Anis Amri ubio je 12 osoba u terorističkom napadu kamionom u Berlinu. Pištoljem je ubio poljskog vozača od kojeg je i oteo nesretni kamion, a istim pištoljem je pokušao ubiti i talijanskog policajca u Milanu. Nakon kraće razmjene paljbe, Amri je ležao mrtav, a pokraj njega je ležao pištolj. 

Postavlja se pitanje kako je Amri, tri puta uhićivan samo ove godine, uspio nabaviti vatreno oružje. Postoje i dokazi da je vođi grupe kojoj je pripadao govorio da je spreman umrijeti i da želi postati bombaš samoubojica.

Teroristima u prilog ide činjenica da samo na prostoru bivše Jugoslavavije kruži između tri i šest milijun komada vatrenog oružja zaostalog iza ratova devedesetih, piše Daily Mail. Prema njihovim procjenama iz 2011. godine, u Hrvatskoj se u civilnim rukama nalazilo oko 950.000 komada vatrenog oružja, što legalnog, što ilegalnog. Član UN-ovog odjela za subijanje krijumčarenja oružjem u Beogradu, Ivan Zveržanovski, kaže da je nemoguće znati gdje se sve to oružje nalazi, tko ga drži i kako se koristi. "Ne treba vam stotine tisuća komada oružja. Za sigurnosni proboj dovoljno je tek nekoliko", rekao je Zveržanovski.

Zbog svega, pojavio se ozbiljan strah među europskim snagama sigurnosti da će ilegalna trgovina oružjem teško narušiti sigurnost unutar Europske unije. Posebno je tu riječ o ilegalnim pištoljima koje je moguće nabaviti za 150 eura ili čak i manje. Ilegalne puške koštaju nešto više, ali ni one nisu izvan proračuna nekih većih kriminalnih skupina.

Prema podacima Međunarodnog centra za proučavanje radikalizacije i političkog nasilja s londonskog King's Collegea, teroristi s kriminalno prošlošću postaju sve veći problem. Washington Post prenosi da su britanski znanstvenici ustvrdili da je oko 80% upletenih u nedavne terorističke napade imalo pravomoćne presude.

Praksa potvrđuje teoriju

Stručnjak za terorizam, Vlado Azinović još prije nekoliko mjeseci je u razgovoru za Express izrazio slične stavove: "Taj tip izvršitelja već postaje vrlo prepoznatljiv i očito je da je u toj ciljanoj skupini lakše radikalizirati i vrbovati sljedbenike. Deseci primjera iz prakse ukazuju na takav profil". Ovi podaci potvrđuju njegove teze.

Karta koju je Washington objavio pokazuje zapljene oružja u državama članicama Europske unije. Na njoj se vidi i Hrvatska gdje su posebno istaknuti Zagreb i Pula. Međutim, riječ je o podacima o zapljeni oružja prema europskim statističkim regijama. To znači da krugovi ne predstavljaju gradove u kojima je došlo do tih zapljena već regije; u Hrvatskoj je tu riječ o podjeli na kontinentalnu i primorsku Hrvatsku.

Istražitelji se brinu da će se ekstremisti s kriminalnom prošlošću lakše dočepati oružja zato što već imaju kontakte u podzemlju i iskustvo u izbjegavanju policije. Nils Duquet, istraživač na Flamanskom institutu za mir, kaže: "Zbog promjena u profilu terorista, sve im je lakše i sve jeftinije nabaviti oružje".

Zbog sve veće potražnje oružja, sve više oružja je zaplijenjeno u Europi. Naime, posljednjih pet godina bilježi se stalni rast broja zapljena i količine zaplijenjenog oružja. "FIRE", istraživački projekt financiran iz proračuna Europske komisije, bilježi sve zapljene oružja unutar Europske unije. Prema njihovim podacima je u Hrvatskoj zaplijenjeno nekoliko stotina komada oružja. Sjetimo se samo Damira M. iz Velike Gorice kojem je prije dvije godine zaplijenjeno gotovo deset kilograma eksploziva, dvije ručne bombe, 14 elektroničkih detonatora, tri kalašnjikova i sedam strojnica. Pronađeno je i dvanaest pušaka raznih kalibara, revolveri, pištolji, prigušivač i gotovo 5500 komada raznog streljiva.

Belgija - centar terorizma

U zapadnoj Europi jedna zemlja praktički upada u oko, a to je Belgija. Diljem te male države zaplijenjene su tisuće komada oružja, više nego u bilo kojoj drugoj zapadnoeuropskoj državi. Sukladno tome su i brojni nedavni teroristički napadi u Europi isplanirani u Bruxellesu. Stručnjaci pak kažu da su čak i sve te zapljene uhvatile tek manji dio ilegalnog oružja u opticaju u Belgiji.

"Vlasti se sada fokusiraju na dobivanje vremena. Cilj je da teroristi moraju proći neke dodatne korake za dobivanje oružja, recimo čekati tjedan dana. Svaki dan kojeg vlasti dobiju je dan u kojem mogu uhvatiti možebitnog terorista", kaže Duquet.