ISIL u ratu s Hrvatskom: 'Pokorit ćemo svijet u krvi'

Youtube
Kako je nastao i što želi ISIL, najgora teroristička skupina svijeta
Vidi originalni članak

Jezivu egzekuciju Tomislava Salopeka, koja je potresla Hrvatsku, egipatski predsjednik Abdel Fattah el Sisi također je teško proživio, no iz posve drugih razloga.

Šezdesetogodišnji general, koji je vojnim udarom u ljeto 2013. godine smijenio Mohameda Morsija, prvog demokratski izabranog predsjednika u povijesti Egipta, prolazi najteže trenutke od dolaska na vlast, iako mu ni do sada nije bilo lako. Najavio je nove izbore do kraja godine, no islamski fundamentalisti, koji se sve više okreću ISIL-u, prijete da neće dočekati kraj mandata.

A sve je počelo prije nešto više od četiri godine, u veljači 2011. godine, kad su oni koji su do tada čvrsto podržavali egipatskog “faraona” Hosnija Mubaraka riješili prekinuti njegovu 30-godišnju vladavinu. Arapsko proljeće, bliskoistočna inačica istočnoeuropskih “obojenih revolucija”, pomelo je Mubaraka, a nakon prvih demokratskih izbora u toj najmnogoljudnijoj arapskoj zemlji s oko 90 milijuna stanovnika na vlast je došao Mohamed Morsi, vođa Muslimanskog bratstva, radikalne islamističke organizacije utemeljene još početkom prošlog stoljeća.

Nakon sekularizma, otišli su u religijski fanatizam

Bratstvo je izbore dobilo s oko 40 posto glasova, a impozantan broj glasova osvojila je i salafistička stranka Al Nour, ništa manje radikalna od Morsijeve. Egipat je nakon desetljeća kakvog-takvog sekularizma otišao potpuno u religijski fanatizam - po istraživanjima, više od 70 posto Egipćana podupire šerijatski zakon.

Do Arapskog proljeća relativno sigurna zemlja, krenula je u kaos, a inženjeri Arapskog proljeća, shvativši da se njihovo čedo otelo kontroli, riješili su pokušati ispraviti pogrešku - vojnim udarom 2013. godine. Morsi je svrgnut, a nakon novih izbora vlast je preuzeo El Sisi, do tada načelnik Glavnog stožera egipatske vojske, koji je krenuo u nemilosrdan obračun s političkim protivnicima te u ponovnu, nasilnu sekularizaciju države. U tom procesu ubijeno je do sada 1400 ljudi, 15.000 ih je ranjeno, a 40-ak tisuća prošlo je kroz egipatske zatvore ili se još nalazi u njima.

Svrgnuti predsjednik Morsi je u zatvoru, osuđen na smrtnu kaznu, kao i stotine njegovih suradnika, a Muslimansko bratstvo, ali i partija Al Nour, razbijeni su i uništeni. U takvoj situaciji, isprva samo na Sinaju, demilitariziranom poluotoku na istoku, prema granici s Izraelom, isprva se odmeću manje grupe pobunjenika, pridružuju se nikad pokorenim beduinskim plemenima, a sve to vješto iskorištavaju stratezi ISIL-a i polako ih stavljaju pod svoju kontrolu.

ISIL sve više dobiva potporu, a uz istok zemlje, plodno tlo nalazi i na zapadu, prema granici s Libijom, koja je u još većem kaosu i rasulu nakon što su zapadne zemlje vojnom akcijom svrgnule Moamara Gadafija i Libiju iz diktature prevele u potpunu anarhiju. Pokrajina Sinaj proklamirana je u studenom 2014. godine i taj poluotok u sve većoj mjeri postaje ISIL-ova baza za širenje po cijelom Egiptu i Saudijskoj Arabiji, a svoj utjecaj jačaju i istiskujući iz Gaze Hamas ili ga pokušavajući staviti pod svoju kontrolu.

Sinajska provincija, militantna skupina koja je otela Salopeka, saveznik je ISIL-a za područje Sinajskog poluotoka. Nekad su nosili ime Heroji Jeruzalema, ali su ga promijenili u studenom 2014. godine, u trenutku kad su ušli u pakt sa zloglasnim ISIL-om. Prve akcije počeli su u siječnju 2011. godine, nakon nemira koji su doveli do pada dugogodišnjeg egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka. ISIL je savez islamskih radikala koji demonstriraju lojalnost ideji i središnjoj organizaciji.

