Top News
6642 prikaza

Misteriozni Hrvat bio je tajna veza za Argentinu Mengeleu, Eichmannu, pa i Anti Paveliću

1/4
Profimedia
Njemački ratni zločinac Priebke: "Put onih koji su se žurili na ukrcaj bio je samo jedan: fra Karlo Dragutin Petranović, hrvatski svećenik. Uvijek je imao slobodna mjesta na brodovima koji su isplovljavali za Buenos Aires."

Uspinjao se brzo Otto Adolf Eichmann u strukturama nacističke Njemačke, već u srpnju 1941. - stoji u sudskim spisima i povijesnim knjigama - Hitler ga je osobno zadužio za "cjelokupno iseljavanje i protjerivanje Židova iz Njemačke i okupiranih područja, kao i njihov transport u koncentracijske logore". Pod njegovom upravom bila je "koordinacija svih transporta, uglavnom željeznicom, organizacija i stvaranje geta te oduzimanja židovske imovine i upravljanja istom". Time je Adolf Eichmann bio osobno odgovoran za smrt preko šest milijuna Židova, koji su pogubljeni u getima poput Varšavskoga i u koncentracijskim logorima poput Auschwitza, čija se 80. obljetnica oslobađanja obilježava danas.

No kako je onda Eichmann, tako visokopozicioniran u nacističkoj Njemačkoj - praktički jedan od šest-sedam ključnih ljudi Trećeg Reicha - uspio umaći ruci pravde i završiti u Argentini, gdje ga je godinama nakon rata pronašao Mossad? 

STANISLAV DENZINGER Top News Osječanin, čuvar Auschwitza, postao milijunaš u SAD-u, ali sve je brzo prodao i - 'nestao'

Od 1945. do 1950. godine Eichmann se krio u Njemačkoj pod lažnim identitetima, kao Otto Eckmann i Otto Heninger. S dolaskom Perona na vlast Argentina se odjednom ukazala kao rajsko odredište za Eichmanna i mnoge druge naciste koji su se skrivali pod drugim imenom. Bilo im je utoliko jednostavnije jer su mnogi stradalnici Drugoga svjetskoga rata ostali bez svega, pa i bez papira, tako da je od Crvenog križa bilo prilično lako dobiti potvrdu da se zovete tako i tako, i da je sve što ste imali nestalo u vihoru rata. 

U Genovi Pavelić, Mengele i Eichmann - svi žele na brod za Argentinu

Takvu je potvrdu imao i Adolf Eichmann kad je kao Ricardo Clement došao u Genovu, u Italiju, ukrcati se na brod za Argentinu. S istim ciljem u Genovu, također s lažnim imenom će stići i nacistički "anđeo smrti" Jozef Mengele, koji je provodio eksperimente na Židovima u Auschwitzu, kao i ustaški poglavnik Ante Pavelić.  

Dokumenti i svjedočanstva preuzeti iz arhiva američkih tajnih službi, iz sjedišta Međunarodnoga Crvenoga križa i, prije svega, iz imigracijskog centra u Buenos Airesu otkrili su ključnu ulogu genovske kurije u "kanalu ili tunelu štakora" kojim su bježali nacisti u Južnu Ameriku, a u toj kuriji prema svemu sudeći je važnu ulogu imao Hrvat.

Svećenik koji je bio posebno aktivan u prihvatu i zaštiti kriminalaca u bijegu, zove se don Karlo Petranović, pisao je Il Secolo XIX, novina iz Genove, još 2013. godine. Njemački ratni zločinac Eric Priebke pričat će o njemu i njegovoj ulozi mnogo godina kasnije, prisjećajući se reda koji je morao čekati u uredima kako bi dobio vizu za ulazak u Argentinu, citira Il Secolo:

"U satima provedenim u redu, nije mi trebalo dugo da pronađem da je put onih koji su se žurili na ukrcaj bio samo jedan: fra Karlo Dragutin Petranović, hrvatski svećenik. Uvijek je imao slobodna mjesta na brodovima koji su isplovljavali za Buenos Aires."

 | Author: Profimedia Profimedia

Preko Genove je, par godina prije Eichmanna, utekao i Ante Pavelić.  On se nakon rata krio u negdje u Austriji u jezuitskom samostanu i 1948. pod lažnim imenom Antonio Serdar krenuo je za Genovu. Od tamo za Buenos Aires plovi brod a kojem je mađarski inženjer Pal Aranyos s pasošem Međunarodnog Crvenog križa broj 74.369. Štite ga, sva je prilika, određeni krugovi Katoličke crkve. Pavelić je, prema dokumentima CIA-e, u bliskom kontaktu sa državnim podsekretarom Vatikana, Giovannijem Battistom Montinijem, a on će nekoliko desetljeća kasnije postati papa Pavao VI.

