“Mali...”, kazao mi je jedan bivši urednik, veliki novinar i pisac, “kad umrem, ostavit ću ti svoje knjige.”

“Može”, rekao sam – što bih drugo i rekao? Nisam tu rečenicu čuo prvi put. Bivši direktor Televizije Zagreb, čovjek koji je napravio novu zgradu na Prisavlju, prije smrti ostavio mi je svoju biblioteku. S istom željom javio mi se još jedan novinar.

Ljudi ne znaju što će s knjigama. Generacije koje dolaze odbacile su Gutenbergovu galaksiju kao relikt davne prošlosti. Knjige ne možete jednostavno odnijeti u biblioteku i darovati ih narodu. Ne ide to tako. Morate ih sortirati, klasificirati i ne znam što sve još ne, pobrisati od prašine... I to ako imate stotinjak komada. Ali što ako imate nekoliko tisuća? Moja kućna knjižnica nije velika, ali nije ni mala. Imam oko 2000, 2500 knjiga. Znam kolege koji imaju pet puta više. Kad sam zadnji put bio kod Marka Grčića, jednog od zadnjih živućih enciklopedista – a to je bilo prije dvadeset i više godina – on je imao, ako se dobro sjećam, 13.000 naslova. Dvotjednik Start svojedobno je, pred rat, imao seriju reportaža o kućnim bibliotekama (dobra ideja!) - pa smo doznali da je profesor Josip Bratulić tad imao 20.000 knjiga; Vjeran Zuppa je imao 5000 ili 7000, i tako dalje i tako redom. Josif Staljin imao je 25.000 knjiga, Josip Broz oko 4500, kao i Ivo Andrić. No za biblioteke zadnje trojice pobrinula se država, ali što će biti s drugima?

SAMO JOŠ NEŠTO... Je li Donald Trump ruska podvala? Možda. Ali ni on ne zna kako će se sve završiti

Tko zna, možda bi trebalo ovlastiti neku knjižnicu, možda NSK, za lakše preuzimanje tih legata. Tko pred smrt ima vremena za brisanje prašine i UDK gnjavaže oko onoga što je cijelog života sakupljao, ne razmišljajući o vremenu, koje “kule gradi, kule razgrađuje”.

Načitan je čovjek koji je pročitao dvije tisuće knjiga

Mediji su, osobito zadnjih desetljeća, prolazna pojava. Na sličan sam način sakupljao filmove na VHS kasetama. Kad sam ih sakupio oko 300, došli su DVD-i, pa sam počeo iznova. Ali sve to zaprima prostor i sakuplja prašinu. Relativno brzo i DVD je istisnula Blue Ray tehnologija, koju su, pak, istisnuli USB stickovi, a njih potiskuju streaming servisi. Mlađa riba guta stariju. Televiziju gutaju pametni mobiteli. Facebook, nekoć tinejdžerska hit platforma, danas je starački štap, virtualni dom umirovljenika, kojeg je na ahiret preselio Instagram, koji pak uzmiče pred TikTokom...

Zaboravio sam koji je Miller kazao da je načitan čovjek onaj koji je pročitao 2000 knjiga, pa sam pitao ChatGPT je li to bio Arthur Miller. Chat mi je odgovorio da on nije spominjao brojeve, pa mi je sasuo dobar Arthurov citat.

SAMO JOŠ NEŠTO... Svijet je divlji kao vestern: 'Gdje god sam hodao, vidio sam samo volju za moć...'

“Čovjek može pročitati sve knjige na svijetu i ostati idiot. Načitanost nije samo u znanju, već u razumijevanju i odgovornosti koju to znanje nosi.”

Nisu opasne mnoge knjige. Opasna je samo jedna

Onda sam pitao da nije možda Henry. AI je kazao da nije – a ja bih se kladio da jest – pa mi je dao novi citat drugooptuženog. “Ne vrijedi pročitati stotinu knjiga ako niti jedna nije ostavila traga na tebi. Bolje je imati deset knjiga koje si uistinu razumio nego tisuću koje si samo prelistao.” Slažem se s obojicom, a ovdje moram dodati i citat Danila Kiša:

“Nisu opasne mnoge knjige. Opasna je samo jedna”.

A govoreći o smjeni tehnologija, zadnje što se dogodilo jest da je kineski chatbot do nogu potukao američki, i spirala “napretka” sve je strmija te se po njoj brže krećemo, ili dublje padamo, ovisi o tome kako se gleda. Marinkovićev Maestro vjerovao je da je riječ o padu.

E, samo još nešto, kako bi rekao moj omiljeni Peter Falk, Inspektor Columbo. Te vražje knjige – one su jedini medij koji traje u vječnosti. Bez obzira na to jesu li pisane na papirusu, pergamentu ili papiru, one traju. Filmska vrpca, 35-ica, se pohaba. VHS trune. Ni DVD nije vječan. Zato ih, svemu unatoč, čitamo i pišemo. Jedino je pitanje s njima – gdje ih uskladištiti i kako ih sačuvati kad nas više ne bude bilo. Našu djecu one, gotovo sigurno, neće zanimati.