U lipnju 1942. je u Reichsicherheitshauptamt (Glavni ured za sigurnost Reicha) u Berlinu stigao dopis iz Beograda. "Srbija je očišćena od Židova", ponosno javlja SS-Standatenführer Emanuel Schäfer, zapovjednik službe sigurnosti u Srbiji svojem zapovjedniku Heinrichu Himmleru. Time je ta država Balkana, samo 14 mjeseci nakon što su Nijemci ušli u Beograd, postala prva zemlja tadašnjeg Trećeg Reicha koja tvrdi kako je postigla nacistički cilj "konačnog rješenja Židovskog pitanja."

Neki od tadašnjih 12.500 Židova u Srbiji su transportirani u koncentracione logore kao što su Auschwitz, Buchenwald ili Mauthausen. Ali većina ih je ubijena u samom Beogradu, među njima i roditelji srbijanskog pisca i publiciste Ivana Ivanjija.

"U logoru Staro sajmište gdje je ubijeno oko 6300 Židova je moja majka izgubila život, a u koncentracionom logoru Topovske šupe gdje je ubijeno oko 3000 ljudi je stradao moj otac." On sam je kao maloljetnik bio poslan u Auschwitz i kasnije u Buchenwald.

Ustaški poglavnik Nepoznato: Pavelić je prije rata stalno bio u Beogradu

Nakon što su ubijeni Židovi Srbije, u logore su deportirani drugi zatvorenici: Romi, komunisti i partizani među kojima je bilo i mnogo Srba. Samo u logoru Sajmište je tijekom rata bilo zatvoreno i mučeno oko 40 tisuća ljudi, preko 10 tisuća je tamo izgubilo život.

Usprkos tome, danas gotovo da ništa ne podsjeća na holokaust u Srbiji i na zločine u beogradskim logorima. Tako je to više od 70 godina nakon rata, a tako je bilo i u Titovoj Jugoslaviji. Staro sajmište je doduše 1987. proglašeno kao „Kulturno dobro" i postavljen je spomenik žrtvama, ali oboje je već odavno zaboravljeno: čitavo područje je potpuno zapušteno i propalo.

"Ono što se u Srbiji slavi su borbe protiv fašizma", kaže nam Ivanji. To je također važno i ispravno. "Ali se ne misli na žrtve. One nisu zanimljive." Prošle godine je Ivanji bio nekoliko puta u Njemačkoj, dva puta u Weimaru i jednom u Hamburgu gdje je sa učenicima u školi razgovarao o holokaustu. "Ali iz Srbije ne stiže niti jedan jedini poziv", kaže nam.

72 godine poslije 'Trpali smo u krematorij po 3000 židova odjednom'

Kako se neko društvo sjeća na holokaust je manje važno samim preživjelima koliko mlađim naraštajima. "Mi znamo gdje smo bili i što se dogodilo. Praunuci moraju sami odlučiti i oni trebaju reći da li trebaju to sjećanje", kaže Ivanji.

Beogradskim logorima je doduše upravljao SS, ali kvislinški režim Milana Nedića se brinuo za to da se uhvate Židovi, Romi i drugi zatvorenici i da ih se strpa u logore. Sve do kraja rata je najuže surađivao sa njemačkim okupatorima.

Usprkos tome, već godinama u Srbiji traje sudski proces čiji je cilj opravdati i rehabilitirati Nedića i njegovu vladu. Mnogi u Srbiji u njemu vide "pravog patriotu", a njegova suradnja sa nacistima se tumači tek kao "vješta politika".

"To je nečuveno", kaže Ivanji. "Nedić je bio fašist i antisemit iz uvjerenja i to i prije rata." To je dobro potvrđena povijesna činjenica, uvjerava nas. Usprkos tome se i Nedića, baš kao i drugog kolaboratera nacista, četničkog vođu Dražu Mihalilovića prikazati kao pozitivne povijesne osobe i time ponovno pisati povijest.

To se dobro uklapa u populistički i nacionalistički politički diskurs koji već godinama vlada na području bivše Jugoslavije. Ne samo u Srbiji nego i u susjednoj Hrvatskoj se od devedesetih revidira povijest. Sa težnjom za neovisnošću su se pojavile i težnje da se očiste mračne strane vlastitog nacionalizma.

HOLOKAUST Život Židova u Hrvatskoj prije dolaska ustaša

"Odjednom se počelo relativizirati tko je u Drugom svjetskom ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani", kaže Ivo Goldstein, povjesničar iz Zagreba. Većina njegove obitelji je ubijena ili u hrvatskom logoru Jasenovac ili u Auschwitzu.

Jasenovac je bio najveći koncentracioni logor u Europi kojim nisu upravljali Nijemci. Hrvatske ustaše, fašistički režim ovisan o nacističkoj Njemačkoj je gotovo odmah nakon osnivanja Nezavisne Države Hrvatske prihvatio nirnbeške rasne zakone i počeo sa sustavnim progonom Židova, Roma, Srba i Hrvata koji su se protivili fašizmu.

Jasenovac je postao središnji sabirni i logor za likvidaciju, poznat i kao „Auschwitz Balkana". Dosad je više od 83 tisuća žrtava poznato imenom i prezimenom.

Već prvi predsjednik neovisne Hrvatske, Franjo Tuđman je počeo u okviru takozvanog "nacionalnog pomirenja" relativizirati zločine ustaša i prikazati ih kao dio hrvatskog nacionalnog pokreta. Ali već i kao general Titovih partizana je ustrajao u antifašističkim osnovama nove hrvatske države.

Ništa novog Dačić o Jasenovcu: "Neka Hrvati prihvate odgovornost"

"U posljednjih nekoliko godina se to promijenilo", kaže Goldstein. Novi val revizionizma je još radikalniji i obrću se uloge u povijesti. "Danas se u dijelu hrvatske javnosti ustaše predstavljaju kao 'dobri' jer su bili Hrvati i katolici. Nasuprot njima se partizane psuje kao Jugoslavene i komuniste i time su odmah 'loši'."

Revizija povijesti ide sve do toga da vlada u Zagrebu novčano podržava jednu udrugu koja logor Jasenovac želi prikazati tek kao radni logor u kojem su tek iznimno neki od zatvorenika izgubili živote.

Upada u oči da i u Srbiji i u Hrvatskoj postoje slične sklonosti novog pisanja povijesti: vlastita nacija je uvijek sve činila ispravno. „Taj proces teče paralelno. Ekstremisti i nacionalisti u Srbiji i Hrvatskoj odlično surađuju", kaže nam Ivo Goldstein.

Članak je u cjelosti prenesen sa portala Deutsche Welle