Sustav godinama nije poduzimao apsolutno ništa da devetogodišnjaka spriječi u zlostavljanju školskih kolega zbog čega se jedan razred ispisao iz škole koju je pohađao, a roditelji djece s kojom je od početka škoslje godine u razredu u novoj školi nisu svoju djecu slali na nastavu tjedan dana zahtijevajući da se njihova djeca zaštite od zlostavljanja. Uvjerili su ih da će biti zaštićena.

Vrišti u pomoć

Devetogodišnjak zapravo cijelo vrijeme vrišti u pomoć. No nitko ga od institucija ne čuje ili ga jednostavno ne želi čuti. On je u ranoj dobi, s nepunih 10 godina, promijenio već tri škole u Zagrebu, u koji se doselio iz jednog primorskoga grada. No problem s njim nastao je i prije polaska u školu. Još dok je živio na moru, ondje je, kako doznajemo, promijenio nekoliko vrtića, piše za 24sata Martina Pauček Šljivak.

Dječak je, kako ga opisuju, izrazito lijep, uvijek dotjeran, razvijeniji je od vršnjaka, od kojih izgleda barem, pričaju nam, godinu starije. Roditelji su mu imućni, voze skupe automobile, a iza njih su očito debele veze jer su uspjeli u onom u čemu nitko od roditelja druge djece nije. Ravnateljica ih je primala na razgovor, a roditelje ostale djece, kako su nam rekli, nije.

U školi koju je pohađao prije ove sadašnje roditelji su - u nemoći da se išta promijeni, na kraju ispisali svu djecu iz razreda ne bi li ih spasili od njegova zlostavljanja, koje je bilo i nasilno i vulgarno. Djeci je prilazio s leđa, naslanjao se na njihovu stražnjicu, uzvikivao imena spolnih organa, simulirao spolni odnos, vrijeđao ih, tukao... Agresija je iz njega izbijala svaki dan no njegovi roditelji su to ignorirali.

Dječaku su roditelji zabranili pomoć

Dječak je prvi razred pohađao u jednoj školi, potom je u drugi razred krenuo u drugu školu, a četvrti razred počeo je pohađati u trećoj školi. U svakoj školi bio je isti problem, koji njegovi roditelji, kako doznajemo, prebacuju na ostalu djecu tražeći krivce u svima drugima, samo ne u svojem djetetu. Oni su, kako doznajemo od drugih roditelja, zabranili da njihov sin odlazi na razgovore kod školskog logopeda i pedagoga, što djeca u školi inače rade. Zato i postoje stručne službe škole, da s djecom razgovaraju i rade, da vide kako im mogu pomoći. No dječaku su roditelji zabranili pomoć.

Upravo je takav potez roditelja bio itekako alarmantan. To je toliko jako zvono za uzbunu da se istog trena zavod za socijalnu skrb trebao pojaviti u školi i provesti nadzor nad tom obitelji te hitno obraditi njihovo dijete, počevši od psihologa, psihijatra, socijalnog pedagoga i svih ostalih stručnih službi koje su osposobljene za rad s djecom. 

To se nije dogodilo. Sve o nevjerojatnom slučaju koji je ukazao na nemoć instituicija te o drami kroz koju su prolazili roditelji zlostavljanje djece pročitajte OVDJE.