Premda su američki novinari proteklih tjedana, pišući i izvještavajući o novoj potpredsjednici SAD-a, najradije opisivali detalje njene ljubavne veze i braka s bogatim kalifornijskim odvjetnikom, ni u jednom tekstu nije se mogla izbjeći pripovijest o majci žene koju već proglašavaju najmoćnijom na svijetu. Dan Morain, nekoć novinar Los Angeles Timesa i reporter L.A. Herald-Examinera, a potom glasnogovornik kalifornijskog Vrhovnog suda i Tužiteljstva (gdje je i upoznao Kamalu Harris), svoju knjigu “Na Kamalin način” i prvo poglavlje tog djela, naslovljeno “Shyamalina kći”, počinje riječima:
“Ako Kamala Harris nekome duguje svoje mjesto u povijesti, onda je to svakako dvadesetšestogodišnja useljenica iz Indije koja ju je ujesen 1964. rodila u Bolnici Kaiser u kalifornijskom Oaklandu. Možda i nije bilo slučajno da se rodila samo dva tjedna prije Izbornoga dana, i da se to dogodilo u Kaliforniji. Bile su to godina i država koje su poput savršena inkubatora omogućile djevojčici da odraste, dokazujući kako društveni napredak i politika bez suzdržavanja idu ruku pod ruku”.
I doista, Kamala Harris koristi svaku važnu priliku da istakne kako joj je njezina majka bila snažan životni uzor. Zvala se je Shyamala Gopalan, na kalifornijsko sveučilište Berkeley stigla je šezdesetih iz tamilske obitelji s juga Indije kako bi studirala nutricionizam, a na fakultetu je upoznala i Jamajčanina Donalda Harrisa, koji je studirao ekonomiju.
“Bio je pomalo radikalan ili, kako bi to nazvali ekonomisti, ‘heterodoksan’. Nije se priklanjao tradicionalnim ekonomskim teorijama koje su tada prevladavale na američkim sveučilištima. Donald Harris je New York Timesu rekao da mu je Gopalanova, u tradicionalnome indijskom sariju, prišla poslije predavanja, a ‘isticala se među svim drugim ženama i muškarcima na skupu’. Šarmirala ga je, sastali su se i razgovarali još nekoliko puta, a ostalo je, kako je rekao, ‘povijest’, piše u biografiji “Na Kamalin način”.
Dvoje ljudi se zaljubilo, ona je prkosila već dogovorenom braku na koji su računali njeni roditelji, zajedno su bili u prvim redovima mnogih demonstracija protiv Vijetnamskog rata, na protestima za građanske slobode, bježali su pred snažnim vodenim topovima američke policije, sukobljavali se s rasistički nastrojenom motociklističkom bandom Hells Angelsima, bježali od nasilnika s kćeri u kolicima…
Bila je to Kamala, buduća senatorica i buduća američka potpredsjednica, a tri godine kasnije, 1967., rodit će se i njezina sestra Maya, danas odvjetnica i spisateljica, koja je bila angažirana i kao savjetnica u predsjedničkoj kampanji Hillary Clinton. Roditelji su se rastali kad je Kamali bilo sedam godina, a ona je od tada sa sestrom Mayom rasla uz majku, najprije u kanadskome Montrealu, gdje je majka sudjelovala u znanstvenom projektu istraživanja raka dojke, a kasnije se obitelj vratila u Oakland u Kaliforniji. Joe Gray vodio je laboratorij u kojem je radila Kamalina majka Gopalan Harris i dobro je se sjeća:
- Imala je samo 155 centimetara, ali kad bi ta sićušna žena ušla u prostoriju, svojom je snažnom pojavom sve zasjenila. Kamala me neobično podsjeća na nju…Osjećam da je to isti nepokolebljivi duh, jednako su izravne, jednako izražen osjećaj za socijalnu pravdu…
Premda je Kamala Harris u više navrata govorila i pisala o diskriminaciji i marginalizaciji koju je trpjela zbog svog podrijetla sedamdesetih u Kaliforniji, ne može se reći da su njezino djetinjstvo i mladost, baš kao i djetinjstvo njezine majke, bili teški. A ni majka nije odrastala u siromaštvu:
Shyamala je u djetinjstvu mnogo putovala. Otac joj je bio visokorangirani dužnosnik u Indiji, koji je tijekom Shyamalina odrastanja radio u Chennaiju, New Delhiju, Mumbaiju i Kolkati. Za nju je vjerojatno bilo posve prirodno u potrazi za novim poslom preseliti se iz Kalifornije u Quebec. Za njezinu je stariju kćer, međutim, iskustvo bilo uznemirujuće. Kamala se u svojim memoarima sjeća kako ju je “jako mučila pomisao što će se usred školske godine iz sunčane Kalifornije preseliti u grad u kojem se govori francuski, a zatrpan je s tri metra snijega”. Shyamala ju je upisala u francusku osnovnu školu Notre-Dame-des-Neiges, a poslije u srednju školu Westmount, jednu od najstarijih u Quebecu u kojoj se govorilo engleski. U Westmountu je Kamala sudjelovala u različitim izvannastavnim aktivnostima, a osnovala je i plesnu skupinu nazvanu “Ponoćna čarolija” te je s pet prijateljica u rane 1980-e uz pop glazbu uplesala u svjetlucavim kostimima izrađenim kod kuće...”, piše u knjizi “Na Kamalin način”.
