Ako se mjeri socijalna pravda u EU, Hrvatska je šesta najnepravednija članica unije zbratimljenih europskih nacija. Ono što je utješno jest to da nije baš najgora, niti pri samom dnu, što čak nije niti tako loše s obzirom da je ipak riječ o EU-u. A i u nekim stvarima Hrvatska je iznenađujuće dobra. Kao što je u nekima šokantno loša. Cijeli izvještaj kako je Bertelsmann Stiftung ocijenio našu zemlju i sve ostale članice možete vidjeti ovdje.

Općeniti zaključak istraživanja je da je EU, nakon što je izišla iz krize u koju je, skupa s većim dijelom svijeta upala 2008., sada ušla u fazu u kojoj se to napokon može vidjeti i na razini prosječnog stanovnika. Nezaposlenih je manje nego prošle godine u 26 od 28 članica, pala je s prosjeka od 11 posto 2013. na 8,7 posto. Ali je problem to što se sjeverne članice puno brže oporavljaju po pitanju standarda i društvene pravde nego one na jugu, koje...

Danska, Švedska, Finska, pa potom Češka, Slovačka, Njemačka – tako ide poredak zemalja u EU u kojima obični građani žive u najpravednijim društvima EU-a. A od dolje prema gore poredak ide ovako: Grčka, u kojoj su društvene podjele na siromašne i bogate apsolutno najgore, Rumunjska, Bugarska, Italija, Španjolska, Hrvatska, Mađarska... Za Hrvatsku se u izvještaju navodi da još uvijek, kao 23. na listi, spada među članice EU-a s najnižom razinom društvene pravednosti.

"Ona pokazuje samo malo poboljšanje u odnosu na prošlo istraživanje", općenita je ocjena. Prvo loše vijesti. Po stopi nezaposlenosti Hrvatska je sa 13,3 posto tek 26., odnosno 3. najgora. Jedine gore od naše zemlje su Španjolska s jezivih 19,7 posto i Grčka s 23,7 posto, što je već brojka logičnija za zemlje trećeg svijeta nego EU. Što se zaposlenosti stanovništva tiče, Hrvatska je tu još gora.

Od svih radno sposobnih građana naše zemlje, zaposlenih je samo 56,9 posto, po čemu je Hrvatska tek 27. ili druga najgora. Tek nešto malo bolja je Italija u kojoj radi 57,2 posto radno sposobnih, a puno gora je Grčka sa samo 52 posto zaposlenih. Prosječna zaposlenost u EU je, inače, 66,6 posto, a viša od 70 posto je u čak osam članica. No, čak i to je u slučaju Hrvatske poboljšanje. Prošli put kad se mjerilo, zaposlenost je bila samo 52,5 posto.

Kakve je prirode život u našoj zemlji Bertelsmann Stiftung jako lijepo opisuje kad navodi koji su specifični problemi koji muče radnike u Hrvatskoj. Pa tako kaže da je među starijima sposobnim za rad zaposlenih u Hrvatskoj samo 38,1 posto, što je drugi najgori rezultat u EU i o čemu se proteklih godina povremeno pisalo u hrvatskim medijima; o "kultu mladosti", odnosno u velikoj većini slučajeva izrazitom zaobilaženju osoba u 50-ima, posebno u 60-ima, pri odlučivanju poslodavaca koga će se zaposliti.

A ima i gore. Od onih koji su zaposleni na određeno vrijeme, čak 80,1 posto hrvatskih radnika u takvom je statusu zato što su to tako sami htjeli. Četiri petine ih je, dakle, na to prisiljeno. Te dvije kategorije svjedoče o razinama prava radnika. Inače nam je u odnosu na 2013. nezaposlenost pala s čak 17,5 posto na 13,3 posto, a postotak nezaposlenih dulje od jedne godine s čak 11,1 posto na 6,7 posto. Nije nikakva posebna sreća, ali se nešto ipak popravilo. A mladi?

