U ranim jutarnjim satima 3. veljače 1959. godine, mali zrakoplov Beechcraft Bonanza srušio se u zaleđeno kukuruzište nedaleko od Clear Lakea u Iowi. U nesreći su ugašena četiri mlada života: pilot Roger Peterson i tri glazbene zvijezde u usponu koje su definirale zvuk jedne ere - Buddy Holly, Ritchie Valens i J. P. "The Big Bopper" Richardson.

Događaj je postao poznat kao "Dan kada je glazba umrla", fraza koju je dvanaest godina kasnije skovao Don McLean u svojoj kultnoj pjesmi "American Pie", pretvorivši tragediju u univerzalni simbol gubitka nevinosti cijele jedne generacije.

Sve je počelo s turnejom "Winter Dance Party", logističkom noćnom morom koja je glazbenike vodila kroz smrznuti američki Srednji zapad. Plan turneje bio je katastrofalan; umjesto da se koncerti nižu u logičnom geografskom slijedu, grupa je putovala stotinama milja u cik-cak obrascu, često provodeći i do dvanaest sati dnevno u starim, prerađenim školskim autobusima. Grijanje je redovito otkazivalo na temperaturama koje su se spuštale do -38 stupnjeva Celzijevih, a glazbenici su bili prepušteni sami sebi, bez tehničara koji bi im pomogli s opremom. Uvjeti su bili toliko teški da je Hollyjev bubnjar, Carl Bunch, završio u bolnici s teškim ozeblinama na stopalima.

Nakon nastupa u dvorani Surf Ballroom u Clear Lakeu, jedanaestog u nizu od dvadeset i četiri zakazana koncerta, Buddy Holly (22) je bio na rubu živaca. Frustriran hladnoćom, kvarovima autobusa i nemogućnošću da opere rublje, donio je odluku koja će se pokazati kobnom. Odlučio je unajmiti mali zrakoplov koji bi njega i članove njegovog benda prevezao do sljedeće postaje, Moorheada u Minnesoti, dajući im priliku da se napokon odmore i naspavaju. Cijena leta bila je 36 dolara po osobi.

Bacanje novčića za mjesto u avionu

Zrakoplov je imao samo tri slobodna mjesta za putnike. Prvotno je planirano da s Hollyjem lete članovi njegova benda, basist Waylon Jennings i gitarist Tommy Allsup. Međutim, sudbina je imala drugačiji plan. J. P. "The Big Bopper" Richardson (28), koji je patio od gripe, zamolio je Jenningsa da mu prepusti svoje mjesto kako bi se mogao odmoriti prije idućeg nastupa. Jennings je pristao. U trenutku rastanka, Holly se u šali obratio Jenningsu.

​- Nadam se da će ti se prokleti autobus smrznuti - dobacio je Holly.

Jennings mu je uzvratio u istom tonu:

​- A ja se nadam da će ti se taj tvoj stari avion srušiti.

Ta ga je bezazlena rečenica, kako je kasnije priznao, proganjala do kraja života. Posljednje mjesto odlučeno je bacanjem novčića. Mladi Ritchie Valens (17), zvijezda u strelovitom usponu s hitovima "La Bamba" i "Donna", očajnički je želio izbjeći još jednu ledenu noć u autobusu. Zamolio je Tommyja Allsupa za njegovo mjesto. Dogovorili su se da će odluku prepustiti sreći. U sobi iza pozornice, lokalni DJ bacio je novčić. Valens je pobijedio i, prema svjedocima, uzviknuo: "Ovo je prvi put da sam išta osvojio u životu!".

Zrakoplov je poletio s općinskog aerodroma Mason City u 00:55, u uvjetima slabog snijega, smanjene vidljivosti i jakih udara vjetra. Vlasnik zrakoplovne tvrtke, Hubert Dwyer, promatrao je polijetanje s platforme kontrolnog tornja. Vidio je kako se repno svjetlo zrakoplova penje na oko 240 metara, okreće prema sjeverozapadu, a zatim počinje postupno spuštati dok nije nestalo u tami. Kada se pilot Roger Peterson (21) nije javio radijskom vezom kako je bilo planirano, počeli su neuspješni pokušaji uspostave kontakta. Olupina je pronađena tek sljedećeg jutra, oko deset kilometara od zračne luke. Sva četvorica putnika poginula su na mjestu.

Istraga Odbora za civilnu aeronautiku (CAB) otkrila je niz tragičnih okolnosti. Pilot Roger Peterson, iako je imao više od 700 sati letačkog iskustva, nije posjedovao punu certifikaciju za letenje isključivo pomoću instrumenata (IFR), što je bilo nužno u noćnim uvjetima bez vidljivog horizonta. Povrh svega, vremenska prognoza koju je dobio bila je "ozbiljno neadekvatna", jer mu nisu prenesena ključna upozorenja o pogoršanju uvjeta duž rute.

Presudan faktor bio je i instrument u zrakoplovu. Peterson je bio obučen na zrakoplovima s konvencionalnim umjetnim horizontom, dok je Beechcraft Bonanza bio opremljen starijim tipom žiroskopa (Sperry F3) koji je prikazivao nagib zrakoplova na suprotan način. Vjeruje se da je pilot u potpunom mraku, zaslijepljen snijegom i dezorijentiran, mislio da se penje dok je zapravo gubio visinu, što je dovelo do udara u tlo pri brzini od oko 270 km/h.

Vijest o tragediji šokirala je svijet. Hollyjeva supruga María Elena, trudna tek šest tjedana, za smrt je saznala iz televizijskih vijesti i nedugo zatim doživjela pobačaj zbog pretrpljenog šoka. No, turneja "Winter Dance Party" se, unatoč svemu, nastavila. Na sljedećem koncertu u Moorheadu, umjesto Buddyja Hollyja nastupio je 15-godišnji lokalni dječak Bobby Vee, čime je započela njegova uspješna karijera.

Ipak, pravi kulturni odjek tragedije stigao je 1971. godine s pjesmom "American Pie". Don McLean je kroz osam i pol minuta ispričao priču o Americi koja gubi svoju nevinost, a smrt trojice glazbenika postala je polazišna točka te promjene.

Tragedija je kasnije ekranizirana u dva vrlo uspješna biografska filma: "Priča o Buddyju Hollyju" (1978.), koji je Garyju Buseyju donio nominaciju za Oscara, i "La Bamba" (1987.), film o životu Ritchieja Valensa koji je njegovu glazbu predstavio novim generacijama.

Dvorana Surf Ballroom i danas stoji u Clear Lakeu, služeći kao živi spomenik i mjesto gdje se svake godine održava komemorativni koncert. Na mjestu pada zrakoplova, usred polja, stoji spomenik od nehrđajućeg čelika u obliku gitare i tri ploče, a put do njega označavaju velike crne naočale, identične onima kakve je nosio Buddy Holly.