Dosadašnji turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan proglasio se pobjednikom turskih predsjedničkih izbora. "Turska javnost dala mi je predsjednički mandat sudeći prema neslužbenim podacima", izjavio je Erdogan preko državne televizije, a to su prenijeli svi mediji pod kontrolom vlasti u Ankari. Mahir Unal, glasnogovornik njegove stranke AKP, referirao se također na nepotpune, neslužbene rezultate i pritom je oštro napao sve koji se usuđuju kritizirati način na koji Agencija Anadolija prenosi vijesti s izbora.
Predsjednik CHP-a Muharrem Ince optužuje državne medije, koje AKP i Erdogan čvrsto drže pod svojom kontrolom još od 2016., da namjerno kreću s visokim vodstvom Erdogana i AKP-a kako bi obeshrabrili opoziciju da reagira. U doba povijesnog referenduma kojim je Erdogan izborio apsolutističke ovlasti i čisti predsjednički sustav, prvi podaci govorili o čak 70 posto glasova, da bi na kraju to ispalo 51,4 posto.
Njegova stranka i koalicijski partneri IYI i Saadet, kao i prokurdski HDP, navode međutim da je daleko od bilo kakvog proglašavanja Erdoganove pobjede. Dopisnici Der Spiegela, Guardiana, kao i redoviti izvještaju turskog Hürriyeta objašnjavaju u čemu je problem. Ono što se oko 22 sata, primjerice, vodilo kao "95,8 posto prebrojanih glasova", a o čemu je izvještavala Agencija Anadolija, zapravo nisu bili prebrojani glasovi, nego samo postotak otvorenih kutija.
Turska opozicija od lijevog centra, preko centra do desnog centra i konzervativaca, kao i HDP, navode da je pravi broj prebrojanih glasova puno niži, da se na ovaj način grubo manipulira i domaćom javnosti u Turskoj i međunarodnom javnosti. Agencija Anadolija u specijalnom izvještaju bombastično je objavila, čak i u izdanju na bošnjačkom jeziku, da je Erdoganu na pobjedi prvi čestitao Viktor Orban. Slijedili su šefovi država Azerbejdžana, Katara, Srbije, Palestinke samouprave, Albanije, Grčke...
Mediji u EU, pa i diljem Europe, uključujući i ruske medije, tijekom večeri i dalje javljali isključivo o brojanju glasova koje još traje, a Erdoganov potez opisuju kao: "Erdogan se proglasio pobjednikom", pri čemu primjerice Der Spiegel dodaje: "... opozicija sumnja u rezultate", a Guardian ističe da "opozicija kaže da još ništa nije gotovo".
Glasovi se u svakom slučaju još uvijek broje. Na izborima su turske vlasti, koje je Recep Tayyip Erdogan od pokušaja puča 2016. totalno poharao, uhitile i procesuiraju 10 međunarodnih promatrača izbora, zbog „miješanja u izbore“.
Riječ je o troje Nijemaca, troje Francuza, četvero Nijemaca. Prethodno su Erdoganove vlasti zabranile uopće ulazak u Tursku dvoje Nijemaca koji su trebali biti promatrači OESS-a. „Zbog veza s terorističkim organizacijama“, glasilo je objašnjenje, a zapravo je bila riječ o, primjerice, simpatijama prema Kurdima koje su turske službe uočile kod jednoga na društvenim mrežama. Na izborima je bilo i mrtvih.
Mehmeta Sıddıka Durmaza, predsjednika IYI-a u distriktu Karacoban u istočnoj provinciji Erzurum navodni pripadnici AKP-a izrešetali su mecima na biralištu. Osim toga na jugoistoku zemlje bilo je još žrtava u sporadičnim političkim svađama, a nije manjkalo niti optužbi prema Vrhovnom izbornom povjerenstvu o krađi glasova, nedopuštanju promatrača da prate glasanje i sličnih problema.
U kakvoj će atmosferi izbori proteći bilo je izvjesno i puno prije nego što je Muharrem Ince, predsjednički kandidat opozicijskog CHP-a, stranke lijevog centra, okupljenim najmanje milijun pristalica u Istanbulu u subotu rekao da se ovdje odlučuje o tome hoće li im Erdogan nastaviti prisluškivati telefone. Ako Erdogan opet pobijedi, rekao je: „Nastavit će se vladavina straha.“ Recep Tayyip Erdogan u svom je stilu pristašama u subotu obećao, neki će reći metaforičko, neki doslovno nasilje nad opozicijom:
„Hoćemo li im sutra zalijepiti otomansku pljusku?“ Erdogan je prijevremene izbore sazvao zato što je osjetio da podrška Turaka njegovoj autokratskoj vlasti slabi; i zbog sve izraženije inflacije lire i zbog bijega stranih investicija i zbog ratova u Iraku i Siriji u koje se on s turskom vojskom miješa nepozvan od ikoga. O tome je Express već pisao nadugo, kao i o njemu kao osobi. Na vlasti već 15 godina, tijekom kojih je pobijedio na svim izborima, Erdogan je smatrao da će na ovim izborima sigurno pobijediti.
No, posljednjih tjedana pokazuje se da je možda zakasnio. Možda i nije. U svakom slučaju nasuprot njegovom islamističkom AKP-u koji koalira s ultranacionalističkim MHP-om, ujedinila se skoro cijela opozicija; CHP, nacionalisti iz IYI, islamska stranka Saadet, a prokurdski, vrlo europski progresivni HDP na jugoistoku Turske vrlo će vjerojatno sam dominirati i ući u parlament. IYI je posljednjih mjeseci izrodio vrlo popularnu i karizmatičnu predsjedničku kandidatkinju Meral Aksener, CHP-ov kandidat Ince također je odjednom iskočio kao opasan po Erdogana.
Ako Erdogan ove izbore, pošteno ili nepošteno i osvoji, bit će to teže nego ikada u 21. stoljeću. Na ovim izborima odlučuje se o tome da će Erdogan materijalizirati svoje apsolutističke ovlasti ili će se njegova vladavina početi raspadati. Erdogan je, navodno, već govorio suradnicima u predsjedničkoj palači da misli da će ga „objesiti ako izgubi izbore“, a mnogi analitičari smatraju realnim da turski predsjednik, u slučaju gubitka, naprosto nastavi vladati mimo rezultata izbora.
Tijekom noći trebalo bi biti jasno kako su protekli parlamentarni izbori, kao i to je li Erdogan na predsjedničkima osvojio 50 posto u prvom krugu. Ako nije, drugi krug će, sveopći je dojam, doista biti njegova borba za goli politički život, a možda i doslovno.
