Kad je Joe Biden ušao u Bijelu kuću, američki su novinari- pišući i izvještavajući o novoj potpredsjednici SAD-a- tada najradije opisivali detalje njene ljubavne veze i braka s bogatim kalifornijskim odvjetnikom, ni u jednom tekstu nije se mogla izbjeći pripovijest o majci žene koju su tada proglašavali najmoćnijom na svijetu. Dan Morain, nekoć novinar Los Angeles Timesa i reporter L.A. Herald-Examinera, a potom glasnogovornik kalifornijskog Vrhovnog suda i Tužiteljstva (gdje je i upoznao Kamalu Harris), svoju knjigu “Na Kamalin način” i prvo poglavlje tog djela, naslovljeno “Shyamalina kći”, počinje riječima:

“Ako Kamala Harris nekome duguje svoje mjesto u povijesti, onda je to svakako dvadesetšestogodišnja useljenica iz Indije koja ju je ujesen 1964. rodila u Bolnici Kaiser u kalifornijskom Oaklandu. Možda i nije bilo slučajno da se rodila samo dva tjedna prije Izbornoga dana, i da se to dogodilo u Kaliforniji. Bile su to godina i država koje su poput savršena inkubatora omogućile djevojčici da odraste, dokazujući kako društveni napredak i politika bez suzdržavanja idu ruku pod ruku”.

I doista, Kamala Harris koristi svaku važnu priliku da istakne kako joj je njezina majka bila snažan životni uzor. Zvala se Shyamala Gopalan, na kalifornijsko sveučilište Berkeley stigla je šezdesetih iz tamilske obitelji s juga Indije kako bi studirala nutricionizam, a na fakultetu je upoznala i Jamajčanina Donalda Harrisa, koji je studirao ekonomiju.

“Bio je pomalo radikalan ili, kako bi to nazvali ekonomisti, ‘heterodoksan’. Nije se priklanjao tradicionalnim ekonomskim teorijama koje su tada prevladavale na američkim sveučilištima. Donald Harris je New York Timesu rekao da mu je Gopalanova, u tradicionalnome indijskom sariju, prišla poslije predavanja, a ‘isticala se među svim drugim ženama i muškarcima na skupu’.

Šarmirala ga je, sastali su se i razgovarali još nekoliko puta, a ostalo je, kako je rekao, ‘povijest’, piše u biografiji “Na Kamalin način”.
Dvoje ljudi se zaljubilo, ona je prkosila već dogovorenom braku na koji su računali njeni roditelji, zajedno su bili u prvim redovima mnogih demonstracija protiv Vijetnamskog rata, na protestima za građanske slobode, bježali su pred snažnim vodenim topovima američke policije, sukobljavali se s rasistički nastrojenom motociklističkom bandom Hells Angelsima, bježali od nasilnika s kćeri u kolicima…

Bila je to Kamala, buduća senatorica i buduća američka potpredsjednica, a tri godine kasnije, 1967., rodit će se i njezina sestra Maya, danas odvjetnica i spisateljica, koja je bila angažirana i kao savjetnica u predsjedničkoj kampanji Hillary Clinton. Roditelji su se rastali kad je Kamali bilo sedam godina, a ona je od tada sa sestrom Mayom rasla uz majku, najprije u kanadskome Montrealu, gdje je majka sudjelovala u znanstvenom projektu istraživanja raka dojke, a kasnije se obitelj vratila u Oakland u Kaliforniji. Joe Gray vodio je laboratorij u kojem je radila Kamalina majka Gopalan Harris i dobro je se sjeća:

- Imala je samo 155 centimetara, ali kad bi ta sićušna žena ušla u prostoriju, svojom je snažnom pojavom sve zasjenila. Kamala me neobično podsjeća na nju…Osjećam da je to isti nepokolebljivi duh, jednako su izravne, jednako izražen osjećaj za socijalnu pravdu…

Premda je Kamala Harris u više navrata govorila i pisala o diskriminaciji i marginalizaciji koju je trpjela zbog svog podrijetla sedamdesetih u Kaliforniji, ne može se reći da su njezino djetinjstvo i mladost, baš kao i djetinjstvo njezine majke, bili teški. A ni majka nije odrastala u siromaštvu: 

Shyamala je u djetinjstvu mnogo putovala. Otac joj je bio visokorangirani dužnosnik u Indiji, koji je tijekom Shyamalina odrastanja radio u Chennaiju, New Delhiju, Mumbaiju i Kolkati. Za nju je vjerojatno bilo posve prirodno u potrazi za novim poslom preseliti se iz Kalifornije u Quebec. Za njezinu je stariju kćer, međutim, iskustvo bilo uznemirujuće.

