Andreja Plenkovića čekaju teški dani. Ljudi iz njegove blizine kažu da je pod velikim stresom. "Možda se to na njemu ne vidi, ali nemoguće je raditi pod ovako visokim opterećenjima bez posljedica. Pogledajte samo kako je opet dobio na težini. Pa pola ljudi koji gore sjede u Saboru Karamarkovi su spavači. Njemu je teško upravljati tom strankom, koja jedva čeka njegov poraz, iako ga sami ne mogu inicirati jer mu nemaju koga suprotstaviti.
On jedva čeka povratak u Bruxelles. Čini mi se da je najozbiljniji kanidat za njegova nasljednika Davor Ivo Stier, kojeg stranka puno više voli", rekao nam je jedan insajder, malo prije nego što smo iz diplomatskih krugova dobili informaciju prema kojoj zapadni diplomati s mnogo kritičnosti gledaju na zadnji Plenkovićev pokušaj izvlačenja iz ozbiljne geopolitičke klopke u koju je upao ni kriv ni dužan.
MOL, naime, gasi Rafineriju u Sisku; Rusi nude kupnju Ine i spašavanje Rafinerije u Sisku, no Plenković Ruse ne želi, a sa Zapada još nema nikakvu jasnu ponudu. Odbije li Ruse, bez alternative, bit će kriv za propast Siska, a prihvati li Ruse, bit će kriv za propast vlastitih EU ambicija. Idealno rješenje bilo bio da Inu kupi Shell, Texaco ili neka slična tvrtka, no oni šute. U tom se bezizlaznom položaju pomolilo treće, kompromisno rješenje. Inu bi od Mađara kupio Ivan Čermak, hrvatski kupac.
Ali odakle Čermaku dvije milijarde eura, koliko bi, po prilici, vrijedila ta operacija? Diplomatski izvori jedne zapadne, starije članice EU, s kojima smo razgovarali prije zaključenja ovog broja, uvjereni su da će kupnja Ine ići na taj način. "Riječ je o kupnji Ine ruskim novcem", kaže naš sugovornik.
"Jasno je da general Čermak nema toliko novca. Čini se da je odgovor na pitanje tko ima toliko novca prilično jasan. Kremlj ne bi žalio para za to da dobiju Inu. Dobiju li tu tvrtku, imat će presudnu kontrolu nad energetskim sustavima u ovom dijelu Europe, a odatle do kupnje HEP-a samo je nekoliko koraka. A ako imate takav nadzor nad energijom jedne zemlje, onda je jasno u kakvom položaju tu mogu biti politika i vlada." Doista, ovdje se za skroman novac može kupiti pola nacionalne političke "elite".
Europska unija drži sve ove operacije, kaže naš izvor, pod nadzorom. Oni vjeruju da su Kolinda i Plenković već dogovorili posao s Rusima... Njihova je poruka Kolindi i Plenkoviću jasna: Recite "ne" Rusima. No Rusima nije tako lako reći "ne", i to iz više razloga od onih koje smo prethodno naveli. Hrvatska, naime, ima neriješene odnose i sa Sberbankom, koji je ulupao više od milijardu eura u Agrokor i koji će svoj novac tražiti sudskim putem.
Sberbank ne sudjeluje u nagodbi, u kojoj bi morao pristati na otpis duga kao i svi drugi, nego ga je Ramljak uputio na sud, a na sudu ne mora biti otpisa; moguće je da Rusi dobiju sudskim putem povrat cijelog plasmana u Agrokor, što bi za Hrvatsku bio velik problem jer je riječ o desetak milijardi kuna. S druge strane, i arbitraža s MOL-om o plinskom biznisu, koja nas čeka, "težit" će nekoliko milijardi kuna.
Imamo li na umu troškove koje će Plenkovićeva vlada imati za branitelje iz Herceg-Bosne te za nove PTSP-ovce, kojih, kako nam kažu stručnjaci, može biti na tisuće, jasno je da će radost sa suficitom trajati razmjerno kratko. Čekaju nas velike financijske obveze. Neko vrijeme spominjana je i opcija da Hrvatska sama otkupi Inu, putem kredita. Međutim, stručnjaci su toj opciji našli mnogo zamjerki:
"Mi danas ne znamo vrijednost Ine. To nije Ina od prije 15 godina. Ima li netko novca za kupnju Ine? Da, HEP ima oko dvije milijarde kuna zadržane dobiti i uz kredit bi mogao kupiti Inu. To bi bila dobra kompanija. No država mora reći što bi htjela učiniti s Inom. Morala bi imati strategiju, znati kako upravljati kompanijom.
