Iza najuspješnijeg hrvatskog umjetnika Borisa Bućana ostao je opus vrijedan milijune eura, ali i mučna intimna "priča" koju nije uspio okončati za života. Pitanje svih pitanja je danas tko će naslijediti vrijedne umjetnine. Po zakonu bi pripadale supruzi, od koje se htio rastati prije desetak godina, no ako je ostavio oporuku, vjerojatno slijedi nova pravna bitka...
- 'Svašta mi rade', rekao mi je zadnji puta kad smo razgovarali, a bilo je to prije gotovo dvije godine. Odnosilo se to na životne sukobe njegove zakonite supruge, sina i Saše Mesić. Nije ulazio u detalje, ali nije ni krio da ga cijela ta situacija proganja – kaže nam naš dobro upućeni izvor iz umjetničkih krugova.
Bućanova djela govore sama za sebe, kakav je umjetnik bio, kako je doživljavao svijet i umjetnost, imao je dar s kojim se samo umjetnik rađa, a to je da bez jedne riječi, zvuka i mirisa opiše sve što uključuje svih pet ljudskih osjetila kroz boju i oblik i da baš svatko to može prepoznati. Na spomen Bućana svijet je uvijek pitao gdje je njegova Mona Lisa misleći na Žar pticu, najpoznatiji plakat za balet Igora Stravinskog, koji je uvršten u postav izložbe u Victoria & Albert Museum u Londonu 1998. Zauvijek je zaspao u 77 godini, izmučen bolešću i privatnim brigama koje su nastavile živjeti nakon njega. Životna drama o kojoj je zadnje desetljeće brujao hrvatski umjetnički svijet počela je kad se Boris Bućan upustio u vezu sa Sašom Mesić, kćeri bivšeg predsjednika Stjepana Mesića. Prije desetak godina zatražio je razvod od Inge Depolo Bućan, s kojom ima sina Antona. Nikad ga nije dobio. Unatoč tome, Saša i Boris nisu krili svoju ljubav koja je bila isprepletena zajedničkim interesima, pa i zajedničkim umjetničkim stvaranjem. Novu nezakonitu odabranicu javno je nazivao svojom muzom.
Saša Mesić
Što se odigravalo daleko od očiju javnosti može se samo nagađati, no da je nešto ozbiljno narušeno u odnosima postalo je jasno 2017. godine, kad se Boris i Saša nisu pojavili na otvaranju Bućanove izložbe u Kabinetu grafike HAZU u Zagrebu, organizirane u povodu njegove donacije antologijskih umjetničkih plakata toj ustanovi. To je bilo uistinu neobično jer slikar nikad nije propuštao svoje izložbe. No tog lipanjskog ponedjeljka na otvaranju su se pojavili uznemireni supruga Inga i njihov sin Anton, koji su, prema pisanju medija, prisutnima govorili da je Bućan tjelesno, ali i psihički propao te da njime manipulira Mesićeva kći. Paralelno je umjetnički svijet brujao o sudskoj parnici jer je, navodno, sin zatražio da se ocu oduzme poslovna sposobnost. Datum ročišta podudarao se baš s datumom ove izložbe.
Ingu i Antuna zastupao je odvjetnički ured Hodak. Provjerili smo što je danas s tim sporom.
- Gospođa Depolo Bućan u utorak je bila kod nas i mi vam je više ne zastupamo tako da ništa ne možemo ni komentirati - kažu nam iz odvjetničkog ureda Zvonimira Hodaka.
Pravno gledano, kako nam pojašnjavaju odvjetnici, sporovi koji su se vodili sa smrti Borisa Bućana su prekinuti te se čeka rješenje o nasljeđivanju. Vjerojatno će se čekati više mjeseci. Dobili smo i sina Antona, koji nas je ljubazno uputio na majku. O ovako osjetljivom pitanju, koje itekako zanima javnost, tražili smo odgovore upravo od onih koji su životno uključeni u ovu priču.
- Moja tuga i tuga moga sina su goleme. To nije priča, to je moj život, to je život moga sina. S Borisom sam provela 44 godine. Ako ću ikad imati potrebu javno govoriti, javit ću se - kaže nam Inga Depolo Bućan, koja je do smrti umjetnika ostala njegova zakonita supruga.
