Vjesnika više nema. Plamen je buknuo na jednom ili čak dva mjesta. U olujnoj noći na utorak do jutra, kad su Zagrebom grmjele poruke od svetog Ilije, vatra je progutala cijelu zgradu u kojoj je bilo beskrajno puno drveta, iverice i sintetike. Čini se da je sve počelo na 15. katu, gdje se već desetljećima nalaze telekomunikacije. Iznad su bili samo Danas i Gospodin Bog, a ispod, sve do 1986. godine, dva kata Večernjaka, tri kata Vjesnika, fantastična arhiva - koja je sad u Kerestincu - na desetom katu bila je uprava, kat više informativno revijalna izdanja, na 12. katu bili su genijalni Start i visokonakladna Arena, koja je spajala srca, tražila izgubljena lica, slijedila tragove zločinaca te ispisivala arke i arke toplih ljudskih tragedija pod vodstvom briljantnog Uroša Šoškića, kojega Maroje Mihovilović opisuje kao čovjeka koji nije bio ambasador vedrine, ali je bio brutalno sposoban i uspješan.

“U općem urušavanju kuće Vjesnik na udaru se 1991. godine našao i dnevni list Vjesnik, on je ipak opstao, ali je iz ekonomskih razloga otpustio 28 novinara”, piše Mihovilović u svojoj povijesti hrvatskog novinstva i nastavlja: “U tim trenucima najbolje su se snašli zaposlenici tjednika Arena. Oni su, na poticaj glavnog urednika Arene, Uroša Šoškića, odlučili svoj list privatizirati prema Markovićevu modelu, i to su na brzinu uspješno obavili prije nego što su na scenu stupile nove vlasti. Poduzeće koje je izdavalo Arenu izdavalo je još neke revije, to su bili Mila, Auto klub, Dječji klub i Astro. U pretvorbu prema Markovićevu modelu krenuli su i Slobodna Dalmacija i Novi list, čak su se uspjeli i službeno registrirati kao tvrtke u vlasništvu dioničara, ali su nove vlasti u slučaju Slobodne Dalmacije to zaustavile ponovnim podržavljenjem, a u Novom listu to nisu uspjele”.

Pretvorba po Markovićevu modelu iznjedrila je uspješne tvrtke, sa zainteresiranim zaposlenicima, ne samo u novinarstvu - ali je bila rijetka - dok je pretvorba po modelu “200 bogatih obitelji” doživjela fijasko nebeskih razmjera. Novinarstvo je godinama izgledalo kao da su ga poharali skakavci. SOUR Vjesnik vlast je počela nagrizati dovodeći amatere tipa Petrač (navodno je, nakon postavljanja za glavnog urednika Večernjaka, sjeo na kolegij Vjesnika, pa su ga uputili na drugi kat, u redakciju u koju je rukopoložen), Hloverki Novak Srzić, koja nakon molbe za prijem u Partiju nije napisala ozbiljniji tekst, dali su Danas, Atenin hram hrvatskog novinarstva, vlasništvo uvalili nekom Peki, rasturivši revije, a onda i ostatak Složene organizacije udruženog rada.

Poslovi su oduzeti profesionalcima, dodijeljeni amaterima čija su izdanja - puna plamenog domoljublja - doživljavala tri, četiri broja pa potom propadala zbog mizernih naklada.

“Kad je počelo veliko HDZ-ovo pospremanje po kući Vjesnik, mene su smijenili faksom, bez riječi, dok sam bio na putu”, ispričao je novinaru Milivoj Pašiček, urednik slavne Erotike i dodao: “Ni danas ne znam zašto. Zamjenik mi je javio da za direktora dolazi Hrvoje Hitrec, inače moj prijatelj iz škole, iz kvarta. U trenutku smjene bili smo najuspješniji u kući Vjesnik s milijun maraka na računu, s dvadesetak izdanja, s razvijenom agencijskom djelatnošću... Nudili su mi neki novi projekt revije za koju sam rekao da neće izaći više od tri broja. Nisam prihvatio. Tražio sam dva mjeseca plaćenog odmora, jer nikad čestito nisam bio na odmoru. Neki mi rekoše da sam lud. Odgovorio sam kako će vrijeme pokazati tko je lud. Osnovao sam tvrtku Hit press, možda prvu novinsku u Hrvatskoj, krenuo od nule, od ljubavnog romana ‘Romeo & Julia’, a počeo je rat i bilo je teško ići naprijed s ljubićima. Ali na kraju smo pokrenuli nekoliko izdanja i uspjeli”.

Pašiček je za Express ispričao i jednu raniju epizodu: “Moj mentor, Drago Kastratović, kojega sam uvijek doživljavao kao novinarskog oca, rekao mi je tad: ‘Tebi to sad izgleda glupo, ali uzmi ti Romane i stripove. Tamo ćeš napraviti revoluciju’. Tamo smo krenuli s Erotikom. Vjesnikova press agencija VPA je tad bila u silaznoj putanji, no tad smo urnebesno krenuli gore. Neka izdanja, ljubići Život ili vestern romani Laso, prodavali su se u 60, 70 tisuća primjeraka. Mi bismo čuvali svu remitendu, čak smo tijekom godine tiskali što više primjeraka da dobijemo veliku remitendu, da bismo to ljeti prepakirali, po dva primjerka, sve poslali na Jadran i sve prodali. To bi planulo. Iza Erotike smo izdali Extra erotiku, kao prvi pokušaj domaćeg Playboya, na finom papiru, kunstdrucku. Erotika je bila avion koji je nosio zaradu, a onda smo na tom baznom izdanju osmišljavali sva druga. Erotika se prodavala u 500.000 primjeraka u Jugoslaviji i još 100.000 u Mađarskoj. Mađarima smo Erotiku prodali na vrlo zanimljiv način. Prodali smo im copyright, a našu smo tiskaru natjerali da ih tiska na mađarskom jeziku. Tad su mi rekli da sam lud, ali rekao sam im da time nisu otkrili ništa novo. Otišao sam u udrugu Mađara u Zagrebu, našao ljude koji su riješili jezični problem, pa smo ga tako tiskali, a nosili smo i na ekspertizu kako ne bi iskrsli bilo kakvi problemi. Tih sto tisuća slali smo im kao jabuke, na kalo - davali smo im po tisuću komada više, ako se otuđi, uništi... Sto tisuća dolara je dolazilo mjesečno samo iz Mađarske”.

Revije - prezrene revije - imale su nevjerojatne autore. Današnji akademik Pavao Pavličić pisao je romane za Trag. Priče su pisali Zvonimir Majdak, Alojz Majetić, Predrag Raos, Tomislav Sabljak, Tito Bilopavlović... Kolumne su pisali Nino Pavić i Pero Kvesić, pisala je i Jelena Lovrić, fotografirao pokojni Ivo Pukanić. Ivan Hetrich je pisao vesterne za Laso, doduše pod pseudonimom. Pisao je i diplomat Ivica Maštruko. U Revijama je sklonište od političkih progona nalazio i veliki Igor Mandić.

Cijeli tekst o svim tajnama Vjesnika pročitajte OVDJE.