'General Čermak bi ruskim novcem kupio Inu'
Andreja Plenkovića čekaju teški dani. Ljudi iz njegove blizine kažu da je pod velikim stresom. "Možda se to na njemu ne vidi, ali nemoguće je raditi pod ovako visokim opterećenjima bez posljedica. Pogledajte samo kako je opet dobio na težini. Pa pola ljudi koji gore sjede u Saboru Karamarkovi su spavači. Njemu je teško upravljati tom strankom, koja jedva čeka njegov poraz, iako ga sami ne mogu inicirati jer mu nemaju koga suprotstaviti.
On jedva čeka povratak u Bruxelles. Čini mi se da je najozbiljniji kanidat za njegova nasljednika Davor Ivo Stier, kojeg stranka puno više voli", rekao nam je jedan insajder, malo prije nego što smo iz diplomatskih krugova dobili informaciju prema kojoj zapadni diplomati s mnogo kritičnosti gledaju na zadnji Plenkovićev pokušaj izvlačenja iz ozbiljne geopolitičke klopke u koju je upao ni kriv ni dužan.
MOL, naime, gasi Rafineriju u Sisku; Rusi nude kupnju Ine i spašavanje Rafinerije u Sisku, no Plenković Ruse ne želi, a sa Zapada još nema nikakvu jasnu ponudu. Odbije li Ruse, bez alternative, bit će kriv za propast Siska, a prihvati li Ruse, bit će kriv za propast vlastitih EU ambicija. Idealno rješenje bilo bio da Inu kupi Shell, Texaco ili neka slična tvrtka, no oni šute. U tom se bezizlaznom položaju pomolilo treće, kompromisno rješenje. Inu bi od Mađara kupio Ivan Čermak, hrvatski kupac.
Ali odakle Čermaku dvije milijarde eura, koliko bi, po prilici, vrijedila ta operacija? Diplomatski izvori jedne zapadne, starije članice EU, s kojima smo razgovarali prije zaključenja ovog broja, uvjereni su da će kupnja Ine ići na taj način. "Riječ je o kupnji Ine ruskim novcem", kaže naš sugovornik.
"Jasno je da general Čermak nema toliko novca. Čini se da je odgovor na pitanje tko ima toliko novca prilično jasan. Kremlj ne bi žalio para za to da dobiju Inu. Dobiju li tu tvrtku, imat će presudnu kontrolu nad energetskim sustavima u ovom dijelu Europe, a odatle do kupnje HEP-a samo je nekoliko koraka. A ako imate takav nadzor nad energijom jedne zemlje, onda je jasno u kakvom položaju tu mogu biti politika i vlada." Doista, ovdje se za skroman novac može kupiti pola nacionalne političke "elite".
Europska unija drži sve ove operacije, kaže naš izvor, pod nadzorom. Oni vjeruju da su Kolinda i Plenković već dogovorili posao s Rusima... Njihova je poruka Kolindi i Plenkoviću jasna: Recite "ne" Rusima. No Rusima nije tako lako reći "ne", i to iz više razloga od onih koje smo prethodno naveli. Hrvatska, naime, ima neriješene odnose i sa Sberbankom, koji je ulupao više od milijardu eura u Agrokor i koji će svoj novac tražiti sudskim putem.
Sberbank ne sudjeluje u nagodbi, u kojoj bi morao pristati na otpis duga kao i svi drugi, nego ga je Ramljak uputio na sud, a na sudu ne mora biti otpisa; moguće je da Rusi dobiju sudskim putem povrat cijelog plasmana u Agrokor, što bi za Hrvatsku bio velik problem jer je riječ o desetak milijardi kuna. S druge strane, i arbitraža s MOL-om o plinskom biznisu, koja nas čeka, "težit" će nekoliko milijardi kuna.
Imamo li na umu troškove koje će Plenkovićeva vlada imati za branitelje iz Herceg-Bosne te za nove PTSP-ovce, kojih, kako nam kažu stručnjaci, može biti na tisuće, jasno je da će radost sa suficitom trajati razmjerno kratko. Čekaju nas velike financijske obveze. Neko vrijeme spominjana je i opcija da Hrvatska sama otkupi Inu, putem kredita. Međutim, stručnjaci su toj opciji našli mnogo zamjerki:
"Mi danas ne znamo vrijednost Ine. To nije Ina od prije 15 godina. Ima li netko novca za kupnju Ine? Da, HEP ima oko dvije milijarde kuna zadržane dobiti i uz kredit bi mogao kupiti Inu. To bi bila dobra kompanija. No država mora reći što bi htjela učiniti s Inom. Morala bi imati strategiju, znati kako upravljati kompanijom.
Naći će se banka koja će to kreditirati, ali Ina danas više sliči privjesku MOL-a nego uspješnoj kompaniji. MOL ima krasnu viziju strategije do 2035. godine, a mi nemamo nikakvu", rekao nam je jedan ministar iz Milanovićeve vlade, koja je kraće vrijeme fantazirala o otkupu Ine.