Pokušali smo doći i do Saše Mesić, no ljudi s kojima smo razgovarali tvrdili su da ona ne želi javno istupati po privatnim pitanjima. Nešto više spremni su u anonimnosti komentirati Bućanovi poznanici iz umjetničkih krugova.
- To je jedna neugodna i teška situacija koja traje godinama. Bućan je bio veliki umjetnik koji je rastavu od prve supruge zatražio prije desetak godina. Nije mi poznato s čime se gospođa bavila i čime se danas bavi te zbog čega nikad nije pristala na rastavu i nakon što je Bućan objavio da je u vezi sa Sašom Mesić. Prave razloge zna samo gospođa Inga - kaže nam dobro upućeni izvor.
- Nezahvalno je komentirati bilo čiji život, osobito život velikog umjetnika kojega nema, a akteri mučnih pravnih obračuna šute. No ljudi se vrlo često sukobljavaju oko materijalnih stvari, umjetnina, novca i svega što ima materijalnu vrijednost pa je moguće da je to u pozadini, no isto tako je moguće da se osoba koja je povrijeđena ne može pomiriti s činjenicom da je netko više ne želi. To su samo moje pretpostavke, a oni kojih se to tiče jedini i znaju što ih uistinu muči - dodaje naš izvor.
Osoba s kojom smo razgovarali, a koja želi ostati anonimna zbog osjetljive teme, smatra da je Saša Mesić bila zadnjih deset godina veliki oslonac umjetniku.
- Upoznao sam je osobno i ostavila mi je dojam žene koja je čvrsto na zemlji, koja je bila veliki oslonac Borisu i koja je potpuno karakterno suprotna Bućanu. Vjerojatno su se zbog toga lijepo nadopunjavali. Pretpostavljam da je zbog nje svojevremeno zatražio razvod. U umjetničkim krugovima, što je na kraju dospjelo i do medija, godinama se pričalo kako su supruga i sin pokušavali na sudu dokazati da Saša manipulira Borisom zbog materijalne koristi. Moja je pretpostavka da je to budalaština. Sve je to više nalikovalo na borbu za vlast nad umjetninama. U mojim razgovorima s Borisom nije ostavljao dojam da ima psihičkih problema. Zadnji put smo komunicirali prije više od godinu i pol. Bio je veliki čovjek kojeg je fizički bolest 'pojela', jednostavno se usukao - dodaje naš izvor koji umjetnika opisuje kao vrlo opreznu osobu kad nekoga ne poznaje.
- Na početku naših razgovora bio je suzdržan, no kako je stekao povjerenje, tako se opustio i otvorio. Kad vas je jednom prihvatio, bio je široke ruke. Bio je izuzetno elokventan, komunikativan, obrazovan, beskompromisan. Vjerujem da je na to utjecalo njegovo židovsko podrijetlo. Mnogima je smetala njegova izravnost. Bio je luckast osebujni genij kakvi jesu veliki umjetnici. Živio je u svom svijetu potpuno posvećen onome što je najbolje radio. Bio je umjetnik svjetskih razmjera, njegova djela nalaze se u Londonu i New Yorku - kaže naš izvor.
Boris Bućan je naš prvi umjetnik koji se našao u stalnom postavu njujorške MoMA-e, a njegov plakat je bio na naslovnici knjige najvažnijih europskih plakata, koju je radio znameniti londonski muzej Victoria&Albert.
- Kad mi je Mirko Ilić javio da sam uvršten u stalni postav njujorškog Muzeja moderne umjetnosti, prvo čega sam se sjetio bio je roman Pierrea La Murea 'Moulin Rogue'. U knjizi piše da je taj umjetnik dan prije svoje smrti uvršten u stalni postav pariškog Louvrea, a pritom se opisuje koliko mu je to bilo važno. Kod mene su malo uranili, od dvije do tri godine - rekao je svojevremeno. Bućan je jedan od naših najvećih slikara za čiju smo smrt doznali nakon što je već bio pokopan u krugu obitelji. I dalje nitko ne zna je li kome namijenio sve što je stvarao ili će to za njega zakon odraditi.
