Francuska istraga o ubojstvu francuskog dragovoljca i vukovarskog branitelja Jean-Michela Nicoliera ulazi u svoju završnu fazu. Gotovo tri i pol desetljeća nakon brutalnog zločina na Ovčari, francusko pravosuđe priprema međunarodnu tjeralicu za Spasoja Petkovića zvanog Štuka, izravnog izvršitelja ubojstva, ali i za nizom drugih aktera, uključujući osuđenog ratnog zločinca Veselina Šljivančanina. Ovaj potez Pariza mogao bi predstavljati pravosudnu prekretnicu u sankcioniranju odgovornih za zločine nakon pada Vukovara.

Dokazi protiv Šljivančanina bili su neoborivi. U intervjuu za beogradski tjednik "Intervju" nakon pada Vukovara govorio je da su njegove snage znale “tko je u kojoj kući”, da su usmjeravali vatru na određene ciljeve te: “Ubijali smo sve ustaše na koje smo nailazili tijekom dana.” U istom intervjuu zarobljene hrvatske snage naziva “velikom masom zarobljenih ustaša”, a tvrdio je i da su “ustaše skrivale oružje u bolnici”. Taj intervju s novinarom Slavoljubom Kačarevićem objavljen je 29. studenoga 1991. pod naslovom Povratak ratnika, a citati su reproducirani i u dokumentaciji pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu.

Šljivančanin je opsjednut ustašama

O Vukovaru i “ustaškoj Hrvatskoj” u intervjuu za Monitor 27. studenoga 1992. Šljivančanin kaže da JNA navodno nije željela rušiti grad, ali da je, kako je rekao, na vojsku i Srbe navalila “ustaška Hrvatska”. Zatim govori da nakon smrti svojeg vozača “više milosti prema tim ustašama nisam imao, niti ću imati”. U istom razgovoru opisuje odluku o rušenju grada riječima, u bitnome: “Ako treba, rušit ćemo sve do temelja”, kako bi zaštitili svoje vojnike, a potom dodaje da će “srušiti taj grad” i pokazati “ustašama” da im ne mogu zapovijedati. Nakon toga kaže: “I uspjeli smo!” U istom intervjuu Monitoru rekao je da su zarobljenici odvedeni na Ovčaru, ali je tvrdio: “Mi smo spriječili bilo kakav masakr nad njima.” Zatim je tvrdio da su svi poslije odvedeni u zatvor u Sremskoj Mitrovici. Kakva bezočna laž. 

TRAŽE GA Anatomija jednog monstruma. Štuka laže Francuzima. Živi na tajnoj lokaciji

Na izravno pitanje o noćnom odvođenju pacijenata s Ovčare odgovorio je da o tome ništa ne zna te ustvrdio: “Znači, strijeljanja i ubijanja nije bilo.” Nakon toga je postojanje mrtvih tijela u Vukovaru objasnio riječima: “Postojali su leševi koji su skupljani na gomilu prilikom čišćenja grada. Bile su to većinom ustaše.” 

Da bi se razumjela odgovornost Veselina Šljivančanina, potrebno je sagledati vojnu hijerarhiju JNA tijekom napada na Vukovar. Agresorska vojska planirala je brzu operaciju kojom bi slomila otpor i nastavila prodor prema zapadu, no naišla je na neočekivano snažnu obranu. Za napad na vukovarskom području formirane su dvije operativne grupe, Sjever i Jug.

Operativnom grupom Jug, zaduženom za napad iz smjera Negoslavaca i srijemskog trokuta, zapovijedao je Mile Mrkšić. Njegova glavna udarna snaga bila je Gardijska motorizirana brigada, a načelnik za sigurnost te brigade bio je tadašnji major Veselin Šljivančanin. Ova operativna grupa raspolagala je golemom vatrenom moći, uključujući oklopne bataljune, artiljerijske pukove i mehanizirane čete, kojima su pridodane brojne paravojne i četničke formacije iz Srbije.

