Dosadašnji turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan proglasio se pobjednikom turskih predsjedničkih izbora. "Turska javnost dala mi je predsjednički mandat sudeći prema neslužbenim podacima", izjavio je Erdogan preko državne televizije, a to su prenijeli svi mediji pod kontrolom vlasti u Ankari. Mahir Unal, glasnogovornik njegove stranke AKP, referirao se također na nepotpune, neslužbene rezultate i pritom je oštro napao sve koji se usuđuju kritizirati način na koji Agencija Anadolija prenosi vijesti s izbora.

Predsjednik CHP-a Muharrem Ince optužuje državne medije, koje AKP i Erdogan čvrsto drže pod svojom kontrolom još od 2016., da namjerno kreću s visokim vodstvom Erdogana i AKP-a kako bi obeshrabrili opoziciju da reagira. U doba povijesnog referenduma kojim je Erdogan izborio apsolutističke ovlasti i čisti predsjednički sustav, prvi podaci govorili o čak 70 posto glasova, da bi na kraju to ispalo 51,4 posto.

A ona u zagrljaj Autokrati su od Kine do Turske, mora li ih Kolinda sve slaviti?

Njegova stranka i koalicijski partneri IYI i Saadet, kao i prokurdski HDP, navode međutim da je daleko od bilo kakvog proglašavanja Erdoganove pobjede. Dopisnici Der Spiegela, Guardiana, kao i redoviti izvještaju turskog Hürriyeta objašnjavaju u čemu je problem. Ono što se oko 22 sata, primjerice, vodilo kao "95,8 posto prebrojanih glasova", a o čemu je izvještavala Agencija Anadolija, zapravo nisu bili prebrojani glasovi, nego samo postotak otvorenih kutija.

Turska opozicija od lijevog centra, preko centra do desnog centra i konzervativaca, kao i HDP, navode da je pravi broj prebrojanih glasova puno niži, da se na ovaj način grubo manipulira i domaćom javnosti u Turskoj i međunarodnom javnosti. Agencija Anadolija u specijalnom izvještaju bombastično je objavila, čak i u izdanju na bošnjačkom jeziku, da je Erdoganu na pobjedi prvi čestitao Viktor Orban. Slijedili su šefovi država Azerbejdžana, Katara, Srbije, Palestinke samouprave, Albanije, Grčke...

Mediji u EU, pa i diljem Europe, uključujući i ruske medije, tijekom večeri i dalje javljali isključivo o brojanju glasova koje još traje, a Erdoganov potez opisuju kao: "Erdogan se proglasio pobjednikom", pri čemu primjerice Der Spiegel dodaje: "... opozicija sumnja u rezultate", a Guardian ističe da "opozicija kaže da još ništa nije gotovo".

Glasovi se u svakom slučaju još uvijek broje. Na izborima su turske vlasti, koje je Recep Tayyip Erdogan od pokušaja puča 2016. totalno poharao, uhitile i procesuiraju 10 međunarodnih promatrača izbora, zbog „miješanja u izbore“.

Riječ je o troje Nijemaca, troje Francuza, četvero Nijemaca. Prethodno su Erdoganove vlasti zabranile uopće ulazak u Tursku dvoje Nijemaca koji su trebali biti promatrači OESS-a. „Zbog veza s terorističkim organizacijama“, glasilo je objašnjenje, a zapravo je bila riječ o, primjerice, simpatijama prema Kurdima koje su turske službe uočile kod jednoga na društvenim mrežama. Na izborima je bilo i mrtvih.

Najdublji strah Erdogan: Objesit će me ako izgubim ove izbore!

Mehmeta Sıddıka Durmaza, predsjednika IYI-a u distriktu Karacoban u istočnoj provinciji Erzurum navodni pripadnici AKP-a izrešetali su mecima na biralištu. Osim toga na jugoistoku zemlje bilo je još žrtava u sporadičnim političkim svađama, a nije manjkalo niti optužbi prema Vrhovnom izbornom povjerenstvu o krađi glasova, nedopuštanju promatrača da prate glasanje i sličnih problema.

U kakvoj će atmosferi izbori proteći bilo je izvjesno i puno prije nego što je Muharrem Ince, predsjednički kandidat opozicijskog CHP-a, stranke lijevog centra, okupljenim najmanje milijun pristalica u Istanbulu u subotu rekao da se ovdje odlučuje o tome hoće li im Erdogan nastaviti prisluškivati telefone. Ako Erdogan opet pobijedi, rekao je: „Nastavit će se vladavina straha.“ Recep Tayyip Erdogan u svom je stilu pristašama u subotu obećao, neki će reći metaforičko, neki doslovno nasilje nad opozicijom:

„Hoćemo li im sutra zalijepiti otomansku pljusku?“ Erdogan je prijevremene izbore sazvao zato što je osjetio da podrška Turaka njegovoj autokratskoj vlasti slabi; i zbog sve izraženije inflacije lire i zbog bijega stranih investicija i zbog ratova u Iraku i Siriji u koje se on s turskom vojskom miješa nepozvan od ikoga. O tome je Express već pisao nadugo, kao i o njemu kao osobi. Na vlasti već 15 godina, tijekom kojih je pobijedio na svim izborima, Erdogan je smatrao da će na ovim izborima sigurno pobijediti.

Vruće u Turskoj Opozicijske stranke surađuju u rušenju dugovječnog Erdogana

No, posljednjih tjedana pokazuje se da je možda zakasnio. Možda i nije. U svakom slučaju nasuprot njegovom islamističkom AKP-u koji koalira s ultranacionalističkim MHP-om, ujedinila se skoro cijela opozicija; CHP, nacionalisti iz IYI, islamska stranka Saadet, a prokurdski, vrlo europski progresivni HDP na jugoistoku Turske vrlo će vjerojatno sam dominirati i ući u parlament. IYI je posljednjih mjeseci izrodio vrlo popularnu i karizmatičnu predsjedničku kandidatkinju Meral Aksener, CHP-ov kandidat Ince također je odjednom iskočio kao opasan po Erdogana.

Ako Erdogan ove izbore, pošteno ili nepošteno i osvoji, bit će to teže nego ikada u 21. stoljeću. Na ovim izborima odlučuje se o tome da će Erdogan materijalizirati svoje apsolutističke ovlasti ili će se njegova vladavina početi raspadati. Erdogan je, navodno, već govorio suradnicima u predsjedničkoj palači da misli da će ga „objesiti ako izgubi izbore“, a mnogi analitičari smatraju realnim da turski predsjednik, u slučaju gubitka, naprosto nastavi vladati mimo rezultata izbora.

Tijekom noći trebalo bi biti jasno kako su protekli parlamentarni izbori, kao i to je li Erdogan na predsjedničkima osvojio 50 posto u prvom krugu. Ako nije, drugi krug će, sveopći je dojam, doista biti njegova borba za goli politički život, a možda i doslovno.