Što se tiče radno sposobnih građana u dobi od 15 do 24 godine, zaposlenost u Hrvatskoj je 31,3 posto, po tome je naša zemlja 25. Najveći postotak nezaposlenih je među onima sa završenom samo osnovnom školom; 16,8 posto, što je bitno niže od 24,4 posto koliko je bilo 2013. "Ekonomski oporavak pridonio jest smanjenju nezaposlenosti, ali je glavni utjecaj na to imao intenzivno iseljavanje radnika iz Hrvatske u druge zemlje EU-a", stoji u izvještaju.

"Malo se učinilo u otvaranju novih radnih mjesta. Kad se usporedi, vidi se da uzrok visokoj nezaposlenosti nije nestajanje radnih mjesta, koliko je slabo otvaranje novih", stoji u izvještaju kao užasna kritika vladama u posljednjih godinu, dvije ili tri. A dobre vijesti? U prvom redu obrazovanje. Hrvatska je po jednakosti šansi siromašnih u odnosu na bogate da se školuju jednako kvalitetno, čak osma u EU.

Za najbolje plasirane, naravno, pogledajte prema sjeveru EU, u prvom redu na Skandinaviju i tri baltičke republike, što je za zemlju poput naše izrazito laskavo društvo. Hrvatska je u istom društvu i na istom mjestu kad se gleda i ulaganje u obrazovanje predškolske djece. Kad se mjeri postotak onih koji prije vremena napuštaju osnovno ili srednje školovanje koje su upisali, Hrvatska je u EU – najbolja.

Samo 2,8 posto naše djece ispada iz obrazovnog sustava prije završetka primarnog ili upisanog nekakvog višeg obrazovanja. Čak i Litva koja je druga najbolja u EU ima taj postotak već 4,8, Slovenija koje je treća izgubi 4,9 posto... Najgore su Rumunjska sa 18,5, Španjolska sa 19 i Malta sa 19,6 posto. I to se u izvještaju prepoznaje.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Samo uz opasku da je veliki problem, možda čak i opasnost u slučaju naše zemlje, izrijekom, "nedostatak strukovnih programa", odnosno premalo polaznika. Zanimljivo, isto problem je prisutan i u svim ostalim bivšim jugoslavenskim republikama. Ispada da bivše YU republike jesu s jedne strane u pravilu naslijedile nešto pozitivno u pogledu javnog obrazovnog sustava, ali i neke identične probleme. Za Hrvatsku je iznenađujuć i relativno nizak postotak onih koji rade, a svejedno su siromašni.

Hrvatska je po tome šesta najbolja sa 4,7 posto radnika koji tavore u siromaštvu u odnosu na Finsku sa 2,7 posto i Rumunjsku sa 14,3 posto. Po zapošljavanju osoba s invaliditetom smo nešto malo gori od prosjeka, a daleko najbolja je – Slovenija. A diskriminacija? Ako se gleda po tome koliko se u Hrvatskoj pazi da se invalidne osobe ipak ne diskriminira, tu odjednom odskačemo kao drugi najbolju u EU. Sasvim drugačija je slika ako se gleda na diskriminaciju u cjelini.

Hrvatska je po tome 24. u EU, bolja samo od Mađarske, Grčke, Rumunjske i Bugarske, što je vrlo sramotna situacija, jer se osim diskriminacije žena, među ranjivim skupinama mjeri i diskriminacija nacionalnih i rasnih manjina, posebno Roma, seksualnih manjina, ksenofobija... "Diskriminacija protiv pojedinih manjina ostaje ozbiljan društveni problem u Hrvatskoj i Bugarskoj... Nasuprot tome, po uspješnosti se ističu Nizozemska, Irska i Šveska", navodi se.

Po ravnopravnosti žena u parlamentu od Hrvatske, s indeksom od 12,6 gora je samo Mađarska s indeksom od 10,1, a još u prošlom sazivu Sabora Hrvatska je imala 23,8 posto žena u parlamentu. Da to ima danas, bila bi na točno pola ljestvice, između Poljske i Francuske. Što se zdravlja tiče, u Hrvatskoj je zdravstvena skrb kao i u većem dijelu EU-a, relativno visoka. Hrvatska je, primjerice, 18. na ljestvici, ali je veća razlika između Hrvatske i Latvije koja je posljednja, nego između Hrvatske i Švedske koja je najbolja.