Pavelić je pobjegao kao Mađar Pal Aranyos

Šestog studenoga 1948. mađarski inženjer stiže u Argentinu na brodu "Sestriere". Argentinski konzulat u Genovi, odakle je brod krenuo, izdao mu je odobrenje za ulazak. Putovanje je trajalo 25 dana i Pal Aranyos nije komunicirao sa ostalim putnicima. Kabinu prve klase s njim je dijelio svećenik Josip Bujanović.

Kad je uplovio u Buenos Aires, brod Sestriere se zaustavio. Približio mu se manji brod i inženjer Aranyos ulazi na njega sa svojim kovčezima. Kreće prema obali. Nakon toga, skida civilnu odjeću i oblači svećeničku odoru. Na obali ih čeka Branko Benzon, prijatelj i osobni liječnik argentinskoga predsjednika Juana Peróna. Automobil kojim je stigao u luku imao je tablice Predsjedništva. Mađarski inženjer pozdravite će Benzona i obojica će ući u automobil...

Hrvat Don Carlo se iz Rima vraća uvijek noću, nosi kovčeg...

Dalje o ulozi Hrvata Don Carla genovski "Il Secolo" piše:

"Kopajući po prošlosti don Petranovića, bivšeg vojnog kapelana ustaških postrojbi Ante Pavelića, otkrivamo da njegova genovska povijest počinje u prvim mjesecima 1946. prezentacijskom bilješkom koju je napisao milanski kardinal Ildebrando Schuster i poslao je nadbiskupu Giuseppeu Siriju. Upravo s tim životopisom hrvatski se svećenik nastanjuje u Genovi i tu će do prvih mjeseci '52. izravno upravljati mrežom odnosa između Vatikana, Crvenog križa, Auxiliuma i Nacionalnog odbora za iseljeništvo u Argentini. U gradu Petranović boravi u ćeliji benediktinskog samostana Boschetto, iznad Fegina, i ima, kako neki izvori otkrivaju, osobni i stalni kontakt s kardinalom Sirijem, koji je glavna veza Auxiliuma i Nacionalnog odbora za iseljeništvo u Argentini. Ima pravo koristiti nadbiskupov crni mercedes s diplomatskim tablicama iz Vatikana; često putuje noću između Genove i Rima, a vraća se uvijek noću, noseći diplomatski kovčeg."

 | Author:

Kako piše Il Secolo, Petranović se sam tijekom intervjua danog 1989. Marku Aaronsu i Johnu Loftusu, autorima eseja " Nesveto Trojstvo ", pohvalio da je bio vrlo blizak genovskom kardinalu, izjavivši da je "pomogao nekoliko tisuća ljudi koji će se ukrcati u Genovi".

Ne povezuju samo izjave don Petranovića ime kardinala Sirija s mrežom zaštite i pomoći ratnim zločincima u bijegu. Visokim genovskim prelatom bavile su se i američke tajne službe neposredno nakon rata. Na primjer, u bilješci Središnje obavještajne skupine od 21. siječnja 1947. Siri je prijavljen kao predstavnik "međunarodne organizacije čiji je cilj bio poticanje emigracije antikomunističkih Europljana u Južnu Ameriku". Dok su druga dva izvješća poslana u Washington te iste godine naglašavala kako nacistima koji su stigli u Genovu nisu pomagali samo katolički velikodostojnici, nego je Papinsko povjerenstvo za pomoć čak otvorilo ured na postaji Principe u tu svrhu. Središte koje je bilo dio Auxiliuma.

Došavši do ove točke, istraga Secolo XIX morala je prekinuti zbog - kako su naveli - nemogućnosti pristupa izvorima genoveške kurije, a posebno privatnom arhivu kardinala Sirija. Arhiva još zatvorena. Kakve je odnose genovski nadbiskup imao s ocem Petranovićem? Je li doista moguće da je genovska kurija bila potpuno nesvjesna onoga što se događa u gradu? Kardinal Bertone tada je zajamčio da je Crkva "čista", da nije pogodovala tim bjegovima te je, da otkloni svaku sumnju, najavio otvaranje protuistrage povjerene skupini stručnjaka. Od tada je, međutim, prošlo više od deset godina, a o rezultatima koje je to povjerenstvo postiglo nema nikakvih vijesti, pisao je prije deset godina Il Secolo XIX.

Dragutin Petranović: Od ustaškoga vojnog kapelana do Papina kućnog prelata

O Karlu Dragutinu Petranoviću - ili kako su ga u Italiji zvali Don Carlu - u Hrvatskoj se relativno malo zna.

