Welkin Lei, 30-godišnjak iz Pekinga i njegova supruga razmatraju hoće li imati drugo dijete. No, suočavaju se s ključnim pitanjem resursa. Briga o njihovom trogodišnjem sinu zahtijeva unajmljivanje dadilje dok su na poslu, a par - oboje jedinci - mora gledati i u budućnost, kada će uz roditeljstvo morati balansirati troškove i vrijeme za brigu o vlastitim roditeljima koji stare. Dok se s takvim brigama suočavaju obitelji diljem svijeta, u Kini one predstavljaju srž jednog od najvećih dugoročnih izazova za vodstvo zemlje: poticanje mladih da imaju više djece nakon desetljeća stroge, državno nametnute kontrole rađanja koja je izobličila demografsku sliku nacije.

Na Novu godinu navršilo se deset godina otkako je Kina ukinula svoju zloglasnu "politiku jednog djeteta", nakon što je vlada shvatila da pad nataliteta prijeti usporavanjem rasta drugog najvećeg svjetskog gospodarstva. Međutim, ta povijesna promjena, zajedno s nizom drugih mjera, nije uspjela potaknuti populacijski rast. Broj stanovnika Kine smanjivao se tri godine zaredom, a blagi porast rođenih u prošloj godini nije bio dovoljan da nadmaši broj umrlih.

Demografska zima i ekonomska neizvjesnost

Stručnjaci upozoravaju da Kina riskira da "ostari prije nego što se obogati". Osobe starije od 60 godina sada čine više od 20 posto populacije od 1,4 milijarde, a prema projekcijama Ujedinjenih naroda, do 2100. godine mogle bi činiti čak polovicu stanovništva. To je stvarnost s dalekosežnim posljedicama, ne samo za kinesko gospodarstvo, već i za njezine ambicije da parira Sjedinjenim Državama kao vojna sila.

Kineski vođa Xi Jinping naglasio je potrebu za "populacijskom sigurnošću", no mnogi u Kini tvrde da poticanje nataliteta zahtijeva rješavanje temeljnih problema poput visoke nezaposlenosti mladih, ogromnih troškova odgoja djece i nepravednog tereta koji uglavnom pada na žene.

Za mnoge mlade Kineze vladine mjere su promašene jer se bore za vlastitu egzistenciju.

​- Gospodarstvo je trenutno tako sumorno, ljudi prvo moraju moći zaraditi. Ako ne možete zaraditi novac, kako se usuđujete imati djecu? - kaže za CNN Zhou, 27-godišnji inženjer koji, unatoč zaposlenju, i dalje ovisi o roditeljima kako bi spojio kraj s krajem.

'Kap u moru' poticaja

Vlada je u očajničkom zaokretu pokrenula pro-natalističku kampanju. Lokalne vlasti godinama eksperimentiraju s poticajima, od poreznih olakšica i financijske pomoći do produljenog porodiljnog dopusta. Nedavno je i središnja vlada preuzela vodstvo, uvodeći godišnje novčane bonuse od 3600 juana (oko 500 američkih dolara) za obitelji s djecom mlađom od tri godine.

Ipak, mnogi smatraju da te pogodnosti jedva pokrivaju stvarne troškove. Studija instituta YuWa Population Research iz Pekinga pokazala je da je Kina, u relativnom smislu, jedno od najskupljih mjesta na svijetu za odgoj djeteta. Podizanje djeteta do 18. godine u Kini u prosjeku košta oko 75.000 dolara, što je više od šest puta više od BDP-a po glavi stanovnika. U velikim gradovima poput Šangaja troškovi premašuju milijun juana (oko 140.000 dolara).

​- Troškovi odgoja djece u velikim urbanim područjima jednostavno su previsoki, a subvencije se čine kao kap u moru. One ne potiču želju za djetetom - rekla je 34-godišnja Mi Ya iz Šangaja.

Također, uvode poreze na kontracepcijska sredstva, poput kondoma. Od 1. siječnja, na ove proizvode primjenjivat će se stopa PDV-a od 13%, od čega su bili izuzeti još od uvođenja nacionalnog PDV-a 1993. godine.

Ujedno, desetljeća "politike jednog djeteta" promijenila su mentalitet cijele generacije.

​- Ljudi su shvatili da je imati jedno dijete također prihvatljiv način života i obiteljska struktura - dodala je Mi Ya.

Nasljeđe koje je teško preokrenuti

Nasljeđe te politike ostavilo je duboke ožiljke: neravnotežu spolova i generaciju jedinaca koji su sada jedini odgovorni za brigu o starijim roditeljima u zemlji gdje je socijalna sigurnosna mreža još uvijek slaba.

Stručnjaci su skeptični da je moguće značajno povećati natalitet, čak i ako politike ublaže pad. Yao Yang, dekan s Financijskog sveučilišta u Šangaju, smatra da je prekasno.

​- Da smo promijenili politiku prije 20 godina, bilo bi mnogo bolje. Sada je prekasno. Dugoročno gledano, pad nataliteta je nepovratan.

Za mnoge koji su živjeli pod starom politikom, ovo je trenutak za razmišljanje o tome što je moglo biti. Song Min (57) iz Pekinga, majka jednog djeteta, danas žali što nije imala slobodu izbora.

​- Osjećam da je 'politika jednog djeteta' u to vrijeme jako ograničila moje razmišljanje. Ali kad se osvrnem, shvaćam da bih zapravo voljela imati više djece.