Hrvatske političke stranke - više ili manje iskreno - podržavaju konverziju kredita u švicarskim francima u eurske kredite. Za 53 tisuće korisnika tih kredita i oko 200.000 članova njihovih obitelji, izlazak iz dužničkog ropstva prouzročenog ulaskom toksične švicarske valute na naše tržište, bit će nalik na oslobađanje hrvatskih seljaka kmetstva (ban Jelačić) ili Lincolnovo ukidanje robovlasništva.

Mnogi dužnici koji su, na primjer, 2008. digli 500 tisuća kuna kredita, danas, nakon sedam godina otplate, duguju 700.000, bez realne nade da kredit otplate u ovome životu... Novac je uvijek teško političko pitanje.

Express je u razgovoru s akterima mučnih, teških pregovora predstavnika poslovnih banaka, HNB-a i vlade otkrio da je priča, praktički do zadnjeg trena, doživljavala kopernikanske obrate u kojima su, čini se, i dojučerašnji prijatelji postajali ogorčeni protivnici. Guverner Vujčić i premijer Milanović su, recimo, poznati kao prijatelji iz Peperminta; pitanje je hoće li prijateljstvo izdržati kušnju konverzije... 

Vlada je početkom godine ponudila bankama da nađu model rješenja franačkih kredita. Banke su, međutim, kupovale vrijeme - čekale su, nadajući se da će s postojećim stanjem dočekati novu, prema svemu sudeći Karamarkovu vladu, koja bi trebala imati više razumijevanja za banke. No čini se da su bankovni stratezi donijeli pogrešnu odluku. Sedam mjeseci nakon zamrzavanja tečaja franka Boris Lalovac rekao je premijeru Zoranu Milanoviću: “Zorane, vrijeme je da riješimo ‘švicarac’”. Premijer je klimnuo glavom i tu kreće najveća bitka Vlade i bankara u Hrvatskoj.

Za vrijeme ljetnih praznika Lalovac i ministar pravosuđa Orsat Miljenić napravili su plan rješenja i po povratku s godišnjeg uslijedili su sastanci s guvernerom. - Koliko znam, od kolektivnog Vladinog odmora nitko od bankara iz poslovnih banaka nije osobno uznemiravao ministra Lalovca niti ga zvao, niti mu pisao, no zato mu je guverner Vujčić zadavao glavobolju u ime svih - počinje priču o tajnim sastancima visoki izvor iz Vlade dobro upućen u cijelu priču. Isti izvor nastavlja: - Bila su dva ključna sastanka na neutralnom teritoriju. Na sastancima su sudjelovali Boris Lalovac, Orsat Miljenić, Branko Grčić i guverner Boris Vujčić... 

Svaki je put Boris Vujčić imao novi razlog da se buni, nastavlja naš sugovornik, pa pojašnjava: - Prvi put je Vujčić počeo prigovarati kako neće konverziju u kune jer je već objašnjavao da to nije izvedivo, jer nema dovoljno kuna, itd., na što mu je Lalovac rekao: ‘Polako, nema kuna. OK. No, nismo zbog toga ni došli, nego zbog konverzije u eure.’

Na to se Vujčić primirio pa počeo govoriti kako je to ionako bila njegova zamisao... Guverner je, dakle, bio autor ili koautor ideje o konverziji u euro, koje se ovih dana odrekao pa sad na tekućoj vrpci nudi nova rješenja. Zadnja je ponuda da se kreditima u CHF smanji kamata na jedan posto. No to ne rješava podivljalu glavnicu i dužnike ostavlja u jednakom stanju ropstva. U prvi mah Vujčić je bio za konverziju u euro - objašnjava dalje naš sugovornik. 

Vujčić je u mjesec dana promijenio par mišljenja

- U bradu si je mrmrljao nešto poput ‘dobro, ja ću izgubit neke devizne rezerve oko 700 milijuna, ali to nije problem jer imamo 14 milijardi eura...’ S vremenom se, međutim, počeo predomišljati i o toj opciji.

- Potom je počeo spominjati da bi ipak trebao ići na samo socijalne slučajeve i tu je Lalovac poludio - nastavlja naš izvor. - Uzvratio mu je kako je na takvo rješenje čekao sedam mjeseci i da se nisu makli s mjesta jer se banke nisu udostojile niti dostaviti OIB-e tih najugroženijih kamoli nešto drugo te da je ta priča gotova.