Poruka strancima: Ne dolazite u Egipat...

Značajniju pozornost svijeta privukli su u srpnju 2012. kad su preuzeli odgovornost za razaranje plinovoda kojim se taj energent doprema u Izrael i Jordan. Mjesec dana kasnije sa svojih položaja na Sinaju ispalili su nekoliko raketa na izraelski resort Eliat.

U rujnu 2012. godine Sinajska provincija napala je izraelsku graničnu patrolu u znak odmazde za američki film u kojem vrijeđaju proroka Muhameda.

Akcije protiv egipatske vojske i policije počeli su u rujnu 2013., kad su pokušali ubiti ministra unutarnjih poslova Muhameda Ibrahima. Napali su konvoj automobila u kojem se nalazio, ali Ibrahim je uspio preživjeti.

U veljači 2014. napali su i strane turiste. Bacili su bombu na autobus koji je čekao na egipatsko-izraelskoj granici. Ubili su troje državljana Južne Koreje i Egipćanina koji je vozio autobus.

U kolovozu iste godine objavili su video u kojem odsijecaju glavu četvorici egipatskih vojnika optuženih za špijunažu u korist Izraela.

Napadali su i strane diplomatske misije, pa su tako prije samo mjesec dana aktivirali autobombu ispred talijanskoga konzulata u Kairu. Krajem lipnja ove godine, nakon što je Morsi osuđen na smrt, ubijen je glavni državni tužitelj, a počinju i oružani napadi na kontrolne točke egipatskih sigurnosnih snaga. ISIL pokazuje svoju snagu napadom na vojnu bazu na Sinaju, gdje je nakon osmosatne borbe ubijeno 60-ak pripadnika egipatskih snaga sigurnosti. Zabilježene su i brojne druge akcije.

U cijelom tom kaosu 22. srpnja ove godine našao se naš nesretni Tomislav Salopek. Samo dan prije odlaska kući, na prilazu Kairu, zaustavljen je automobil u kojem su bili on i vozač. Vozača - za kojeg egipatske vlasti i dalje sumnjaju da je bio u dosluhu s otmičarima i koji je još pod istragom - puštaju, a Salopeka odvode u nepoznato...

Zašto je otet baš Salopek? Poznavatelji tvrde kako se Hrvat u svemu našao slučajno - namjera je bila oteti zaposlenika zapadne, francuske kompanije, a nesreću da se tog dana nađe u automobilu na toj cesti imao je on. Cilj ISIL-a, smatraju, daljnja je destabilizacija egipatskog režima - sa sigurnosnog, ali i gospodarskog aspekta. Strane kompanije više se ovdje ne osjećaju sigurno, a o turistima da i ne govorimo. Ekonomska situacija u Egiptu sve je lošija.

Saudijska Arabija je pravo rasadište radikalnih ideja

Pomažu im Saudijska Arabija i Sjedinjene Države, no američka pomoć od oko 1,3 milijarde dolara godišnje sastoji se uglavnom u naoružanju i vojnoj opremi - poglavito borbenim zrakoplovima i tenkovima, no oni u borbi s manjim pokretnim terorističkim skupinama i nisu od velike koristi.

A letimičan pogled na zemljovid tog dijela svijeta govori kako bi ISIL-ovo širenje na Egipat tu, kako kažu, sad najslabiju kariku, bio velik korak prema onoj zlokobnoj karti koju su u crno obojili ISIL-ovi crtači projicirajući širenje svoga Kalifata do 2020. godine.... Egipat bi mogao biti presudna zemlja za ostvarenje ISIL-ova sna o širenju na pola planeta. Ta zemlja je godinama bila uporište sekularizma i američka saveznica.

Snažnu retradicionalizaciju i reislamizaciju zemlje, koju egipatske vlasti žele zaustaviti - a u čemu bi presudan impuls trebao dati novi Sueski kanal - ISIL želi pošto- poto zaustaviti jer im je jasno da je ekonomska kriza idealan medij za razvoj njihove ideje. U bogatom i naprednom Egiptu, u kojemu država ubire veliki prihod od Kanala i od stranih turista, ISIL nema velike šanse, ali u zemlji s 90 milijuna očajnika njihove ideje nailaze na znatno plodnije tlo...

Vedran Obućina, stručnjak za Bliski istok, smatra da su otmica i pogubljenje Salopeka usmjereni na takvu, fatalnu ekonomsku i sigurnosnu destabilizaciju Egipta.