Kamala se u svojim memoarima sjeća kako ju je “jako mučila pomisao što će se usred školske godine iz sunčane Kalifornije preseliti u grad u kojem se govori francuski, a zatrpan je s tri metra snijega”. Shyamala ju je upisala u francusku osnovnu školu Notre-Dame-des-Neiges, a poslije u srednju školu Westmount, jednu od najstarijih u Quebecu u kojoj se govorilo engleski. U Westmountu je Kamala sudjelovala u različitim izvannastavnim aktivnostima, a osnovala je i plesnu skupinu nazvanu “Ponoćna čarolija” te je s pet prijateljica u rane 1980-e uz pop glazbu uplesala u svjetlucavim kostimima izrađenim kod kuće...”, piše u knjizi “Na Kamalin način”.

Majka joj je u svakom trenutku njezina odrastanja, kaže Kamala, pokazivala kako se snažno i čvrsto žena može boriti protiv najgorih oblika mržnje, isključivanja, netolerancije. O utjecaju što ih je majka, koja je preminula 2009. godine, imala na Kamalu govori i tvit koji je, nakon što joj je sestra nominirana da bude kandidatkinja Demokratske stranke za potpredsjednicu SAD-a, podijelila Maya Harris: 

- Ne možete znati tko je Kamala Harris ako ne znate tko je bila njezina majka. Silno nam nedostaje, ali znam da se i ona sad raduje s našim precima na nebu.  

“Majka nas je formirala kao snažne žene”, piše Kamala Harris u autobiografiji “The Truths We Hold”. Govorila bi nam: “Nemojte samo sjediti i žaliti se. Učinite nešto!”

Kamala Harris studirala je politologiju i ekonomiju na Sveučilištu Howard u Washingtonu pa pravo u San Franciscu. U državnom se odvjetništvu zaposlila 1990., a već 2003. postala je prva žena na dužnosti okružnog tužitelja u San Franciscu.

Sedam godina kasnije postala je državna odvjetnica u Los Angelesu. Bila je prva Afroamerikanka i prva žena na toj funkciji u Kaliforniji. Kamala Harris je žestoka protivnica smrtne kazne, no znala je javno iznositi i stajališta koja su izazivala kontroverze unutar Demokratske stranke. Tako je podržala i kontroverzni zakon koji neopravdano izostajanje djece iz škole smatra prekršajem, a roditelje zbog toga izlaže kaznama i zatvoru.

Jasno da to nije bilo po volji lijevih i liberalnih članova Demokratske stranke. No kad se kandidirala za Senat prije pet godina, imala je veliku podršku u stranci. Uz nju je čvrsto bio Barack Obama i njegov tadašnji zamjenik Joe Biden, a njihova bezrezervna podrška i povjerenje, samo u nekim drugim ulogama, očiti su i danas.

Štoviše, Joe Biden joj nije zamjerio kad ga je u borbi za predsjedničku nominaciju žestoko napadala da se nikad nije dovoljno distancirao od nekadašnjih kolega iz Senata, koji su svojedobno podržavali rasnu segregaciju u SAD-u (bilo je tu, doduše, i malo političkog licemjerja jer se s lijevoga krila Demokratske stranke i njoj prigovaralo da je kao glavna državna odvjetnica Kalifornije u borbi protiv zločina znala biti odveć brutalna i nepravedna, a prigovorili su joj i da je istrage slučajeva u kojima su od policijskih metaka stradavali crnci brzo pakirala u ladice i stavljala ad acta). 

Na velikom je skupu Bidenu jasno predbacila da je s južnjačkim senatorima htio zaustaviti desegragaciju, a važan dio tog procesa bilo je prevoženje crnačke djece autobusima u škole bjelačkih dijelova grada:

“Znate, postojala je kalifornijska djevojčica koja je u vrijeme desegregacije išla u drugi razred i svaki su je dan autobusom vozili u školu, a ta sam djevojčica bila ja”, rekla mu je Harrisova.

Idućih dana njeni pristaše i protivnici raspravljat će o tome je li namjerni napad bio politički mudar ili udarac ispod pojasa, bezobrazluk ili toliko potrebna prekretnica za kandidata koji se želi uspeti u prve redove demokrata koji se natječu za mandat predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.