- Onda se ubacio Orsat Miljenić te pojasnio što se sve treba napraviti s pravne strane kako bi zakon bio čist i obranjiv - nastavlja naš sugovornik. - Na kraju prvog sastanka Vujčić se složio s ministrima, pa su nazvali premijera da objave kako je postignut dogovor - priča naš izvor. No ubrzo je i taj dogovor pao u vodu i cijeli zakon ostao je visjeti u zraku.

- Taman kad su svi odahnuli i kada su prošla četiri dana od sastanka, u nedjelju oko 22 sata zvoni Lalovcu telefon. Milanović. Rekao je Lalovcu da od konverzije neće biti ništa jer Vujčić ima neke dramatične podatke pa neka se Lalovac čuje s njima, i nađe osobno, pa da vidi o čemu se točno radi. Sjećam se kako mi je ministar rekao da ga je zabolio želudac od muke jer je to značilo da je opet na početku. Nije spavao cijelu noć jer je razmišljao o kakvim to alarmantnim podacima govori Vujčić. Odmah ujutro uslijedio je novi sastanak. Stara ekipa na starom mjestu na Markovu trgu. Ministri su odmah krenuli na Vujčića: ‘Čekaj, u četvrtak si rekao da si za i onda zoveš premijera da mu kažeš - što?’ Tada Vujčić priča kako je računao i vidio da će Hypo banka biti u problemu odnosno da će zbog konverzija imati minus, što će stvoriti probleme Austriji. Pojašnjavao je kako je Austrija privatizirala Hypo i jamčila investitoru da će dodatno dati novac ako se ispostavi da stanje u banci nije onakvo kako su prikazali pri potpisivanju ugovora. 

Temeljni problem je u gubicima Hypo banke

Zbog toga će Austrija morati dokapitalizirati banku. Lalovac ga je u čudu pitao: ‘Što mi imamo s tim, pa to nije naš problem? Što bismo mi trebali razmišljati o njima, a ljudi ovdje grcaju?’ Vujčić je nastavio galamiti da će biti problema i da ne mogu tako. Kada je vidio da mu Hypo priča ne prolazi, guverner je stao drviti po dužnicima u kunama jer će se onda i oni naći u neravnopravnom položaju.

Lalovac mu je uzvratio da oni sada nisu tema jer nemaju valutnu klauzlu. No tada Vujčić izgovara kako su dužnici u švicarcima špekulanti što je bio okidač za ministra financija. Lalovac je stao vikati na Vujčića: ‘Ti si za sve ovo kriv!!’ Vujčić se u istom tonu branio: ‘ Što sam ja kriv, kako možeš mene optuživati!’

Onda je skočio Branko Grčić, primivši ih za ramena: ‘Smirite se, smirite se’. Borisa Lalovca je najviše raspalilo to što Vujčić, kako je rekao, uopće nije na zemlji i za dužnike govori da su špekulanti kao da ih osobno poznaje pa mu je rekao nešto poput: "Kako te nije sram te ljude spominjati, ti ih poznaješ, ti znaš kako žive?".

Cijelo se vrijeme Vujčić zapravo trudio prebaciti teret na građane - opisuje naš izvor. Sastanak se završio tako da su svi smirili tenzije i dogovorili okvire zakona koji je četiri dana nakon toga sastanka donijela Vlada.

No i u ta četiri dana bilo je paljbi na relaciji Lalovac - Vujčić. Naime, kada su počeli pisati zakon, Grčić je upozorio da se ljudima trebaju priznavati anuiteti jer je to jedino pravedno. Naravno trebali su se i zbog toga konzultirati s guvernerom gdje počinje nova svađa.