- Do prije 10-ak godina u Egiptu se osjetilo snažno naslijeđe naserizma, kao sekularnog egipatskog nacionalizma, ali je društvo usporedo s padom prihoda od Kanala i drugim ekonomskim neuspjesima postajalo sve konzervativnije. Utoliko je bio sve snažniji i zaokret prema radikalnim verzijama islama. Masa Egipćana je 60-ih i 70-ih otišla raditi u Saudijsku Arabiju - jedno od najkonzervativnijih arapskih društava - odakle su se vratili zadojeni islamističkim idejama - objašnjava Obućina.

U Saudijskoj Arabiji su boravili milijuni Egipćana, i to je stvorilo korijene dubinskoj egipatskoj preobrazbi, koju ISIL nastoji zapečatiti.

- Sredinom pedesetih je zabilježen slučaj da su islamističke snage tražile od Nasera da uvede zakon prema kojem bi sve egipatske žene morale na ulici nositi veo - kaže on.

Teror i zastrašivanje njihova su glavna oružja

- To je izazvalo ne prosvjed nego podsmijeh većine Egipćana, koji su smatrali da su islamističke težnje tek ludi san slabe skupine čudnih ljudi. Danas bi se malo tko smijao. Gotovo sve žene u Kairu, izuzev Koptkinja, nose veo. Šezdeset godina nakon Nasera Egipat je postao značajno društveno konzervativna zemlja. Niz političkih i društvenih konzervativnih vrijednosti stekao je dom u Egiptu, a potom su ušle i ksenofobija te šovinistička religioznost.

- Da se ne bi išlo nazad u sekularizam, oni udaraju na egipatsku privredu - dodaje Obućina.

Sad možemo očekivati i napade na Luxor, Sharm El Sheik i druga egipatska ljetovališta. Autobombom je u srpnju napadnut talijanski konzulat u Kairu. Prije su u Egipat putovali turisti, diveći se jednoj od najstarijih civilizacija na svijetu i nadograđenoj islamskoj kulturi, a sad putuju ekstremističke ideje...

Rodno mjesto tih ideja je 18. stoljeće. Prema portalu Intelfront, vehabijski pokret je svoje ime dobio po Muhamedu ibn Abd al-Vehabiju (1703-1792), islamskom filozofu iz 18. st. koji je zagovarao fundamentalno tumačenje islama. Al-Vehabijevo radikalno tumačenje islama se vrlo jednostavno može vidjeti iz citata u kojem stoji: “Oni koji ne dijele naše viđenje trebaju biti ubijeni, njihove žene i kćeri zlostavljene, a njihova imovina zaplijenjena”. Al-Vehab je, piše taj portal, popularizirao ideju mučeništva u ime džihada, po kojoj mučeničkom smrti pojedinac ima izravan put u raj. To je mnogima silan motiv za samoubilačke akcije širokog spektra...

Suvremena Islamska država nastala je 2006. godine iz iračkog ogranka Al Kaide, koji je predvodio Abu Musab Al Zarkawi, koji je bio do te mjere surov da ga se čak i Bin Laden odrekao, naročito zbog toga što Al Kaida ne zagovara teror protiv šijita, a ISIL-u su oni neprijatelji jednako kao i nevjernici, Kurdi, kršćani ili bilo tko drugi tko nije vehabit.

Ove se dvije organizacije razlikuju i po metodama. ISIL, naime, djeluje kao vojska koja kontrolira teritorij, dok je Al Kaida klasična teroristička organizacija koja drži “spavače” u pozadini pa ih po potrebi budi. Strategija Islamske države temelji se na najsurovijim formama terora - utjerivanju straha, progonu i ubijanju nevjernika te onih muslimana koji odbijaju prijeći na vehabizam. Takva tumačenja islama izazivaju zgražanje kod naših vjernika. Nekadašnji lider islamske zajednice u Hrvatskoj, Ševko Omerbašić, Hrvatima savjetuje da ne odlaze u nesigurne zemlje i dodaje kako ono na što se pozivaju džihadisti nema nikakve veze s islamom.

