Kad kaže da je Iran jako pogriješio kad je sinoć nenajavljeno napao Izrael stotinama projektila, izraelski premijer Benjamin Netanyahu vjerojatno govori istinu. Iran je učinio točno ono što je Netanyahu htio - umiješao se izravno u rat Izraela i Libanona i time dao izraelskom premijeru praktički odriješene ruke da udari i uzvrati. S obzirom na tehnologiju kojom raspolaže Izrael, zapravo može birati kojim god oružjem želi. Iran je svakako u dometu moćnih izraelskih raketa. 

"Bidenova administracija vodi nas u treći svjetski rat", kaže Donald Trump. "Iran riskira i zapalit će cijeli Bliski istok", upozoravaju Nijemci. "Velika Britanija pomogla je zaustaviti iranske rakete u napadu na Izrael", priznaju Britanci. Odjednom više nitko ne gleda prema Ukrajini gdje Rusi napreduju i zauzeli su Vuhledar, sve oči uprte su prema Bliskom istoku gdje se sudaraju dva svijeta, dvije potpuno različite vojne sile - brojčano nadmoćniji Iran i tehnološki apsolutno superiorniji Izrael. 

Izrael ima gotovo tri puta veći vojni proračun - 19 milijardi dolara prema iranskih sedam i pol - te nadmoć u najmodernijoj vojnoj tehnologiji, pogotovo u zraku. Izrael ima 344 zrakoplova, a Iran 280. K tome su i  iranske letjelice većinom sasvim zastarjele, mnoge od njih stare i 50 godina. Iran je na tlu ipak vrlo ozbiljan, brojčano jači protivnik.

Osim što ima skoro četiri puta više vojnika - jer na 610.000 iranskih trupa dođe svega 169.500 izraelskih , s godinama je Teheran nagomilao ogromne zalihe projektila. Ima i balističke rakete dometa 2000 kilometara što znači da može gađati bilo koji cilj na Bliskom Istoku. U ovom napadu na Izrael prvi put su koristili hipersonične rakete Fatah. 

Izraelci snajper nazvali po gradu iz Biblije

Prema specijaliziranoj stranici Global Firepower, Iran je 14. vojna sila svijeta, a Izrael je na 17. mjestu. Iran ima 1500 tenkova, Izrael gotovo četiri puta manje (400). Iranski topnički sustavi su deset puta brojniji nego izraelski, ima ih skoro 6800.    

Izraelske obrambene snage uglavnom se oslanjaju na domaće naoružanje i vojnu opremu koju proizvodi Obrambena industrija Izraela. Tri izraelske tvrtke su među stotinu najvećih svjetskih proizvođača oružja i tvrtki za vojne usluge: Elbit Systems, Israel Aerospace Industries (IAI) i Rafael. Ovo su neki od najvažnijih dijelova iz njihovog supermodernog arsenala. 

Od lakog naoružanja, izraelski vojnici naoružani su jurišnim puškama Tavor TAR-21 i izvedenicama, pisala su 24sata. Sva imena streljačkog naoružanja za izraelsku vojsku daju se prema domaćim toponimima. Tavor je brdo u sjevernom dijelu Izraela. Pištolj Jericho je dobio ime po povijesnom mjestu na Zapadnoj obali, a najnoviji pištolj Masada po utvrdi u južnom Izraelu. Od skupnog oružja, laka i srednja strojnica Negev nazvane su po pustinji u južnom dijelu Izraela, snajper Dan po starom gradu iz Biblije, pisala su 24sata.

Spike je naziv protuoklopnih vođenih raketnih sustava tvrtke Rafael za sve daljine, od malih do ekstremno velikih i opremljen je raketama pete generacije. Spike SR inačica je kratkog dometa (Short Range) za jednokratnu uporabu. Protuoklopno oružje za jednokratnu uporabu Matador ili RGW 90 je zajednički proizvod singapurske, njemačke i izraelske tvrtke. Namijenjen je uništavanju oklopnih vozila i struktura. Nimrod su zrak-zemlja projektili dugog dometa. Mogu se instalirati na razne vučne lansere, lansere lakih borbenih vozila, helikoptere i zrakoplove s fiksnim krilima.

