Prije godinu dana, na summitu NATO saveza, Kolinda Grabar Kitarović iskoristila je priliku kako bi se mimo protokola progurala što bliže američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. I uputila mu onaj legendarni pogled šiparice zagledane u rock zvijezdu. Prije nekoliko dana Kolinda se progurala kao prva među zapadnim liderima kako bi Vladimiru Putinu čestitala na izbornoj pobjedi i pozvala ga u posjet Hrvatskoj.
Učinila je to baš u trenutku kad se u Bruxellesu kovao plan za istjerivanjem ruskih diplomata zbog kemijskog napada u Velikoj Britaniji. Hrvatska predsjednica nije iskazivala samo poštovanje prema liderima dviju najvećih svjetskih vojnih i ekonomskih sila, nego i nešto mnogo više, pa i gore iskazivala je divljenje. I to prema političarima koji ostavljaju prilično ružan trag u povijesti.
Vladimira Putina optužuje se da stoji iza napada kemijskim oružjem u Salisburyju, sponzorira doping ruskih sportaša, pomaže diktatoru Asadu u Siriji i da je anektirao dio susjedne Ukrajine. On guši demokraciju u Rusiji, pretvara tu zemlju u poligon za vlastitu samovolju i kult ličnosti. On je silnik i autokrat. Neki kažu i despot. Kao takav postao je uzor radikalnim, nedemokratskim, iliberalnim pokretima u dobrom dijelu Europe.
Donald Trump uspio je, pak, probuditi sve ono loše u američkom društvu i od nekadašnjeg uzora slobodnog svijeta napraviti izvoznika rasizma, šovinizma, antiimigracijske politike i nazadnjaštva. Zašto bi hrvatska predsjednica hrlila u zagrljaj takvoj dvojici lidera? Jedno je održavanje dobrih diplomatskih i političkih odnosa s dvjema državama. Nešto je posve drugo iskazivati divljenje liderima koji predstavljaju suštu suprotnost demokratskim vrijednostima, pa i opasnost za opstanak demokracije.
Čak i ako Kitarović to čini radi vlastitog probitka i diplomatske karijere, ona svejedno gura Hrvatsku u loše društvo. Razumljivo je zašto se obični ljudi nekad dive silnicima: njihova brutalnost i bezobzirnost, gaženje zakona i normi predstavljaju se kao efikasnost, a zatiranje kritičkog i suprotnog mišljenja tumači kao stabilnost. Ali opasno je kad takvo divljenje iskazuje političar. Na čelu jedne od članica Europske unije.
Trumpa i Putina danas se može koristiti kao primjere zašto je potrebno jačati demokraciju, a ne kao uzore s kojima se treba zbližavati, povezivati i najmanje od svega identificirati. Oni su političari koje treba držati na distanci, a svako tumačenje da o njihovoj dobroj volji ovisi suradnja Hrvatske s Rusijom, pa i SAD-om, samo govori u prilog tvrdnji da se radi o autokratima. Istina, autokrati postojano sužavaju prostor za opstanak demokracije u svijetu, od Turske do Kine, ali to svejedno ne znači da bi Kolinda njih trebala koristiti kao uzore s kojima bi se Hrvatska trebala povezivati, a kamoli poistovjećivati.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ništa čudno,kad joj je uzor krivousti-jednostavno drugačije ne zna funkcionirati.Jakove,divim ti se.