Usto, kakve god opravdane ili neopravdane primjedbe imali na naše zdravstvo, Hrvatska je šesta najbolja u EU po pristupnosti i dostupnosti različitih vrsta liječenja. U tome čak i snažno napredujemo posljednjih desetak godina. Ovdje se uspješnost mjeri indeksimo od 0 (najgore) do 100 (savršeno). Nizozemska je najbolja s indeksom 94,44, Belgija ima 93,6, dok Grčka ima 48,58, posljednja Poljska samo 47,42. Hrvatska u tom dijelu ima indeks od čak 80,49.

Kad se mjeri uspješnost u odnosu na količinu uloženog novca, Hrvatska je tu još uvijek relativno doba, oko polovice ljestvice zemalja članica EU-a, što god govorili ministri, HUP ili neki drugi. I, najvažnije, u Hrvatskoj je, kao i svima u gornjem domu zdravstva u EU, vrlo rijedak slučaj da se nekome nije pomoglo tko je trebao liječničku pomoć. U tom dijelu jezivo je stanje u Finskoj (!), još gore u Rumunjskoj, potom slijede Italija, Poljska, Latvija, Grčka i Estonija.

Posljednje dvije su uvjerljivo najgore. Konačno, što je sa siromaštvom? Hrvatska je u socijalnim programima kojima se ljude nastoji spasiti od siromaštva u nekakvom prosjeku donje polovice EU-a; poput Mađarske, Cipra, Italije, Španjolske, Latvije, ali još uvijek osjetljivo bolja od Litve, Grčke, Rumunjske i Bugarske. Posebno u posljednje dvije zemlje skrb o siromašnima slabija je od one u Hrvatskoj tek nešto manje nego što je u Hrvatskoj u odnosu na drugu najbolju Finsku.

Ipak, prema najvažnijem mjerilu, koliki je postotak stanovništva u svakoj članici u riziku od siromaštva, Hrvatska je tu loša – čak 28,5 posto naših sugrađana nalazi se u takvom poziciji. Iznenađujuće visoki postoci u većoj ili manjoj mjeri prisutni su diljem EU-a, i po tome se vidi da se kretanje bogatstva u društvu nakon izbijanja globalne financijske krize 2008. kretalo ovako: nacionalnim ekonomijama u EU trebalo je neko vrijeme da se stabiliziraju, u većini članica to se i dogodilo, nakon čega se ove godine napokon u 26 od 28 njih to osjetilo po prvi put i na prosječnom standardu, ali još uvijek ne i na koži onih koji su bili siromašni već prije toga ili su u krizi upali u siromaštvu.

Zato se ovu skupinu naziva "siromašni, socijalno isključeni". U Češkoj je u riziku od siromaštva relativno niskih, ali još uvijek vrlo čudnih 13,3 posto. A riječ je o članici EU-a s daleko najmanjim postotkom. Slijedi cijela zapadna Europa, i to zemlje koje nisu posrnule kao Grčka ili Španjolska, u kojima siromaštvom ugroženi građani čine udio od između 17 i 21 posto u ukupnom stanovništvu.

Hrvatska, gledano tako, definitivno jest u donjem civilizacijskom domu, ali još uvijek iznad europskog podruma – Litve sa 30,1 posto, Grčke sa 35,6 posto, Rumunjske sa 38,8 posto, Bugarske s čak 40,4 posto siromašnih.

Kad je riječ o siromaštvu djece i maloljetnika, situacija je skoro identična, s tek nekim manjim razlikama koje su očito posljedica ciljanih programa u svakoj pojedinoj zemlji. Tako je u Hrvatskoj siromaštvom ugrožene djece 27,2 posto, dok je u Danskoj to nešto više od svakog desetog djeteta, a u Rumunjskoj je čak svako drugo dijete ili gladno ili na rubu gladi.