U njegovoj biografiji na stranicama "maticahrvatska-cabar.hr" stoji da se momsinjor Dragutin Petranović rodio u Delnicama 8. prosinca 1910. godine, gdje je završio pučku školu. Klasičnu gimnaziju završio je u nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu. Filozofiju i bogosloviju je pohađao u Innsbrucku, Senju i potom u Zagrebu, gdje je diplomirao.

U kolovozu 1945. godine otišao je u inozemstvo. Nakon kraćeg zadržavanja u Austriji, odlazi u Italiju gdje kao izaslanik Assistenza Pontificia u Genovi i kasnije po sabirnim centrima u južnoj Italiji pomaže izbjeglicama da se isele u druge zemlje a najvećim dijelom na sjevernoamerički kontinent. Među izbjeglicama u sabirnim centrima bio je poznatiji pod imenom Don Carlo. Godine 1956. kada je izbila revolucija u Mađarskoj a u isto vrijeme i sukob u Suezu odlučio je napustiti Europu govoreći, da se boji još jednog rata na ovim prostorima jer strahote jednog je proživio i ne želi sve to još jednom proći. Nakon Europe životni put odveo ga je u Kanadu. Nadbiskup i kardinal James McGuigan torontski, primio ga je u svoju nadbiskupiju. Isprva obnašao je dužnost svećenika u Port Colborneu a potom u župi St. Michael’s – Fort Erie, Ontario, kao father Charles, piše na stranicama maticahrvatska-cabar.hr. 

Godine 1988. u Niagara Fallsu u Ontariju svećenika Dragutina Petranovića Sveta Stolica počastila je titulom monsignora kao kapelana Njegove Svetosti Pape Ivana Pavla II (kućnog prelata Pape ). Povelju o imenovanju primio je preko svog bivšeg ordinarija msgr. Josipa Pavlišića, nadbiskupa Riječko – Senjske nadbiskupije i Metropolite. Istu obavijest primio je i tadašnji njegov biskup msgr. Thomas B. Fultton, biskup biskupije St. Catharines u koju biskupiju se msgr. Petranović inkardinirao. Msgr. Petranović time je postao počasnim članom Papinog dvora a u crkvenim funkcijama nosi vanjske znakove na odijelu. (...) Ranije, za svoju srebrnu svećeničku obljetnicu ( 25. godišnjicu misništva ) tada vlč. Petranović primio je prigodni blagoslov Svetog Oca Pape Ivana XXIII. Na blagdan rođenja sv. Ivana Krstitelja 24. lipnja 1994. godine u Delnicama je uz cjelodnevne svečanosti u popodnevnim satima u crkvi sv. Ivana Krstitelja upriličena proslava 60. obljetnice svećenstva rođenog Delničanina msgr. Dragutina Petranovića. Po dijamantnoj misi obišao je Gradsko groblje na „Mrtvicama“, blagoslovio grob svojih roditelja i pomolio se za sve pokojne. Msgr, Dragutin Petranović umro je 10. srpnja 2005. godine u domu za starije Niagara Falls u Torontu u kojem gradu je i pokopan.

Što je bilo s Eichmannom?

Kako je pisao Express, nakon suđenja u Nurembergu - kojem je Eichmann izmaknuo - činilo se kako su pobjedničke snage izgubile interes u novim privođenjima ratnih zločinaca. I na tim ranijim suđenjima rijetko je bilo prilike da svjedoče preživjeli, oni koji su prošli strašna nacistička mučenja. Adolf Eichmann se pak domogao Argentine uz pomoć genovske kurije i spomenutog hrvatskog svećenika i tamo je prikriveno živio desetak godina, do 1960.

Mossad je informaciju o Eichmannu dobio od Lothara Hermanna, slijepog njemačkog židova koji je u Argentini živio sa svojom ženom Njemicom i kćerkom Sylvijom, a bili su prihvaćeni kao dio njemačke zajednice. Kada je Sylvia počela hodati sa mladićem Nicolasom Eichmannom, njezin je otac ubrzo shvatio kako bi mogla biti riječ o sinu zloglasnog Eichmanna.

 | Author: Profimedia Profimedia


Jedan od najtraženijih nacističkih zločinaca je pak svoje ime promijenio u Ricardo Klement, no nije inzistirao da to isto učine i njegovi sinovi. Više od desetljeća nakon rata oni nacisti koji nisu bili osuđeni na suđenju u Nurembergu kao da su se osjećati sigurno i vjerovati da su se 'izvukli', pisao je Express o lovu na Eichmanna.

Zločinac je kao gospodin Ricardo godinama živio u improviziranom području, bez popločenih ulica u neuglednoj kućici koja nije odgovarala statusu kojeg je uživao SS oficir njegovog ranga. U to su vrijeme mnogi vjerovali kako su nacisti pobjegli na sigurno s velikom količinom bogatstva koje su ukrali svojim žrtvama. 