Omerbašić kaže da je ISIL posve suprotan islamu

- Poručio bih svima koji namjeravaju ići u te zemlje da ne idu jer nikome od nas sudbina nije zagarantirana. Mediji često puta komentiraju da smo ‘mi nekakav element koji može pomoći’, ali mi najmanje možemo pomoći. Islam i vjerske organizacije u islamsko-arapskom svijetu su drugo. Zloupotrebljavaju vjeru. Islam je najpopularnija stvar te se zakače za to i kažu: ‘Islam to dopušta’. Ali islam je nešto drugačije - kaže Omerbašić.

Vijest o Salopeku izazvala je šok u Hrvatskoj, u kojoj, čini se, više ništa neće biti isto kao do srijede, 12. kolovoza.

Premijer Zoran Milanović prekinuo je godišnji odmor i vratio se u Zagreb. U srijedu u 17 sati u Banskim dvorima održao je izvanrednu konferenciju za novinare.

- Nažalost, moramo prekinuti tišinu, netko to mora napraviti - rekao je na početku Milanović i nastavio: - Moja dužnost je da hrvatskoj javnosti kažem da to što vidimo užasava. Ovo što vidimo ne izgleda dobro, izgleda grozno. U ovom trenutku ne možemo sa stopostotnom sigurnošću reći da je to istina. Ne znam ni da li ćemo to moći reći sljedećih dana. Bojim se da se hrvatskom građaninu prvi puta dogodilo ono što se događa drugima u svijetu. Pozivam ljude da tim prizorima ne izlažu djecu, da to ne dijele. Obitelji Salopek stojimo na raspolaganju, kad god im to zatreba - rekao je Milanović dodajući da je cijelo vrijeme u kontaktu s mnogim institucijama i državnicima.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović također je prekinula godišnji odmor. Ona je zamalo izbjegla veliko sramoćenje u Egiptu. Naime, silno je htjela ići na otvaranje novog Sueskoga kanala i moglo se lako dogoditi da ondje slavi uspjeh egipatskog režima dok se istodobno, u istoj zemlji, odvija tragična drama nesretnog Salopeka. Od putovanja je odustala jer nitko od direktora velikih hrvatskih tvrtki nije htio ići s njom u Egipat, navodno pod utjecajem ministra Siniše Hajdaša Dončića, a možda naprosto i zbog velikih i nepotrebnih troškova. Kakogod, sad može biti zahvalna onima koji su odustali od puta u Egipat i tako zaustavili i njezinu nakanu.

Očito predsjednicu nema tko savjetovati o primjerenom tajmingu za takve nepotrebne izlete, kao što ju nije imao tko savjetovati ni o činjenici da pumpanje atmosfere s vaterpolistima prije finala sa Srbijom nije sportski, a ni državnički odveć pametno...

Vesna Pusić, šefica naše diplomacije, učinila je – unatoč tragičnom ishodu koji je bilo teško izbjeći – sve što se moglo, pa i više no što je uobičajeno u takvim situacijama. Zbog svojih otetih državljana šefovi diplomacije vrlo rijetko, ili uglavnom nikad, ne putuju u zemlju u kojoj se otmica dogodila i ne riskiraju da takvi očajnički potezi dožive fijasko.

Europa nema rješenje za milijunski val izbjeglica

Utoliko gospođa Pusić zaslužuje priznanje. No krajnje je dvojbeno u svemu bilo komuniciranje Vladinih ljudi oko krize. Postalo je, nažalost, sasvim očito da nemamo stručnjaka koji zna koje i kakve informacije u tim slučajevima treba puštati van. Kao što je očito i to da u Vladi nema čovjeka koji shvaća kako danas funkcioraju mediji: ne postoji informacija koja se može zaustaviti i pokušaji da se demantiraju vrlo relevantni izvori na kraju se obiju o glavu nevještim kvazikomunikatorima ili PR stručnjacima u Banskim dvorima.

Kriza na Bliskom istoku, u kojoj je ISIL središnji antagonist, počela je proizvoditi silne tektonske potrese na političkoj karti suvremenog svijeta.

Najočitija posljedica njihove ekspanzije jest silan izbjeglički val, kakvog svijet nije odavno vidio. Prema podacima međunarodnih organizacija, svijet trenutačno ima najviše izbjeglica i raseljenih osoba otkad se te nesretne sudbine broje.

Na grčkim otocima je oko 100.000 ljudi. U Izmiru ih je također 100.000, a njemačke vlasti procjenjuju da će ove godine azil u Njemačkoj tražiti više od 400.000 ljudi. Njemačka bi uskoro mogla imati oko deset milijuna stranaca, uglavnom južnjaka. U Srbiji je oko 60.000 izbjeglica, Makedonija je zapljusnuta velikim valom Sirijaca, Afganistanaca...