Majka joj je u svakom trenutku njezina odrastanja, kaže Kamala, pokazivala kako se snažno i čvrsto žena može boriti protiv najgorih oblika mržnje, isključivanja, netolerancije. O utjecaju što ih je majka, koja je preminula 2009. godine, imala na Kamalu govori i tvit koji je, nakon što joj je sestra nominirana da bude kandidatkinja Demokratske stranke za potpredsjednicu SAD-a, podijelila Maya Harris:
- Ne možete znati tko je Kamala Harris ako ne znate tko je bila njezina majka. Silno nam nedostaje, ali znam da se i ona sad raduje s našim precima na nebu.
“Majka nas je formirala kao snažne žene”, piše Kamala Harris u autobiografiji “The Truths We Hold”. Govorila bi nam: “Nemojte samo sjediti i žaliti se. Učinite nešto!”
Kamala Harris studirala je politologiju i ekonomiju na Sveučilištu Howard u Washingtonu pa pravo u San Franciscu. U državnom se odvjetništvu zaposlila 1990., a već 2003. postala je prva žena na dužnosti okružnog tužitelja u San Franciscu.
Sedam godina kasnije postala je državna odvjetnica u Los Angelesu. Bila je prva Afroamerikanka i prva žena na toj funkciji u Kaliforniji. Kamala Harris je žestoka protivnica smrtne kazne, no znala je javno iznositi i stajališta koja su izazivala kontroverze unutar Demokratske stranke. Tako je podržala i kontroverzni zakon koji neopravdano izostajanje djece iz škole smatra prekršajem, a roditelje zbog toga izlaže kaznama i zatvoru. Jasno da to nije bilo po volji lijevih i liberalnih članova Demokratske stranke. No kad se kandidirala za Senat prije pet godina, imala je veliku podršku u stranci. Uz nju je čvrsto bio Barack Obama i njegov tadašnji zamjenik Joe Biden, a njihova bezrezervna podrška i povjerenje, samo u nekim drugim ulogama, očiti su i danas.
Štoviše, Joe Biden joj nije zamjerio kad ga je u borbi za predsjedničku nominaciju žestoko napadala da se nikad nije dovoljno distancirao od nekadašnjih kolega iz Senata, koji su svojedobno podržavali rasnu segregaciju u SAD-u (bilo je tu, doduše, i malo političkog licemjerja jer se s lijevoga krila Demokratske stranke i njoj prigovaralo da je kao glavna državna odvjetnica Kalifornije u borbi protiv zločina znala biti odveć brutalna i nepravedna, a prigovorili su joj i da je istrage slučajeva u kojima su od policijskih metaka stradavali crnci brzo pakirala u ladice i stavljala ad acta).
Na velikom je skupu Bidenu jasno predbacila da je s južnjačkim senatorima htio zaustaviti desegragaciju, a važan dio tog procesa bilo je prevoženje crnačke djece autobusima u škole bjelačkih dijelova grada:
“Znate, postojala je kalifornijska djevojčica koja je u vrijeme desegregacije išla u drugi razred i svaki su je dan autobusom vozili u školu, a ta sam djevojčica bila ja”, rekla mu je Harrisova. Idućih dana njeni pristaše i protivnici raspravljat će o tome je li namjerni napad bio politički mudar ili udarac ispod pojasa, bezobrazluk ili toliko potrebna prekretnica za kandidata koji se želi uspeti u prve redove demokrata koji se natječu za mandat predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. U najmanju ruku Kamala Harris pokazala se kao utjelovljenje multikulturne Amerike i izravna korisnica teško osvojene politike koju su segregacionisti pokušali spriječiti. Debata na stranu, drama neposredne političke epizode zasjenila je kontekst ere u kojoj je bila rođena. Trenutak je trebao katapultirati Harrisovu na vodeći demokratski položaj u utrci, zacementirati joj položaj u demokratskoj bazi, osobito među afroameričkim glasačima, i potkopati vodećeg Bidena. Taktika je na trenutak djelovala. Kamalina kampanja dobila je na zamahu, tvitajući njezinu fotografiju kao djevojčice s kečkama svezanim mašnama i nenasmiješenim licem na kojem se vidjela odlučnost. Bidenov tim bio je u defenzivi.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
buduca predsjednica