Poljoprivredno srce Turske, golema ravnica Konya poznata kao nacionalna "žitnica", suočava se s krizom neviđenih razmjera. Tlo se doslovno otvara, ostavljajući za sobom stotine zjapećih rupa koje gutaju plodna polja pšenice, kukuruza i šećerne repe, javlja Reuters. Ove vrtače, od kojih su neke duboke poput deseterokatnica, postale su zastrašujući simbol dublje krize: borbe protiv klimatskih promjena, dugotrajne suše i nekontrolirane eksploatacije podzemnih voda koja prijeti budućnosti cijele regije.

Dok znanstvenici upozoravaju da je riječ o izravnoj posljedici ljudskog djelovanja i globalnog zatopljenja, lokalni farmeri sa strepnjom gledaju u nebo i zemlju, nesigurni kada će se sljedeći ponor otvoriti i progutati njihov trud, imovinu, a možda i život.

Brzina kojom se vrtače pojavljuju u bazenu Konye dramatično se ubrzala posljednjih godina. Prema najnovijim podacima turske Uprave za katastrofe i hitne slučajeve (AFAD) iz prosinca 2025. godine, službeno su identificirane 684 vrtače. Ipak, stručnjaci s Tehničkog sveučilišta u Konyi, koji godinama prate ovaj fenomen, upozoravaju da je stvarni broj vjerojatno puno veći i da se približava brojci od 700. Samo tijekom 2025. godine potvrđeno je najmanje dvadeset novih, velikih ponora.

Epicentar krize je okrug Karapınar, gdje je zabilježeno čak 534 od ukupnog broja vrtača. One nisu samo brojne, već i zastrašujućih dimenzija – neke dosežu promjer od preko trideset metara i dubinu od stotinu stopa. Na nekim poljima moguće je vidjeti i po deset takvih kratera zbijenih na malom prostoru.

Fetullah Arik, profesor geologije s Tehničkog sveučilišta u Konyi koji proučava vrtače, ne dvoji oko uzroka.

​- Glavni razlog za porast broja su klimatske promjene i suša koje pogađaju cijeli svijet od 2000-ih. Kao rezultat te suše, razina podzemnih voda svake godine lagano opada - izjavio je Arik.

Tempo opadanja razine podzemnih voda dosegao je alarmantnih četiri do pet metara godišnje, u usporedbi s pola metra godišnje koliko je iznosio početkom stoljeća. Ta statistika predstavlja crveni alarm za cjelokupni turski poljoprivredni sektor. Pojava vrtača u Konyi rezultat je kobne kombinacije triju faktora. Prvi je geološka struktura same ravnice, koja leži na krškom terenu sastavljenom od topivih stijena poput vapnenca, karbonata i gipsa. Te stijene se prirodno otapaju u vodi, stvarajući podzemne šupljine.

Drugi faktor su klimatske promjene koje su donijele dugotrajne i intenzivne suše. Turska bilježi najniže razine vode u posljednjih petnaest godina, a smanjena količina padalina sprječava prirodno obnavljanje podzemnih rezervoara.

Treći, i možda ključni, faktor je ljudsko djelovanje. Suočeni sa sušom, farmeri su u očajničkoj potrebi za vodom počeli masovno bušiti bunare kako bi navodnjavali usjeve, posebno one koji zahtijevaju velike količine vode poput kukuruza i šećerne repe. Problem je što je golem broj tih bunara ilegalan. Procjenjuje se da u bazenu Konye postoji oko 120.000 nelicenciranih bunara, naspram svega 40.000 onih s dozvolom. Nekontrolirano crpljenje vode ispraznilo je podzemne šupljine koje su nekad bile ispunjene vodom. Bez hidrostatskog tlaka koji je podupirao svodove tih šupljina, tlo iznad njih jednostavno se urušava.

Iako do sada, srećom, nije bilo ljudskih žrtava, ljudi žive u strahu. Priča Mustafe Sika, poljoprivrednika iz Karapınara, zorno oslikava s čime se suočavaju lokalni stanovnici. U posljednje dvije godine na njegovom su se imanju otvorile dvije vrtače. Druga se pojavila u kolovozu 2024., dok je njegov brat radio na polju, tek nekoliko metara dalje.

​- Čuo se iznimno glasan, zastrašujući tutanj - prepričao je Sik. Geolozi koji su pregledali njegovo zemljište pronašli su još dva područja visokog rizika, no nitko ne može predvidjeti kada bi se novo urušavanje moglo dogoditi.

​- Jesmo li zabrinuti? Naravno, jako smo zabrinuti - iskreno je priznao.

Ova kriza nije samo prijetnja životima i imovini, već i egzistenciji. Tisuće hektara obradivog zemljišta uništeno je ili napušteno zbog opasnosti, što izravno ugrožava proizvodnju žitarica i povećava ovisnost Turske o uvozu. Gubici se već sada mjere u milijunima dolara. Turska vlada je pokrenula mjere, uključujući zabranu ilegalnih bunara i prošireno mapiranje rizičnih zona, no stručnjaci upozoravaju da su to samo prvi koraci. Bez održivih reformi u upravljanju vodama i ozbiljnih mjera prilagodbe klimatskim promjenama, budućnost najproduktivnije turske poljoprivredne regije ostaje krajnje neizvjesna. Vrtače u Konyi nisu samo lokalni problem; one su dramatično upozorenje cijelom svijetu na vidljive i razorne posljedice zanemarivanja okoliša. Kako je jedna mještanka pogođenog područja rekla: "Danas je to naš problem. Sutra je problem cijelog svijeta."