Naći će se banka koja će to kreditirati, ali Ina danas više sliči privjesku MOL-a nego uspješnoj kompaniji. MOL ima krasnu viziju strategije do 2035. godine, a mi nemamo nikakvu", rekao nam je jedan ministar iz Milanovićeve vlade, koja je kraće vrijeme fantazirala o otkupu Ine.
Ivan Vrdoljak kao ministar tvrdio je da postoji plan u kojem se Ina vraća u državno vlasništvo tako što "njezine dionice služe kao kolateral za kredit koji će ona otplaćivati". Uostalom, rekao je, i mađarska je država nakon privatizacije išla ponovno otkupljivati dionice MOL-a pa je kupila paket od 25 posto. Milanovićeva vlada nije dignula 1,5 milijardi dolara za Inu, a čini se da ni Plenkovićev kabinet ne razmišlja o tome. Čermak i Rusi čine se izglednijima u ovom trenutku, no političke su prepreke vrlo teške.
"Nagodba s Rusima o Ini relaksirala bi hrvatsku poziciju u slučaju Agrokor-Sberbank, tako vjeruju u vašoj vladi, no to je mačak u vreći. Tako Plenković i predsjednica, prema njihovu mišljenju, kupuju vrijeme i saniraju problem koji država ima sa Sberbankom oko Agrokora", kaže naš sugovornik iz utjecajnih diplomatskih krugova pa dodaje kako bi smanjivanje problema s Rusima povećalo probleme sa Zapadom.
"EU pod jakim nadzorom i pritiskom drži sve što se zbiva oko Ine jer ne vjerujemo da će Plenković odbaciti ponudu Rusa. On ne smije povući taj potez..."
A ljudi iz Plenkovićeva kruga svjedoče kako je premijer na tihoj vatri jer i dalje nije posve siguran ne blefiraju li Rusi. Rosnjeft, čiji je čelnik Sečin ponudio kupnju, učinio je to preko medija, nije bilo službene ponude, jamstava i drugih detalja koji bi davali sigurnost u važnoj, možda najvažnijoj operaciji njegove karijere, a Plenković ide na sigurno, on nije sklon rizicima. A akcija s Čermakom je čisti rulet. Bio bi to drugi rulet, nakon Agrokora, a zadnje Ramljakove epizode pokazuju da se taj rulet može okrenuti protiv Vlade preko noći.
Hrvatska ima doista kompleksan odnos s Rusijom zato što smo im uveli sankcije, a više mi ovisimo o Rusiji nego Rusija o nama. Dotok jeftine energije temelj je ruske moći u Europi. Zadnja akcija iza koje je stajao famozni Jozo Petrović, koja je u odnosu na prethodne ofenzive nalikovala na pokušaj krijumčara srednjeg ranga, propala je, no priča je nastavljena. Ruski ambasador Anvar Azimov nekoliko je puta, bez ikakvog okolišanja, priznao da je Rusija spremna kupiti i Inu i MOL, i ne samo njih nego i HEP.
Ako bi se to ostvarilo, Rusija bi na ovim prostorima stekla moć kakvu je imala tek dvije-tri godine u povijesti, 1946., 1947. i 1948., do trenutka u kojem je Tito, u vili u Visokoj ulici", nesuđenom uredu Kolinde Grabar Kitarović", primio famozni telegram Staljina i Molotova.
Uđu li Rusi u energetski krvotok RH preko nafte, a tu su već u značajnoj mjeri prisutni kao dobavljači plina, i njihov će projekt plinovoda doći korak bliže realizaciji. Europa je zaustavila Južni tok natjeravši Bugare na izlazak iz projekta, ali on nije odbačen nego je samo storniran. Trasa sad ide preko Turske, s kojom je Rusija odnedavno saveznica. U Srbiji je poduzeće Južni tok na dan zaključenja ovog broja preimenovano, pa je samo pod novim nazivom, Gastrans, dalje nastavilo s radom.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Černak priča budalaštine? Situacija nije ni približno "nevina"! Ako pogledate Crnu Goru, cijela obala pokupovana od Ruskih milijardera?! A od Rusa, a ne nikako od Srbije nastala je ona, "Gdje je jedan Rus, Rusija je"! A Vi se šalite?! Samo ... prikaži još! dajte, s Mađarima, a ako prodaju udio Rusiji, što ćete onda?!
'ajde da postignemo konsenzus da strani interesi u Hrvatskoj prestanu biti prvi prioritet (pa makar netko izgubio buduća uhljebljena u EU, NATO i sl.).