Eichmann je bio ležeran oko svog izgleda, no i dalje se držao 'ispod radara'. A Sylvia nije željela njegovom sinu pričati o obiteljskoj povijesti.

Eichmann je radio u tvornici Mercedesa u Argentini

Punih 15 godina nakon rata Eichmann je i dalje bio u bijegu kad ga je napokon ulovio Mossad. 'Gospodin Klement se tog dana, 11. svibnja 1960. vraćao iz tvornice Mercedesa gdje je radio i kada je sišao s autobusa Mossadov tim je bio spreman. Peter Malkin, najsnažniji član, bio je zadužen za njegovo hvatanje i držanje. 

"Nikada u svojoj karijeri nisam bio tako zaplašen, a ni toliko u strahu od neuspjeha", napisao je. Agenti su znali da će im biti puno lakše ubiti plijen, no željeli su ga uhvatiti živog i izvesti iz zemlje. Malkin je na rukama imao rukavice, pisao je o lovu na Eichmanna Express. 

"Pomisao da ću svoje ruke staviti na usta koja su naredila smrt milijuna ljudi, ili sjetiti njegov dah ili slinu na prstima, bilo mi je odvratno", prisjećao se.  Kada su krenuli prema njemu Eichmann je počeo vrištati. Ostali agenti su pritrčali u pomoć i odvukli ga u automobili koji je bio u blizini. Potom su ga bacili na podu i prekrili dekama. Jedan od agenata oštro mu je naredio na njemačkom. "Ako ne budeš mirno, upucat ćemo te".  Eichmann koji nije mogao ništa vidjeti, potvrdno je kimnuo glavom u znak razumijevanja. Od tog je trenutka bio potpuno miran. 

U sigurnoj kući gdje su ga odveli Eichmann je i dalje tvrdio kako je njegovo ime Ricardo Klement, no kada su ga ispitivali detalje o njegovoj visini, veličini cipela i ostalim detaljima, bili su sigurni kako su pronašli pravo osobu. U trenutku kada je odgovorio na pitanja o svom članstvu u stranci i SS broju već je bio priznao svoj pravi identitet. 

 | Author: Profimedia Profimedia

"Ponašao se poput uplašenog, podložnog roba čiji je cilj bio zadovoljiti svoje gospodare", napisao je tadašnji šef Mossada Isser Harel u svojoj knjizi. Malkin ga je nazvao "klasičnim slabićem koji nema karakter kako bi prihvatio svoju sudbinu". 

U sigurnoj kući držali su ga čekajući dolazak posebnog El Al leta iz Izraela. U to vrijeme nije bilo redovnih letova među tim zemljama a Izrael je pod krinkom slanja delegacije na proslavu 150. obljetnice nezavisnosti Argentine izvukao zarobljenika iz zemlje, pisao je Express.

Njegova obitelj nije se usudila obavijestiti argentinske vlasti i prijaviti njegov nestanak jer bi tako priznali njegov pravi identitet. I dok je većina Argentinaca okretala glavu u stranu oko nacističkih zločina koji su se odvijali u njihovoj blizini, vlada nije htjela biti osramoćena još i tim priznanjem.

Otet i osuđen na smrt

Eichmannov sin uspio je doduše angažirati nekakve 'fašiste' da krenu u potragu za njegovim ocem, no nisu bio dio nikakve službe ili zakonske akcije.  Agenti su strahovali da će ih uhvatiti na barikadama na cesti ili zbog nekog manjeg prometnog prekršaja. U slučaju da ih uhvati argentinska policija, namjeravali su svoje ruke lisicama zavezati za Eichmannove kako ih ne bi mogli razdvojiti i zahtijevati razgovor sa izraelskim ambasadorom.  Plan B je bio da ga u slučaju da nešto pođe po zlu jednostavno ubiju.

Na sreću nitko ih putem nije zaustavio i ukrcali su se na avion glumeći da su članovi posade. I Eichmanna su obukli u Ei Al uniformu, drogirali su ga kako bi bili sigurni da neće pokušati pobjeći. No to zapravo nije bilo potrebno, uvjeravao ih je da će surađivati. 

Kada su prošli vrata aerodroma Eichmann je izgledao kao član posade koji se oporavlja od teškog mamurluka. Njegov put u pakao tek je počelo.

Adolf Eichmann osuđen je na smrt vješanjem i pogubljen 1. lipnja 1962. godine. Do danas je ostao jedina osoba kojoj je izraelski sud donio i nad njom izvršio smrtnu presudu. Kremiran je i njegov je pepeo raspršen u Sredozemno more.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.