Ivan Vrdoljak kao ministar tvrdio je da postoji plan u kojem se Ina vraća u državno vlasništvo tako što "njezine dionice služe kao kolateral za kredit koji će ona otplaćivati". Uostalom, rekao je, i mađarska je država nakon privatizacije išla ponovno otkupljivati dionice MOL-a pa je kupila paket od 25 posto. Milanovićeva vlada nije dignula 1,5 milijardi dolara za Inu, a čini se da ni Plenkovićev kabinet ne razmišlja o tome. Čermak i Rusi čine se izglednijima u ovom trenutku, no političke su prepreke vrlo teške.
"Nagodba s Rusima o Ini relaksirala bi hrvatsku poziciju u slučaju Agrokor-Sberbank, tako vjeruju u vašoj vladi, no to je mačak u vreći. Tako Plenković i predsjednica, prema njihovu mišljenju, kupuju vrijeme i saniraju problem koji država ima sa Sberbankom oko Agrokora", kaže naš sugovornik iz utjecajnih diplomatskih krugova pa dodaje kako bi smanjivanje problema s Rusima povećalo probleme sa Zapadom.
"EU pod jakim nadzorom i pritiskom drži sve što se zbiva oko Ine jer ne vjerujemo da će Plenković odbaciti ponudu Rusa. On ne smije povući taj potez..."
A ljudi iz Plenkovićeva kruga svjedoče kako je premijer na tihoj vatri jer i dalje nije posve siguran ne blefiraju li Rusi. Rosnjeft, čiji je čelnik Sečin ponudio kupnju, učinio je to preko medija, nije bilo službene ponude, jamstava i drugih detalja koji bi davali sigurnost u važnoj, možda najvažnijoj operaciji njegove karijere, a Plenković ide na sigurno, on nije sklon rizicima. A akcija s Čermakom je čisti rulet. Bio bi to drugi rulet, nakon Agrokora, a zadnje Ramljakove epizode pokazuju da se taj rulet može okrenuti protiv Vlade preko noći.
Hrvatska ima doista kompleksan odnos s Rusijom zato što smo im uveli sankcije, a više mi ovisimo o Rusiji nego Rusija o nama. Dotok jeftine energije temelj je ruske moći u Europi. Zadnja akcija iza koje je stajao famozni Jozo Petrović, koja je u odnosu na prethodne ofenzive nalikovala na pokušaj krijumčara srednjeg ranga, propala je, no priča je nastavljena. Ruski ambasador Anvar Azimov nekoliko je puta, bez ikakvog okolišanja, priznao da je Rusija spremna kupiti i Inu i MOL, i ne samo njih nego i HEP.
Ako bi se to ostvarilo, Rusija bi na ovim prostorima stekla moć kakvu je imala tek dvije-tri godine u povijesti, 1946., 1947. i 1948., do trenutka u kojem je Tito, u vili u Visokoj ulici", nesuđenom uredu Kolinde Grabar Kitarović", primio famozni telegram Staljina i Molotova.
Uđu li Rusi u energetski krvotok RH preko nafte, a tu su već u značajnoj mjeri prisutni kao dobavljači plina, i njihov će projekt plinovoda doći korak bliže realizaciji. Europa je zaustavila Južni tok natjeravši Bugare na izlazak iz projekta, ali on nije odbačen nego je samo storniran. Trasa sad ide preko Turske, s kojom je Rusija odnedavno saveznica. U Srbiji je poduzeće Južni tok na dan zaključenja ovog broja preimenovano, pa je samo pod novim nazivom, Gastrans, dalje nastavilo s radom.
Nastavak na sljedećoj stranici...
"Cjevovod kojim će ruski plin iz drugog plinovoda turske struje doći do europskih potrošača kroz Srbiju bit će izgrađen od strane Gastransa", objavio je ruski portal Sputnjik. "Gastrans, društvo s ograničenom odgovornošću Novi Sad, gradit će plinovod kroz Srbiju, koja će transport ruskog plina iz smjera turske granice i bugarske granice, preko Srbije, voditi u Mađarsku, izvijestio je Balkanski časopis dodajući da je Srbija u Rusiji dobila injekciju plina koje se Zapad boji.
Plin je drugo područje ljute bitke zapada s Rusima, koja se odvija i preko Hrvatske. Andrej Plenković obećao je donijeti poseban zakon, "lex LNG", kako bi ubrzao gradnju plutajućeg LNG terminala. Taj bi terminal izbacio Ruse s hrvatskog tržišta plina jer bi Hrvatska s 20 tankera pokrila sve svoje potreba za tim energentom. Plutajući terminal izbacio je iz igre onaj koji je trebao biti sagrađen na Krku.
No čim je "opcija plutajućeg terminala" zaživjela, javili su se glasovi koji se protive plutajućem terminalu, pod izlikom kako je riječ o ekološki opasnom projektu, što bi trebalo vratiti u igru kopneni LNG terminal. No ako se priča vrati na kopno, naići će na tisuću i jedan problem vezan za nesređene zemljišnoknjižne odnose. Drugim riječima, terminal će biti građen do "grčkih kalendi" ili Svetog nigdarjeva, a tko od toga ima korist? Jedino Rusi, čiji plin opet postaje najatraktivniji.