Vujčić: 'Treba mi tisuću ljudi da to preračunamo'

- Vujčić se pobunio jer je tražio da se računa kao neki prosjek pa mu se Lalovac suprotstavio rekavši da to onda nije pravedno. Guverner potom gubi živce i počinje se derati: ‘Tko će to raditi, meni za te obračune treba tisuću ljudi u HNB-u!’ Grčić i Lalovac su mu pokušali objasniti da će banke morati napraviti ‘konverzijske kalkulatore’. Nije to zaustavilo Vujčićevu galamu te je nastavio: ‘Tisuću ljudi mi treba. Ti si lud (op.a. Lalovac), treba prosjek...’ Prema tom njegovom prosjeku nekome bi se opraštalo 20 posto, a nekome pet i zato ministri nisu htjeli pristati i pretpostavili su da je guverneru cilj da zakon propadne. Lalovac mu je na kraju rekao: ‘Nemoj ti meni prosjeke, pa nisu ljudi budale i svakom će računati posebno’. Uglavnom Vujčić se sve vrijeme nešto bunio, ali niti u jednom trenutku nije spomenuo da je ugrožena ikakva stabilnost zato nikome nije ni bila jasna ta njegova pobuna - govori naš izvor iz Vlade.

Bližila se sjednica Vlade i na zakonu se užurbano radilo no tada guverner putuje u Alžir, iz njemu znanih razloga, pa se ministri s njime konzultiraju telefonski. Naime, Grčić je došao do zaključka kako će se uz glavnicu kredita trebati preračunati svaki preplaćeni anuitet.

- Vujčić je poludio i na telefon i govorio kako ne može to tako da se ne može retroaktivno računati: ‘Možete samo glavnicu... nemojte zaje... ništa od anuiteta. Ma mi ćemo to i napisati’. S obzirom na to da je Vujčić na prethodnim sastancima tvrdio kako je razlika u kreditima između franaka i eura u prosjeku tri posto, ministri su mu u telefonskom razgovoru nasolili: ‘U čemu je sad problem. Pa rekao si da je razlika samo tri posto pa možemo onda bez problema računati po anuitetima’, a razlika je bila i 15 i više od 20 posto. Zato su i znali da se u guvernerovu računicu ne mogu pouzdati. Opet je Vujčić stao galamiti kako će Vlada nagraditi ljude koji su špekulirali - priča naš izvor.

Nakon svega, uoči sjednice Vlade 10. rujna, ključni akteri novog zakona sastali su se na ručku s premijerom Zoranom Milanovićem. 

- Koliko znam, na tom ručku bili su premijer, Vujčić, Lalovac i Grčić. Toga jutra ministar financija gostovao je na radiju, a njegove izjave Vujčić je protumačio kao napad na sebe. Pred predsjednikom Vlade stao je napadati Lalolvca: 'Kako te nije sram, stalno me napadaš zbog krune...'

Vujčić je na kraju htio samo smanjenje glavnice

Ministru sigurno nije bilo ugodno da se s njim prepucava na ručku kraj premijera pa mu je rekao: ‘Daj šuti, sjedni i jedi taj ručak’. No Vujčić se nije dao smesti pa mu je Lalovac dobacio: ‘Ajde, bogati što si se uzrujao, ohladit će ti se ručak’. Premijer je šutio cijelo vrijeme. Lalovac je potom poručio guverneru: ‘Gle, ti uvijek znaš na čemu si sa mnom. Kad me kreneš zafrkavat, ja ću ti na to odgovorit, i to ne iza leđa. Ako ćeš ti meni nešto govorit javno, onda ću i ja tebi odgovarat preko javnosti’ - priča detaljno naš izvor.

Nakon tog ručka Vlada se u javnosti proslavila novim zakonom koji su jedni protumačili kao predizborni trik, a druge uglavnom dužnike, ne zanima politička pozadina nego samo manja rata i povrat glavnice da bi opet počeli “normalno živjeti”. Ipak novi zakon tek je početak bitke Vlade za dužnike u švicarcima jer sada se moraju suočiti s gnjevom banaka. 

Prvi šok za premijera i ostatak Vlade prouzročio je nešto prije donošenja zakona opet guverner Vujčić. Nakon svih sastanaka pa i ručka, poslao im je pismo s dramatičnim zaključkom da bi realizacija plana konverzije kredita u švicarskim francima u eure mogla dovesti do financijske i makroekonomske nestabilnosti Hrvatske. 

- Premijer je bio šokiran takvim potezom. Tko ne bi bio – kaže naš izvor iz Vlade. U pismu je Vujčić naveo da nije moguće u danom roku precizno izračunati trošak konverzije, da bi predloženi model konverzije mogao znatno utjecati na gubitak međunarodnih pričuva i stvoriti dodatan rizik za deviznu likvidnost, te dovesti u pitanje stabilnost tečaja kune i kreditni rejting Hrvatske... Lalovac mu nije ostao dužan te je izračunao kolika primanja ima i javnosti pojasnio zbog čega smatra da guverner nije realan u svojim zaključcima. 

