Ožujak 1991. godine, 'Krvavi Uskrs' i pogibija hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića označila su početak Domovinskog rata. To je bio uvod u krvava događanja koja su uslijedila u mjesecima poslije, a u kojima je JNA izgledala nadmoćno nad hrabrim, ali slabo naoružanim hrvatskim braniteljima. No, jedan događaj koji se odvio šest mjeseci poslije, u jesen 1991, dok je agresija na Hrvatsku dosezala svoj vrhunac, pokazala je koliko su neprijatelji ustvari bili truli iznutra. Naime, vojni i politički vrh u Beogradu bio je uvjeren da će munjevitom operacijom slomiti hrvatsku obranu. Plan, skovan pod vodstvom saveznog ministra obrane Veljka Kadijevića, u to vrijeme predviđao je sveobuhvatni udar s više pravaca, no težište napada bilo je usmjereno na istočnu Slavoniju. Odatle su elitne oklopno-mehanizirane jedinice JNA trebale presjeći Hrvatsku no umjesto trijumfalnog pohoda, ofenziva koja je započela sredinom rujna pretvorila se u jedan od najvećih vojnih promašaja toga doba, a događaj koji najbolje simbolizira kaos, nekompetentnost i raspad morala unutar JNA zbio se 20. rujna na cesti između Ilače i Tovarnika. Toga dana, jugoslavensko zrakoplovstvo izvelo je smrtonosni napad, ali ne na hrvatske položaje, već na vlastitu elitnu brigadu zaustavljenu u blatu zapadnog Srijema.

VIDEO JNA razarala Dubrovnik: 'Uskoro kavu pijemo na Stradunu'. Nisu je popili

O tom događaju objavljen je i znanstveni rad u časopisu Strategos, Hrvatskog vojnog učilišta "Dr Franjo Tuđman". Članak pod nazivom "Propast strateškog pohoda JNA na Hrvatsku u rujnu 1991." je timski rad trojice časnika, nastavnika s Hrvatskog vojnog učilišta, mr. sc. Marijana Kostanjevca, pukovnika u mirovini, brigadira Marijana Kretića i pukovnika Ivana Benkovića.

Glavni udar, kako navode vojne analize, bio je povjeren Prvoj vojnoj oblasti JNA, čija je udarna snaga bila Prva proleterska gardijska mehanizirana divizija, poznatija kao "Titova divizija". Ta elitna formacija, opremljena najboljim naoružanjem kojim je JNA raspolagala, trebala je iz pravca Šida probiti hrvatsku obranu, osloboditi blokirane vojarne u Vinkovcima, a zatim u svega nekoliko dana napredovati preko Đakova i Slavonskog Broda sve do crte Okučani – Virovitica. Time bi Slavonija bila potpuno odsječena, a put prema Zagrebu otvoren.
Takozvana 'Titova divizija' uvedena je 19. rujna 1991. na posavskom koridoru, koji je i glavni smjer napada, preko Šida. U sastavu te divizije bile su i tri proleterske gardijske mehanizirane brigade: 1. brigade iz Beograda već se bila razmjestila u istočnom Srijemu, 2. i 3. brigada iz Srbije su komunikacijom od Šida krenule prema Vinkovcima, a pridružila im se i 252. oklopna brigada iz Kraljeva. Vojna kolona 2. brigade JNA iz Valjeva krenula je preko Šida prema Vinkovcima. Na području Tovarnika, 20. rujna 1991. kolona je naišla na jak otpor malobrojne hrvatske obrane i tu bila zaustavljena. Tovarnik je branilo tristotinjak mještana, tridesetak policajaca iz Slavonskog Broda i Varaždina te skupina "Tigrova" pripadnika 1. brigade ZNG koja je trebala otići u Ilok. U tim prvim sukobima s hrvatskim snagama poginulo je desetak vojnika JNA, a veliki broj bio je ranjen što je dovelo do pomutnje, paničnih reakcija i do bježanja mobiliziranih vojnika. Hrvatski branitelji tog dana su uništili tri tenka i jedan oklopni transporter, a zarobili dva napuštena tenka, objavio je portal Varaždinske vijesti.

SVJEDOČANSTVA ZLOČINA Šokantni dokumenti JNA i SAO Krajine o Škabrnji: 'Gledaj kako ti ubijam oca!'