Protiv plutajućeg terminala oglasila se i Županija, što znači da je Zlatko Komadina protiv plutajućeg LNG-a. "U županiji smatraju da plutajući LNG terminal ima sve elemente protiv kojih je županija bila i ranije, kad se razmatrao projekt kopnenog LNG terminala, a to su: korištenje mora za uplinjavanje, kloriranje, povećani vizualni utjecaj na okoliš, jer plutajući terminal izlazi izvan postojećih industrijskih postrojenja te nedovoljno koristi lokalnoj zajednici i županiji", rekli su iz Primorsko-goranske županije predstavnicima medija.
Projekt koji je prikazan u ‘Studiji o utjecaju na okoliš izmjene zahvata prihvatnoga terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku uvođenjem faze plutajućega terminala za skladištenje i uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina’ nije prihvatljiv za županiju jer ima negativne utjecaje na krajobraz, more i korištenje prostora te ne donosi koristi lokalnoj i regionalnoj zajednici, rekli su iz Županije. Uspije li Primorsko-goranska županija blokirati projekt, praktički će osigurati Rusima daljnju dominaciju na tržištu plina.
A to će otežati i Plenkovićevu političku poziciju. On računa da bi naklonost Zapada stekao gradnjom plutajućeg LNG-a, ulaskom Čermaka u Inu spasio bi Sisak i nagodio se s Rusima o Agrokoru, no u obje priče pojavile su se teško savladive prepreke... Europska unija od Plenkovića očekuje još nešto, a to je ratifikacija Istanbulske konvencije.
"Mi ne želimo vidjeti kako Hrvatska postaje nova Poljska. Samo bi nam trebale nevolje tog tipa. Poljaci se ponašaju kao enklava u Europi kad treba dijeliti novac iz fondova, onda im je Europska unija dobra, ali kad treba dijeliti europske vrijednosti, ili izbjeglice, onda se Poljska ponaša kao otok. Ne ide to tako", dodaje naš izvor iz ambasade jedne stare europske demokracije.
Ova je konvencija toliko važna da će Plenkoviću u ratifikaciji pomoći i opozicija. Anka Mrak Taritaš iz Glasa na zadnjem je zasjedanju Sabora Plenkoviću otvoreno rekla da će mu, u slučaju da mu nedostaje ruku za ratifikaciju Istanbulske konvencije, dobiti potporu njihova kluba.
"Zamislite koliko hrabrosti treba pojedinim ženama da izađu, da kažu da su zlostavljane, da odlaze od kuće, da pokušavaju tražiti utočište negdje drugdje i tamo ne dobivaju. Gospodine Plenkoviću, pogledajte malo žene i koje probleme imaju. Ako je žena jednog župana imala dovoljno hrabrosti izaći pred javnost, podići prijavu, reći da je zlostavljana, gospodine Plenkoviću, imajte dovoljno hrabrosti, pošaljite Istanbulsku konvenciju na ratificiranje u Sabor, nemojte prije toga brojiti koliko ruku ima s jedne strane a koliko s druge strane", rekla je Mrak Taritaš.
"Imajte hrabrosti, pošaljite pa da vidimo tko je za to u ovoj sabornici, tko je za to da i dalje muževi zlostavljaju svoje obitelji i svoje žene, da one nemaju izbora, a tko je za to da država kaže to je problem, stat ćemo iza toga", zaključila je.
"Hoće li Plenković savladati oba problema? Istanbulska konvencija je teška, ali lakše rješiva. Energetika je puno ozbiljnija. Vrijeme curi. Rafinerija u Sisku gasit će pogon po pogon. Rusi, tj. Rosnjeft, svakako žele proširiti utjecaj u regiji i ući na ovo tržište, i to ne samo zbog Ine nego i zbog JANAF-a (naftnog transportera, tj. operatora naftnog sustava). Rusi bi ovdje radili sve: od proizvodnje nafte i plina do distribucije", kaže nam izvor iz energetskog sektora i dodaje:
"Dobro bi im došao Jadranski naftovod, a potom bi ušli u gradnju termoelektrana na prirodni plin i tako ušli na elektroenergetsko tržište i Hrvatske i EU. Od toga bismo imali koristi i mi jer nismo desetljećima gradili novi energetski objekt, konkretno termoelektranu na plin. Sad se postavlja pitanje hoće li je preuzeti. Dok je ova vlada, čini mi se da neće jer su tu Amerikanci, a i dobar dio EU protivi se ulasku Rusa u Inu (svi vrlo dobro znaju za ovo i posljedice toga).
Valja imati na umu i to da je plutajući LNG američki projekt koji donosi benefite i EU i Hrvatskoj, a jedino ne ide na ruku Rusima i njihovim ambicijama. Također se mogu u javnosti točno vidjeti aktivnosti koje idu protiv LNG-a (npr. predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak u Opatiji je izjavio da nema potrebe za plutajućim LNG terminalom...)."
Puno je suprotstavljenih interesa, a vrijeme teče. Bogatiji i moćniji mogu čekati, Rusija, Amerika i EU imaju zalihe, ali što ćemo mi?