Primaju po 30-40 tisuća kuna da štite strane banke

- Guverner koji ima 50 tisuća kuna neto plaće i više od 300 dana boravi izvan zemlje, a njegov prvi suradnik ima privatni avion nema pojma kako žive ljudi u Hrvatskoj – rekao je Lalovac. 

No to je samo dio cijele priče o imovini i primanjima guvernera i njegovih “viceva”. Primjerice, viceguverner Damir Odak uz neto plaću od 32.509,13 kuna godišnje zaradi još 186.587 kuna te ima četiri kuće, dva automobila, čamac... što prelazi vrijednost od 10 milijuna kuna te je uz sve to uspio uštedjeti i 16 milijuna kuna.

No na spomen agonije zvane švicarac, treba podsjetiti i na drugi dio sukoba Lalovca s bankarima koje je predstavljao i predstavlja Zoran Bohaček, direktor Udruge banaka. Da bi zaustavila rast kredita u švicarcima, Vlada je početkom godine zamrznula tečaj franka. Već su se tada banke počele meškoljiti. Vlada je tražila da donesu svoja rješenja i jednom zauvijek zatvore ovo pitanje.

Mjeseci su prolazili, no dogovora nije bilo. Doduše, bilo je slučajnih susreta na cesti. Tako je ministar Laovac prije nekoliko mjeseci na putu za posao slučajno sreo Bohačeka. Ovaj mu je, prema tvrdnjama naših izvora, nasred ulice počeo predlagati da država uzme stanove dužnicima te im ih iznajmljuje i da bi to, prema bankama, bilo najbolje rješenje. Lalovac je blago rečeno poludio.

Po tome je ispadalo da bi banke ostale neokrznute, država bi dobila na brigu nove nekretnine, a da se ni starih ne može riješiti, a građani bi ostali bez imovine koju je de facto već napola i više otplatili. No to je samo dio priče. 

HNB je vodio računa samo o tome da sačuva banke

- Lalovac je poručio Bohačeku da mu više ne dolazi na oči bez konkretnih prijedloga. No Bohaček ga očito nije ozbiljno shvatio. Opet se najavio u Ministarstvo prije ljeta. Sjedio je ondje ravno pet minuta jer ga je ministar istjerao. Znate li s čime se pojavio? S, citiram, ‘Sagom o švicarcu’ - kaže naš izvor iz Vlade.

Express ekskluzivo ima uvid u “Sagu”, a ono što u njoj piše ispod je razine školske zadaćnice u srednjoj školi. Tako u jednom nadnaslovu doslovce piše i nije naš tipfeler: “Dogodilo se što se dogodili iliti posljedice skoka švicarca”.

Vlada sada prikuplja dokaze iz drugih država kako su one rješavale pitanje spornih kredita u švicarcima. Za sada, doznajemo, imaju sudske presude u korist dužnika iz Australije, koja je imala ovaj problem ‘80-tih, pa iz Cipra, Španjolske kao i iz Austrije koja se posebno pobunila protiv našeg zakona. Razlog je tome, otkrivaju nam u Vladi, što su nedavno privatizirali Hypo banku i novom investitoru jamčili dokapitalizaciju ako se ispostavi da stanje u banci nije onakvo kakvo su prikazali pri potpisivanju ugovora.

To znači da će Hypo konverzijom biti u minusu, a razliku će banci morati platiti Austrija. No koliko god se Austrijanci bunili zbog hrvatske konverzije, toliko su njihovi sudovi presuđivali u korist dužnika. Donosimo jedan takav slučaj.

Vrhovni sud Austrije presudio je 5. travnja 2013. u korist bračnog para koji je tužio dvije banke i jednu vanjsku suradnicu zbog šteta koje su im banke nanijele dvama kreditima u devizama, točnije švicarskim francima i jenima. Sud je odbio odštetni zahtjev supružnika u iznosu od 35.000 eura, ali je u konačnici presudio da banke i jedna službenica supružnicima moraju vratiti ukupno 10.728,50 eura na ime niza pretrpljenih troškova iz avanture sa švicarcima i jenima, a osim toga je presudio i da supružnicima moraju nadoknaditi svu buduću štetu koja će nastati tijekom otplaćivanja kredita u jenima.