Mađarski zid - koji će u dogledno vrijeme biti dovršen - izbjeglice će preusmjeriti prema hrvatskoj granici, na kojoj je zid puno teže i puno skuplje sagraditi, ako je to uopće moguće, i ako uopće ima smisla. Naleti li na naše granice 100-tinjak tisuća ljudi godišnje (koji razvijaju sve forme krijumčarenja), Hrvatska će upasti u ozbiljan problem. Ovdje nitko neće tražiti azil.

Val izbjeglica mogao bi devastirati Europu

No u Danskoj, Velikoj Britaniji i Francuskoj, a vjerojatno će tako biti i u Italiji, milijunske kolone izbjeglica silno će ojačati desne pokrete - Britanci grade ogradu na Kanalu, ali će, lako moguće, izaći iz Europske unije ako se egzodus nastavi. Već sad u Londonu je pola stanovništva doseljeničko. Gradonačelnik Londona tu činjenicu smatra pozitivnom i stimulativnom, ali desni radikali sigurno se neće suočiti s njim, možda i većina prosječnih Britanaca. A što ako Nijemci izgube svoju tradicionalnu strpljivost?

Vedran Obućina kaže kako je sadašnji plan uništenja ISIL-a vrlo jasan: - Zamisao o rušenju vojne prisutnosti ISIL-a je da Turci sa sjevera i Jordanci s juga uđu u Siriju, stisnu ISIL-ovce u sredinu, a onda ih uz pomoć američkog zrakoplovstva i sirijskih pobunjenika otjeraju natrag u Irak. Potom bi, ako sve krene dobro, dodatno Iran trebao obučiti iračke vojnike - jer to su većinom šijiti - pa onda s tom novom oružanom snagom, možda i s kurdskim sudjelovanjem, krenuti na konačno vojno razbijanje ISIL-a i u Iraku...

No hoće li taj plan uspjeti? Turskoj su Kurdi, kako se čini, barem jednako ozbiljan problem kao i ISIL. Turci žele srušiti Asadov šiitski režim u Siriji i onemogućiti da Kurdi dođu u poziciju s koje mogu početi stvarati državu. Amerika podržava Turke, ali podržava i Kurde - a to jedno s drugim ne ide.

Izrael pak ima problem sa šiitskim Hezbolahom, koji podržava Asad. Asada podržavaju Rusi, koji su u vrijeme Arapskog proljeća entuzijastične Amerikance, koji su već vidjeli rađanje liberalne demokracije u regiji, upozorili na to da im se ispod radara valja vehabistička opasnost...

A ako ISIL vojno unište, opet ostaju dva problema - kako osmisliti geostrateški plan koji bi umirio uzavrelu regiju u kojoj svi ratuju protiv svih, i drugo, kako spriječiti drugi modus ISIL-ova djelovanja, terorizam u Europi i SAD-u.

-To je - nastavlja Obućina - vrlo teško srediti bilo kojom vojskom ili policijom. Za to morate imati vrlo sposoban i velik obavještajni sustav koji bi nalazio potencijalne teroriste, a s druge strane, morate osmisliti niz dugoročnih politika koje bi spriječile da im ljudi prilaze. Kako? To ide od sposobnosti obrazovanja mladih, davanja mogućnosti zapošljavanja... Očito je i snažan trend među mladim muslimanima prema kojemu je sjajno otići na neko vrijeme u terorističku organizaciju.

Dosad je već otišlo oko 3000 do 5000 Europljana, a među njima je mnogo tinejždera kojima je jednostavno dosadno, pa odu na ratište...

Nije zanemariva ni opasnost u regiji. U Bosni i Hercegovini postoje jasna vehabijska središta, a velika je opasnost i u Makedoniji i na Sandžaku. Upitno je koliko je među rijekom nesretnika koja balkanskom trasom ide prema zapadnoj Europi onih koji bi mogli biti pritajeni igrači Al Kaide ili ISIL-a.

Hrvatska svakako mora biti spremna na novi izazov, koji nije pokazna vježba. Azilanti koje sada gledamo na regionalnim televizijama sutra bi mogli postati naš problem, a on neće biti jedini. Valja već sad misliti na prevenciju, jer će sutra biti prekasno za rješavanje tog problema.

Posjeti Express