjer, francuski kardinal Philippe Barbarin o njegovom upravljanju Državnim tajništvom, kardinal Pietro Parolin i dalje se na početku čini kao favorit. Ako ništa drugo, mnogi će se glasovi sliti oko njega u prvom krugu glasovanja, s diplomatima u prvom planu - to je skupina koja uključuje kardinale Zenarija, Filonija, Mambertija, Koovakada...

Ideja o Papi koji poznaje probleme ljudi vodi do dvaju profila. Jedan od njih je kardinal Cristobal Lopez Romero , nadbiskup Rabata u Maroku, španjolski salezijanski misionar čija karizma nije propustila privući pozornost kardinala. Drugi je kardinal Pierbattista Pizzaballa, latinski patrijarh Jeruzalema, kojeg kardinali cijene zbog njegove uravnoteženosti unatoč mladoj dobi - on ima samo 60 godina - i kojeg su postavili u ulogu mogućeg papabilea nizom negativnih indiskrecija o njemu. Zašto bi ga napadali ako ga se ne boje, ako nema šanse, to je logika onih koji će glasovati za Pizzaballu. On pripada franjevačkom redu, a i kardinal Vinko Puljić natuknuo je endavno da bi novi papa mogao biti franjevac. Rođen je u Castel Liteggiju (Bergamo) i ima 60 godina. Biblijski znanstvenik, smatran mudrim i strogim u svom radu, ali i ironičnim te s prirodnim vodstvom usmjerenim na kontakt između različitih kultura i religija. Karakteristike ga svrstavaju među omiljene kandidate.

Oni koji ne traže Franju II., već drugog Franju, ciljaju na kardinala Jean-Marca Avelinea, nadbiskupa Marseillea, čiju političku inteligenciju također cijene. Aveline ima jedno ograničenje koje mu suparnici, konzervativci nabijaju na nos - ne govori tečno talijanski. Govori ga sve bolje, doduše. Uči. Rođen je u Alžiru, ima 67 godina, odrastao je u Marseilleu, gdje je 2019. postao metropolitanski nadbiskup, a 2022. ga je papa Franjo imenovao kardinalom . Kao snažan zagovornik dijaloga među religijama i pažljiv prema pitanjima imigracije, ima pastoralnu viziju u duhu Franje, čiji bi put pažnje prema periferijama mogao nastaviti, piše Corriere. On bi zaista mogao biti "dark horse", veliko iznenađenje ove konklave. 

Za kardinala Roberta Francisa Prevosta, američkoga biskupa misionara u Peruu, augustinca i čovjeka triju svijetova, kažu da bi bi mogao predstavljati nužni srednji put. Taj 69-godišnji kardinal rođen u Chicagu istaknuta je osoba u američkom episkopatu. Član je augustinskog reda, vodi Dikasterij za biskupe i predsjednik je Papinske komisije za Latinsku Ameriku. Ima profil sposoban posredovati između različitih duša katoličke Amerike s naglaskom na društvena i kulturna pitanja.

Čini se da je kardinal Matteo Zuppi, nadbiskup Bologne, sad u drugom redu kandidata, budući da se neko vrijeme nije spominjao među papabilima, ali bi se na kraju mogao iznenada ponovno pojaviti, posebno ako bi se tiha većina afričkih glasova oslonila na njega. Rođen je u Rimu, ima 69 godina i predsjednik je CEI-a (Talijanske episkopalne konferencije). Kao mladić pristupio je Zajednici Svetog Egidija, do te mjere da je postao njezin duhovni vođa. Franjo ga je 2015. imenovao nadbiskupom Bologne. U skladu je s Franjinim pontifikatom o pitanjima vezanim uz siromaštvo i migrante: to ga svrstava među favorite "progresivnog" tabora.

Tiha većina azijskih glasova mogla bi dati priliku kardinalu Luisu Antoniju Tagleu, Filipincu i pro-prefektu Dikasterija za evangelizaciju pri papi Franji, koji ima dobre osobine pastira i koji izaziva mnogo simpatija, pišu vatikanski analitičari.

Kardinal Péter Erdő, nadbiskup Esztergoma i Budimpešte, prema svemu sudeći je vodeći kandidat konzervativne fronte. Mogao bi biti kandidat "velikog centra“, cijenjen i zbog rada obavljenog na Međunarodnom euharistijskom kongresu u Budimpešti 2021., koji ga je učinio poznatim cijelom katoličkom svijetu, i zbog svoje stručnosti kao stručnjaka za kanonsko pravo, temu koja je postala središnja u posljednjih raspravama.

Ime koje se malo spominje, ali koje bi moglo iznenada izazvati simpatije, jest ime Ángela Fernandeza Artimea, proprefekta Dikasterija za redovnike i bivšeg glavnog poglavara Salezijanaca. Proputovao je pet kontinenata kao salezijanac, Španjolac je, smatra se Papinim prijateljem, ali bi donio i institucionalnu crtu. Barem se tako o njemu priča u užim krugovima.

Konačno, na drugom mjestu imamo afričkog kardinala koji je za sada prije svega onaj koji stvara kraljeve: kardinal Fridolin Ambongo, nadbiskup Kinšase. Afrički kardinali gledaju u njega s povjerenjem i mogao bi privući glasove. I to bi se moglo dogoditi, pogotovo ako bi stvari došle do zastoja. Od nekih favorita glasači će u tom slučaju odustati.