Vrhovni sud je u stvari u slučaju 8 Ob 66/12g potvrdio presude Zemaljskog suda u Feldkirchu od 30. prosinca 2011. i Vrhovnog zemaljskog suda u Innsbrucku od 29. ožujka 2012. Pravomoćna presuda koju u posjedu ima Express donosi izrazito zanimljivu priču iz obrazloženja sudske odluke, pri čemu su imena zaštićena. 

Austrijski sudovi su protiv banaka za franak

Bračni par Austrijanaca, rođene Austrijanke i rođenog Turčina, kupio je 1996. stan, koliko se vidi iz presude vjerojatno negdje u Innsbrucku ili okolici, koristeći kredit iz prve banke, stambenu štednju i državne poticaje.

Prvi kredit im je 2005. godine iznosio 206.000 eura. U tom trenutku, bilježi sud, prva banka angažirala je vanjsku suradnicu, inače savjetnicu za nekretninsko poslovanje. Suradnica banke došla je do supruge i “svojim nastupom zadobila njeno povjerenje”. Dotična praktično službenica banke predložila je supruzi da jednostavno sadašnji kredit pretvori u, kako je rekla, mnogo povoljniji kredit u švicarskim francima, i to tako da ga otplaćuje preko jedne vrste životnog osiguranja. A rekla joj je i to da bi joj na kraju otplate možda čak ostalo i nešto novca povrh. O rizicima poslovanja s kreditima u devizama bankovna savjetnica nije joj rekla ništa, ustvrdio je sud, još manje joj je ostavila kakve pisane dokumente o tome. I uvjerila ih je.

Supruga je u trenutku potpisivanja rekla službenici da se nada da ispravno postupa, na što joj je ova uzvratila da je valjda razgovarala sa svojim suprugom. Sud je iz toga zaključio da je službenica nije upozorila na rizik od fluktuacije vrijednosti tečaja pri podizanju kredita u devizama. A onda je krenulo.

Tijekom 2007. naglo su porasle kamate na kredite u švicarskim francima. Supruga je tražila način da se izvuče iz te situacije, da bi naišla na drugu banku, u kojoj su joj predložili da kredit pretvori u japanske jene. Ni ovaj put je nisu upozorili na rizik od mijenjanja tečaja jena. Pa su sklopili kredit u jenima, već treći u nizu, čime je kredit u švicarcima bio riješen.

Ali, već u studenome 2008. banka je zatražila od supruge dodatna bankovna osiguranja jer je jen jako skočio i kredit je iznosio mnogo više nego na početku.

Iz presude je nejasno jesu li se u studenome 2009. supružnici razveli pod pritiskom financijskih problema ili nečeg drugog, ali sud navodi da je supruga preuzela stan na sebe, pa tako i kredit u jenima koji je, do trenutka zaključenja brakorazvodne parnice, iznosio već 314.774 eura. 

Banke su svjesno obmanjivale klijente

Vrijednost mu je praktično eksplodirala, sad već razvedena supruga nije imala druge nego tražiti spas na sudu koji je u konačnici presudio po nju i bolje nego što je tražila. Sve tri sudske instance držale su se kao vrlo važne konstatacije da “nijedan od supružnika nije imao nikakvih osobnih iskustava iz svijeta financijskog biznisa“.

Sudovi su tvrdo zaključili da su banke, i u slučaju konverzije kredita u švicarce i u jene, savjetovale supružnike isključivo o prednostima takvih modela financiranja, ali ne i o rizicima, iako su to zakonski izrazito dužne učiniti. Time su, rekao je sud, “banke direktno prouzročile štetu po njih”.

Obje banke sud je pak proglasio odgovornima zato što su supružnike, koji su se do tada bavili financijama isključivo kako bi sredili svoj stan, izložile špekulativnim rizicima, što su ih praktički bacili na špekulativno financijsko tržište bez njihove želje i znanja i protivno njihovim interesima. Sud se u tom dijelu pozvao na austrijski zakon o potrošačima iz svibnja 2000. gdje se takvo postupanje naziva “harakiri paketom”.