U najmanju ruku Kamala Harris pokazala se kao utjelovljenje multikulturne Amerike i izravna korisnica teško osvojene politike koju su segregacionisti pokušali spriječiti. Debata na stranu, drama neposredne političke epizode zasjenila je kontekst ere u kojoj je bila rođena. Trenutak je trebao katapultirati Harrisovu na vodeći demokratski položaj u utrci, zacementirati joj položaj u demokratskoj bazi, osobito među afroameričkim glasačima, i potkopati vodećeg Bidena.

Taktika je na trenutak djelovala. Kamalina kampanja dobila je na zamahu, tvitajući njezinu fotografiju kao djevojčice s kečkama svezanim mašnama i nenasmiješenim licem na kojem se vidjela odlučnost. Bidenov tim bio je u defenzivi. 

Njezin tim pokušao je unovčiti trenutak prodajom majica sa slikom djevojčice s kečkama i natpisom “Ta djevojčica bila sam ja”. Cijena: od 29,99 do 32,99 dolara. Harrisova je u predsjedničku utrku ušla namjeravajući pobijediti. Da u tome uspije, morala je pobijediti vodećega. To što u tome nije uspjela, može se pripisati njezinim pogrešnim koracima i čimbenicima na koje nije mogla utjecati. Ali premda joj je kampanja posrtala i zaustavila se prije prvih glasanja, Harrisova je ostavila odličan dojam.

Nešto se njeno uvijek probije na površinu. To je Kamalin način, zaključuje autor knjige Dan Morain. Amerikance danas više od priče o aktivizmu njene majke zaokupljaju Kamalin modni izričaj i njen ljubavni život. Ona i suprug Douglas Emhoff već su se prije prometnuli u viđeniji celebrity par na javnoj sceni, pa neće biti čudno ako se priprema i kakva jeftina filmska produkcija o njihovoj romansi. Kamala Harris se za Douglasa Emhoffa, odvjetnika koji je veći dio karijere vezan uz stranke iz showbiza, osobito glazbene i filmske industrije, udala 2014. 

Douglas Emhoff ima dvoje djece iz prethodnog braka i oboje Kamalu u šali zovu- Mamala…

“Emhoffova djeca, Cole i Ella, nazvani su po velikanima jazza Johnu Coltraneu i Elli Fitzgerald. Ella Emhoff predstavila je Harrisovu na Demokratskoj nacionalnoj konvenciji”, piše u knjizi “Na Kamalin način” (ta je knjiga već objavljena kad je Ellina maćeha prisegnula za prvu potpredsjednicu SAD-a, a Ella - posve neočekivano - iznenada izazvala silan interes medija i javnosti).

Ona je, objašnjavali su društveni kroničari i kolumnisti, tako bljesnula na predsjedničkoj inauguraciji da joj je odmah ponuđen ugovor s manekenskom agencijom IMG Models, jednom od najcjenjenijih u svijetu. O Elli je svakog dana pisao i New York Times, a predsjednik IMG-a svoj je izbor objasnio pretencioznim frazama:

“Ella komunicira ovaj trenutak u vremenu. Zrači samopouzdanjem i veseljem”. U toj agenciji su bile i Kate Moss, Gisele Bündchen i Gigi Hadid, ali Ellino ime nedvojbeno je dobar marketinški štos. Svejedno, toj 22-godišnjoj studentici dizajna moda i modni svijet nisu nimalo strani, ali priznaje da je bila iznenađena. Na društvenim mrežama više pažnje je poslije inauguracije dobio samo ušonjani Bernie Sanders, svi su hvalili njen kaput Miu Miu s naglašenim ovratnikom, nazvali je “mladom princezom iz Bijele kuće”...

No bolje joj pristaje naslov “prve kćeri Bushwicka”, trendovskog i skupog dijela Brooklyna, gdje Ella živi i gdje je posve uklopljena o pomaknutu, hipstersku i urbanu kulturu bogatih milenijalaca, cura koje na Instagramu mašu parolama s daškom feminizma, poziraju naglašavajući i svoje neobrijane pazuhe te žele ostaviti dojam posvemašnje aseksualnosti. Maćeha ne skriva simpatije prema Elli i njenom bratu, pa je još u svibnju 2019. godine o njima pisala:
“Oni su briljantna, talentirana i duhovita djeca koja su odrasla u fantastične ljude. Doug me osvojio, ali mislim da su me njih dvoje (Ella i njezin brat) definitivno zakucali za njega”...