Izraelski mega-tenk od 65 tona prevozi četiri člana posade i osam komandosa

Merkava IV je glavni borbeni tenk izraelske vojske i predstavlja ponos izraelske vojne industrije. Glavno naoružanje tenka je poboljšani glatkocijevni top 120 mm. Zaštićen je termalnom navlakom, koja osigurava povećanje preciznosti, sprečavanjem utjecaja učinaka vanjskih vremenskih uvjeta, najviše pregrijavanje topa. Ono što Merkavu razlikuje od drugih tenkova je minobacač u kalibru 60 mm, iz kojeg se djeluje iz kupole. Namjena mu je pružanje paljbene potpore pješaštvu, ali osvjetljavanje bojišta. Ukupno se 12 bacača dimnih kutija nalazi na tenku, sa svake strane kupole po šest.

Mekava prevozi četiri člana posade i još osam komandosa ili tri ranjenika. Divovski je to tenk za 12 ljudi. Oklopna zaštita tenka je jedna od najboljih u svijetu, pruža zaštitu od svih danas poznatih potkalibarnih (APFSDS) i kumulativnih (HEAT) projektila. Novi oklop je modularni, čiji se moduli s lakoćom mogu zamijeniti i na terenu od strane posade. Pored toga, ima protuminsku zaštitu u obliku slova V s donje strane tenka. Kupola ima jako šiljast kut, tako da ju je od naprijed gotovo nemoguće pogoditi. 

Maksimalna brzina koju tenk može postići je 60 km/h. Autonomija kretanja tenka s jednim spremnikom goriva je 500 kilometara. Masa tenka je 65 tona.

Izraelsko pješaštvo još uvijek se u znatnoj mjeri oslanja na američke transportere M113, s vremenom Zamijeniti bi ga trebala borbena oklopna vozila Namer i Eitan. S tim da je Namer je jedno od najbolje oklopljenih vozila u svijetu, čak bolje od tenka Merkava IV. 

Pored američkog sustava Patriot za protuzračnu obrane koriste se Iron Dome, David's Sling i Arrow. Prvi sloj obrane iz zraka brani Iron Dome ili u prijevodu 'željezna kupola'. Proizvod je izraelskih tvrtki Rafael i IAI. U uporabi je od 2011. Do sada se pokazao vrlo učinkovitim. 

Izraelski borbeni avion pete generacije F-35I Adir i F-15I Ra'am tehnološki su daleko od onoga čime raspolaže Iran, makar bi za eventualni napad na više od 1500 kilometara udaljene ciljeve u Iranu trebali dopunjavanje gorivom. Iranska nuklearna postrojenja su pod zemljom, neka i po 90 metara. Izrael bi trebao bombe GBU-72 za prodor u tako duboke objekte, a nije potvrđeno da njima raspolaže.

Iran: Vidimo vaše 'nevidljive' avione

Dolje na iranskoj zemlji dočekao bi ih njihov sustav protuzračne obrane domaće proizvodnje u kojem su Bavar-373, Khordad-3, Khordad-15, Sayyad, Arman, Azarakhsh... Bavar-373 je kopneni mobilni raketni sustav zemlja-zrak predstavljen u kolovozu 2016. Otkriva ciljeve na više od 300 kilometara udaljenosti, "zaključa" ih na oko 250 kilometara i uništi na 200. Sustav je zapravo poboljšani ruski S-300, ali moćniji od S-300 i blizak S-400. Može prepoznati do 100 ciljeva u isto vrijeme, pratiti 60 i suprotstaviti se šest. Maksimalna visina djelovanja je 30 kilometara.

