Tužna priča roditelja devetogodišnjeg Gabrijela Bebića, dječaka koji je preminuo nakon što su ga dežurni liječnici s Hitne pomoći u Metkoviću bolesna dvaput slali kući, šokirala je Hrvatsku. Šefica metkovske Hitne pomoći Marijana Matić izrazila je žaljenje zbog tragične nesreće te je, šireći ruke, samo ustvrdila kako je u ovom slučaju "zakazala sudbina ili loša sreća".

Nema pomoći Uništio je Hitnu, 20 puta više cijeni svećenike nego liječnike

Tražiti uzroke zdravstvenih problema u "sudbini ili lošoj sreći" više priliči nekakvoj gatari, keltskom druidu ili Anti Čačiću, negoli jednoj visokoobrazovanoj osobi s medicinskom diplomom. Javnost se po ne znam koji put digla noge, a Ministarstvo zdravstva na čelu s ministrom Kujundžićem te Liječnička komora, koja bi kao krovna liječnička organizacija mogla i trebala biti dodatna institucija koja bi filtrirala kvalitetne i savjesne liječnike od onih koji su zalutali u bolnice, neuspješno pokušavaju smiriti strasti.

Slična se bura digla i prije pet mjeseci nakon što je u Zaprešiću preminuo mladić (op. Matteo Ružić) kojem je ekipa Hitne medicinske pomoći pokušala spasiti život, no bez liječnika i adekvatne opreme. Dok bi nakon ovakvih propusta u svakoj iole normalnijoj europskoj državi uslijedile ostavke odgovornih osoba, u Hrvatskoj se nadležne osobe bave smišljanjem uzaludnih opravdanja.

Kad imamo osobine kao što su bahatost i arogancija, koje u pravilu prate neznanje i nesposobnost, onda se i događaju ovakve tragedije.

Liječnici su nezamjenjivi u svojem poslu. Imao sam čast upoznati mnogo pozitivnih i kvalitetnih primjera. Većina ih je neiskvarena i poštena te rade kako bi, u konačnici, pomogli ljudima. Mnogo je liječnika koji su "hodajući sveci", koji, kad je riječ o brizi za druge, zaista nemaju radnog vremena. I oni su žrtve sustava koji ih proždire. Uvjeren sam da je liječenje ljudi, zapravo, nastavak Božjeg djela stvaranja i obnove svijeta.

No zahvaljujući pojedincima čije su pogreške i nemari glasniji od stotine dobrih djela, medicina i liječnik kod nas nisu samo sinonim za liječenje bolesti i zadovoljstvo pacijenata, nego ih se zbog nedostatka etičnosti, čestitosti i moralnosti nerijetko doživljava kao prijetnju zdravlju. Arogancija, dvoličnost i druge negativne karakteristike pojedinih liječnika ubijaju pacijentovu volju za komunikacijom i liječenjem te mu, u više slučajeva, olakšavaju novčanik.

Takvi su liječnici marionete promašenog sustava. Profesionalno i moralno dno. Prljavština od koje svi peru ruke, ali je ipak svi potiču: "Evo, doktore", vadi mlađi brkati čovjek dvije stotice iz prednjeg džepa, "malo za trud. Neka se nađe". Ne bi se trebala sva odgovornost svaljivati samo na korumpirane i nesposobne liječnike. Oni samo plivaju u močvari koju smo mi kao društvo stvorili. Jedan od problema je i naš mentalitet koji pretpostavlja da će guranje stotice u liječnikov džep osigurati bolji tretman u bolnici.

Novac za Mostar Bolnica u Mostaru kojoj smo platili dugove od 39 milijuna

Kad je riječ o medicinskim kadrovima, veliku sam nadu polagao u mlade humane umove koji žele pokušati mijenjati nešto. I što sam vidio u praksi? Vidio sam mediokritete koji upisuju medicinu kako bi se materijalno osigurali i stekli neki ugled u društvu. Vidio sam roditelje koji su ispod stola davali desetke tisuća eura kako bi njihova djeca imala osigurana mjesta na izvjesnim medicinskim fakultetima u susjednoj Bosni i Hercegovini.

Vidio sam šminkere koje ne zanima znanje, nego ih zanima status koje to zvanje nosi sa sobom. U takvom polusvijetu žao mi je svih onih mladih ljudi koji imaju želju i srce, ali nemaju novca i ugledne roditelje, tetke ili nekoga u vladajućim partijama. Žao mi je što smo im lagali da se u našem društvu poštenje i moralni integritet isplate.

Da se vratim opet na Metković i tragičnu smrt malog Gabrijela Bebića. Javnost se treba čuvati sindroma razjarene mase s buktinjama i vilama koja se neće smiriti dok joj se ne izruči "žrtveni jarac" koji bi trebao na sebe preuzeti krivicu svih upletenih. Važno je naglasiti da u Metkoviću nije kriva samo šefica Hitne pomoći, nego i onaj tko ju je postavio na to mjesto. No je li to dovoljno?

Što i očekivati kad je u internim krugovima ionako poznato po kojim se kriterijima biraju šefovi Hitne pomoći, domova zdravlja i bolničkih odjela diljem Hrvatske? Kriv je sustav. Sustav također ignorira činjenicu da se jeftini lijekovi prodaju po skupljim cijenama, a država sufinancira pretjerano nabijanje marže. Farmaceutske industrije u ovom slučaju zarađuju milijune. Korporacijama odgovara da cijeli posao oko zdravstva vodi država, jer to njima znatno olakšava proces prodaje lijekova.

Politički ključ u zdravstvenom sustavu i njemu pripadajuća negativna selekcija sve nam češće dolaze na naplatu, a mi i dalje šutimo te okrećemo glavu. Kao da će nam državu i njezine strukture izgraditi netko drugi.

Možda su ovi tragični slučajevi nešto što zaslužuje širi društveni angažman kojim će uroditi jasan i snažan pritisak na konkretne osobe i njihove političke zaštitnike, koji svojim nemarom i neodgovornošću prema društvenoj zajednici omogućuju nekog novoga Gabrijela ili Mattea. Uvjeren sam da bi se sve ovo riješilo za samo jedno popodne kad bi postojala politička volja za nešto takvo. Ona, nažalost, ne postoji.

* U međuvremenu, nakon dovršetka kolumne, Hrvatska liječnička komora utvrdila je propuste za tragediju u Metkoviću samo kod liječnice - koja je jedina doista pomogla dječaku. I kod nikoga drugog.