Drugi dan nakon cjelodnevne topničke paljbe po selu, neprijatelj je u večernjim satima tenkovima uspio prodrijeti u selo i branitelji su se morali povući nakon što su ispucali sve protutenkovske rakete, odnosno zolja. Neprijateljska kolona, vjerujući da je otpor branitelja slomljen, nastavila se u predvečerje dalje kretati prema selu Ilača. Tijekom dana u selo Ilača u pomoć braniteljima dolazi skupina "Tigrova", uklanja prepreke na cesti koje su postavili branitelji sela te organizira obranu. U planu je bilo da se kolona pusti do Hrvatskog doma i prekine na ulazu u Ilaču iz smjera Tovarnika.

Ispred kolone kretao se tenk, koji je počeo nasumce pucati po kućama i nastavio se kretati prema srpskom selu Banovci. Drugi tenk pogođen je zoljom i kolona se zaustavila. Branitelji su svjedočili koloni kamiona i to najboljih koje je JNA imala, FAP 2026. Na nekima su bila zakvačena golema topnička oružja. Branitelji su otvorili paljbu po koloni koja je zastala na cesti. Bitka je trajala do pet sati u jutro, a ono što je uslijedilo spada u anale vojnih promašaja.

Blokirane snage JNA bile su u rasulu i pod paljbom, u pomoć su pozvale zrakoplovstvo JNA kako bi bombardiralo položaje hrvatskih snaga. Međutim, greškom su na cesti između Ilače i Tovarnika bombama i raketama zasuli zaustavljenu kolonu topničkog divizijuna s haubicama “NORA 152 mm“ 2. brigade JNA. Hrvatski branitelji su pomislili da neprijatelj želi uništiti ogromnu količinu oružja i opreme kako ne bi pala u ruke hrvatskih snaga. Neprijateljska kolona protezala se sve do Tovarnika, odnosno do Šida. Pilot je u dva, tri navrata nadletio kolonu i tražio pozitivnu identifikaciju cilja od strane Operativnog centra, no oni ustvrdili da se radi o hrvatskim snagama koje su se obukle u uniforme JNA. Izdano je naređenje da se raketira kolona.

GROB 264 HRVATA Pukovnik JNA: 'Znali smo za Ovčaru, nismo prstom makli. Ubili su nam 1503 vojnika'

Kada se razdanilo, Ilačani su vidjeli da je učinak napada na kolonu, što s njihove, što s druge strane bio razoran. Stotinu mrtvih i ranjenih neprijateljskih vojnika ležalo je na cesti i u uništenim vozilima. Tada poginulo 84 vojnika, a preko stotinu ranjenih rezervista je bilo iz Valjeva. Nakon toga je oko 2800 mobiliziranih rezervista, pripadnika 2. brigade JNA iz područja Valjeva napustilo položaje, ostavilo teško naoružanje i opremu i otišlo kućama. Nakon što se pročulo da su avioni JNA kod Tovarnika, bombardirali položaje 2. brigade i kako ima mnogo mrtvih i ranjenih, s područja Šida pobjegle su još neke kompletne postrojbe JNA prije no što su uopće imale borbeni kontakt s hrvatskim snagama. Među njima bile su i dvije motorizirane brigade Kragujevačkog korpusa, a kod 12. korpusa u istočnoj Slavoniji razbježale su se vojvođanske brigade. To je bio početak propasti strateškog plana JNA o napadu na Hrvatsku.

U isto vrijeme raspada snaga JNA na području Tovarnika, na drugom kraju Hrvatske, u Varaždinu, hrvatskim snagama predao se 32. korpus JNA, s kompletnom opremom i oružjem, a bio je jedan od najopremljenijih u JNA. U Varaždinu je zarobljena i kompletna oprema topničke divizije "NORA 152 mm". I sami srpski analitičari priznaju kako je najveći uspjeh hrvatske strane bila blokada i osvajanje vojarni 32. korpusa u Varaždinu, kao jednog od najopremljenijih u JNA. Ova dva događaja imala su presudan utjecaj za opstanak i obranu Hrvatske.

Fijasko kod Tovarnika bio je jasan pokazatelj ozbiljnih problema u koordinaciji, komunikaciji i moralu unutar agresorskih snaga. Neuspjeh operacije doveo je i do smjena u vrhu JNA. Iako su Tovarnik i Ilača nekoliko dana kasnije ipak okupirani, cijena te pobjede za JNA bila je golema: bio je to početak kraja mita o nepobjedivosti vojske koja se, umjesto da slomi Hrvatsku, počela raspadati iznutra.