Nova raketa na kruto gorivo Sayyad 4B može se upariti sa Bavar-373 i onda ima domet do 300 kilometara, povećani domet detekcije sa 350 na 450 kilometara i domet praćenja povećan sa 250 na 400 kilometara. Te značajke odgovaraju onima ruskog S-400 ili američkih sustava Patriot i THAAD. Iranska vojska tvrdi da je ovaj sustav protuzračne obrane također sposoban detektirati i pratiti borbene avione pete generacije poput izraelskog F-35I ‘Adir’, pisao je vojni ekspert za 24sata.

Teheran čak tvrdi da je radar X-Band ovog sustava protuzračne obrane uspješno detektirao izraelske F-35 i avione američkog ratnog zrakoplovstva F-22, koje Iranci optužuju da tajno djeluju izvan iranskih granica.

U kolovozu 2023. Iran je predstavio svoj autohtoni sustav protuzračne obrane 'Tactical Sayyad'. Domet detekcije je 180 km, može otkriti 24 cilja i djelovati na 12 ciljeva odjednom. Iran ima i respektabilne, moderne protubalističke raketne sustave Arman te Azarakhsh, koji se može montirati na više tipova vozila. Osim domaćih, Iran ima niz ruskih sustava poput raketnog sustava zemlja-zrak Tor-M1, Pantsir-S1, ili S-300 koje je kupio u ugovoru vrijednom 800 milijuna dolara potpisanom između Teherana i Moskve 2007. Gledajući sustave protuzračne obrane, Iran ipak znatno zaostaje za Izraelom.  

Iran i Izrael - velesile u dronovima

Do 1979. Iran je kupovao britanske tenkove i brodove, njemačke puške i američke borbene avione, tenkove kako bi izgradio najmoćniju vojnu silu u Perzijskom zaljevu, ali nakon šaha Mohammeda Reze Pahlavija, koji je vodio Iran od 1941. do 1979., porast anti-amerikanizma doveo je do međunarodnog embarga na oružje i drugih ograničenja. U idućih 45 godina Izrael je znatno unaprijedio svoju vojsku, a Iran je na nekim poljima, pogotovo u zraku, sasvim zaostao. 

Njihovi avioni su realno stare "ruske kante" i bili bi lak plijen za Izraelske lovce. Teheran je nabavio 30 borbenih zrakoplova MiG-29 ruske proizvodnje, početkom 1990-ih, a u uporabi ih je preostalo 18. Iranski vojno-tehnički stručnjaci uspješno su remontirali i modernizirali desetak Su-22. U uporabi su i 23 aviona Su-24 stara 40 godina koji nemaju nikakve šanse s moćnim izraelskim lovcima. Još iz 70-ih imaju u inventaru američke avione, 63 lovca F-4D/E i RF-4E Phantom, 35 F-5E Tigrova i 41 F-14 Tomcata, što čini većinu njihovih zračnih snaga.

Iran je iznimno moćan kad su u pitanju dronovi, čak ih i izvozi Putinu, ali među pionirima proizvodnje dronova kamikaza je Izrael. U arsenalu su Harop i Heron TP ili Eitan. Izrael može udarit i balističkim raketama srednjeg dometa ICBM Jericho-3. Raketa se lansira iz raketnih silosa. Maksimalni domet joj je procijenjen na 6500 km što znači da Izrael s ovom raketom može udariti na bilo koji cilj u Iranu. Proizvod je tvrtke Israel Aerospace Industries, a ima mogućnost nošenja nuklearne ili konvencionalne bojeve glave mase od 1.000 do 1.300 kg.

Rusija je za pak dronove Shahed Iranu platila skoro dvije milijarde dolara i to u zlatnim polugama, pisao je Telegraph. Svaki Shahed dron košta 193.000 za 6000 komada, a 290.000 ako ih se naruči 2000. S proizvodnjom smještenoj u Rusiji, cijena za rusko ministarstvo obrane palo je na 165.500 za svaki dron. Bespilotne letjelice Shahed-136 imaju domet do 2400 kilometra i dizajnirane su da eksplodiraju nakon što padnu na metu. Nedavno je takav dron u Kijevu pao nedaleko od lokacije na kojoj je boravila bivša hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, pisala su 24sata.