Detalji o romansi Kamale Harris i Douglasa Emhoffa doista su minuciozno istraženi i opisani. Kamalu Harris, tad već slavnu državnu odvjetnicu u LA-u, pred Douglasom Emhoffom u nekom je nevezanom razgovoru spomenula njihova zajednička prijateljica i konzultantica Chrisette Hudlin. Emhoff je odmah odreagirao, poput kakvog uspaljenog urednika kulturnog suplementa u političkom newsmagazinu:

- Uf, ona mi je baš hot - izgovorio je odvjetnik.

- Prenijela sam to Kamali i dala joj njegov broj: ‘Sladak je, mislim da će ti se svidjeti, nazovi ga i ne guglaj ga…’ - priznala je poslije Chrisette Hudlin, supruga Reginalda Hudlina, holivudskog producenta zaslužnog za Tarantinov epski vestern “Odbjegli Django”. 

Nije baš posve jasno tko je prvi nazvao (nedavno je Kamala Harris u emisiji “Sunday Morning” na CBS-u javno priznala da je Emhoffa, naravno, odmah proguglala), ali je Emhoff na Kamalinoj telefonskoj sekretarici ostavio poruku, za koju je, kako će kasnije priznati, smatrao da zvuči tako jadno i prozirno da je bio uvjeren kako mu poziv neće biti uzvraćen. No počeli su razmjenjivati poruke, javio joj se i s jedne košarkaške utakmice, ona je uzvratila: “Go Lakers!”. Premda je navijala za Warriorse… 

Kad su se napokon našli, Emhoff je, reći će kasnije, osjetio da je to ljubav na prvi pogled. Jutro poslije poslao joj je mail s listom datuma na koje je slobodan u sljedećih par mjeseci. U memoarima je Kamala Harris napisala da je u tome mailu, između ostalog, stajalo: “Prestar sam već za ove igrice. Doista mi se sviđaš i čini mi se da bi među nama moglo biti nešto ozbiljnije…”

Godinu dana nakon prvog zajedničkog izlaska dogovarali su se što bi mogli naručiti za pojesti, a Emhoff je iznenada izgovorio sljedeće riječi: “Želim provesti ostatak života s tobom…”

Kamala je, koncentrirano listajući ponude lokalnih restorana s dostavom, uzvratila:

“To je lijepo, dušo. Hoćemo li piletinu ili kozice na tajlandski…”

U tom je trenu Emhoff pao na koljena, usred Kamalina stana, izvadio prsten s dijamantom i rekao:

“Ne, želim da provedeš život sa mnom!”

Vjenčali su se četiri mjeseca poslije, 22. kolovoza 2014. Vjenčanje je bilo decentno, s violončela se čula klasična glazba, pročitana je pjesma Maye Angelou, velike afroameričke književnice o čijim je djelima glas proširila Oprah Winfrey. Pjesma se zvala “Dodir anđela”, a ovo je u prijevodu Nenada Maljkovića: 
Mi... nenavikli na hrabrost, /izbjeglice iz radosti.../ živimo omotani oklopima samoće/ sve dok ljubav/ svoj uzvišeni sveti hram ne napusti/ i pokaže nam se pred očima/ kako bi nas za život oslobodila.
Ljubav doputuje,/ a istim vlakom stignu blaženstva,/ sjećanja na davne ugode,
drevne priče o boli./ I pored toga, ako smo hrabri,/ ljubav nam s duše poskida lance straha./ Kao dijete od sise/ odbije nas od naše nesigurnosti./ Pod vodopadom ljubavne svjetlosti/ usudimo se biti hrabrima./ I odjednom vidimo/ da ljubav traži sve što jesmo/ i sve što ćemo ikada biti./ Ipak, samo nas ljubav može osloboditi.

Kamala je nosila blijedozlatnu haljinu a Emhoff cvjetni vijenac, kao što je to običaj u hinduističkoj tradiciji. Na kraju je nogom razbio čašu, što je, pak, stari židovski običaj… Svoj put do vrha Kamala Harris nastavit će u visokim štiklama (kad su joj dojadile analize da tako iskazuje želju za moći, u kampanji ih je nakratko zamijenila laganim conversicama). Bisera se nije odricala ni u jednom trenutku, nosila je još kao studentica biserne ogrlice i naušnice, a i njima je, kažu, slala važne poruke: One o snazi i ženstvenosti.

DRUGI DIO: ODABRANI DIJELOVI BIOGRAFIJE "NA KAMALIN NAČIN"