Šljivančanin je u toj strukturi imao iznimno visoku poziciju i moć. Upravo on je bio zadužen za takozvanu trijažu u vukovarskoj bolnici. Umjesto da omogući sigurnu evakuaciju ranjenika i civila prema dogovoru s međunarodnim organizacijama, on je osobno odvajao ljude. Njegova uloga u organizaciji odvođenja ranjenika na Ovčaru neosporno je utvrđena, zbog čega je u Haagu prvo osuđen na 17, a potom na 10 godina zatvora zbog pomaganja u mučenju hrvatskih zarobljenika.

Francuska istraga sada cilja i na njega jer se smatra da zapovjedni i sigurnosni vrh operacije ne može biti amnestiran od izravne povezanosti sa smaknućem stranog državljanina. JNA snage, slomljenog morala zbog ogromnih gubitaka koje su im nanosili hrvatski branitelji na Trpinjskoj cesti i drugim položajima, gnjev su iskalile na bespomoćnim civilima i zarobljenicima.

Neviđeno: VIP gost ratni zločinac

Dok Francuska priprema međunarodnu tjeralicu, Veselin Šljivančanin u današnjoj Srbiji uživa status uglednog građanina i svojevrsne medijske zvijezde. Njegovo pojavljivanje u javnosti usko je vezano uz strukture vladajuće Srpske napredne stranke i samog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Nedavno je Šljivančanin snimljen kao gost na primopredaji vlasti unutar vladajuće stranke u Kragujevcu, gdje je s akreditacijom oko vrata srdačno pozdravljao okupljene. Još ranije, srbijanski predsjednik žustro ga je branio u javnosti od kritika zbog njegovog angažmana.

SPASOJE PETKOVIĆ Ovo je Štuka, ubojica Nicoliera. 'Svejedno mi je hoću li ubiti čovjeka ili kokoš'

​- Čovjek je odslužio kaznu. Što još treba učiniti da ga vežemo - branio je Vučić prisutnost osuđenog ratnog zločinca na stranačkim skupovima. Osam godina odležao je za Ovčaru. 

Šljivančanin se redovito pojavljuje na tribinama vladajuće stranke, a analitičari u Srbiji ističu kako vlast takvim potezima svjesno aktivira desno opredijeljeno biračko tijelo. Takva rehabilitacija ratnih zločinaca izravno pridonosi stvaranju atmosfere u kojoj Srbija i dalje odbija surađivati u pronalasku nestalih i procesuiranju izravnih izvršitelja zločina na Ovčari.

Paradoksalno, isti taj sustav koji ratnog zločinca postavlja u prve redove svojih političkih skupova, brutalan je prema aktivistima koji se usude prosvjedovati protiv takve prakse. Kada su mladi aktivisti pokušali prekinuti jednu od tribina na kojoj je govorio Šljivančanin s transparentom kojim su tražili da ratni zločinci zašute, fizički su napadnuti, a državni vrh ih je okarakterizirao kao izgrednike koji prekidaju neistomišljenike.

Napori francuskih istražitelja otkrivaju duboku umreženost agresorske vojske i paravojnih postrojbi na terenu. Kuriri poput Štuke, sigurnosni oficiri poput Šljivančanina i zapovjednici poput Mrkšića činili su smrtonosni mehanizam čija je konačna svrha bila odmazda nad braniteljima Vukovara. Operativna nesposobnost JNA, koja mjesecima nije mogla slomiti obranu grada unatoč golemoj premoći u ljudstvu i tehnici, rezultirala je neviđenim zvjerstvima onog trenutka kada je obrana ostala bez streljiva i logistike.

Francuski pritisak predstavlja važan korak u međunarodnom osvjetljavanju ovih događaja. Ako francusko pravosuđe doista izda međunarodnu tjeralicu za Šljivančaninom i Štukom, to će Srbiju dovesti u vrlo neugodan međunarodni položaj. Iako Štuka uživa status svjedoka suradnika, a Šljivančanin tvrdi da je svoju kaznu odslužio, pravosudni sustav države poput Francuske ima mehanizme kojima može tražiti odgovornost za ubojstvo vlastitog državljanina mimo presuda za opće ratne zločine.