Sirijac koji već 36 godina živi u Hrvatskoj svjedočio je brutalnosti policije nad svojim sunarodnjacima na grčko-makedonskoj državnoj granici.

Oni, govori Jamal Assad, bježe kako ih ne bi prisili da uđu u vojsku, kako ne bi morali ratovati jedni protiv drugih. Ističe kako je sirijski narod civiliziran, te uvjerava da će se u zemljama koje ih prime ponašati kao gosti. 

Apelirao je i na Hrvate, koji su, podsjeća, i sami prošli Domovinski rat te znaju što su izbjeglištvo i neimaština.

Koliki je potencijalni bazen izbjeglica koje bi krenule prema Europi, samo iz Sirije?

Ako se ne zaustavi rat, broj će biti mnogo veći. Već sada se očekuje 200.000 izbjeglica koje kreću prema Grčkoj i Bugarskoj. Taj broj će rasti. Deseci tisuća izbjeglica su u Mađarskoj i Srbiji. Borbe u Siriji su žestoke. U našoj domovini je kaos. Ljudi su bez domova, bez hrane i vode. Prodaju stanove kako bi mogli pobjeći i sačuvati živu glavu. Express: Koliko ih je iz ostalih zemalja Bliskog i Srednjeg istoka? Mnogo se izbjeglica koje će krenuti prema Europi očekuje se i iz ostalih zemalja poput Afganistana, Libije, te ostalih zemalja Afrike. Teško je sada procijeniti broj.

Europa ima 500 milijuna stanovnika. Što je sprečava da primi sve te ljude?

Europa je dosad pokazala solidarnost općenito prema izbjeglicama s Bliskog istoka i Afrike. Ne kažem da mora prihvatiti izbjeglice, ali Europa ima kapacitet i dosad je doista pokazala dobru volju. Ovdje ne govorim o zemljama kojima ekonomska situacija to ne dopušta, poput Hrvatske, Srbije... Zahvaljujemo Europi i Europskoj uniji.

Koliko ljudi je zbrinuto?

Izvan Sirije imamo 4,5 milijuna ljudi, oko 1.8 milijuna je u Turskoj, 1,2 u Jordanu, toliko ih je i u Libaonu. Broj izbjeglica u Europi je najmanje 500 do 600 tisuća.

Kakvo je vaše iskustvo integracije u hrvatsko društvo? Koliko dugo ste ovdje?

Ja sam 36 godina u Hrvatskoj. Liječnik sam. Imam petero djece. Lijepo sam primljen i imam samo riječi pohvale za hrvatski narod. Ne govorim to samo zbog toga što ste vi Hrvatica i što će Hrvati čitati ovaj intervju. Hrvatski narod je doista prema meni imao široke ruke i toplo srce. Lijepo smo primljeni ja i moji Sirijci.

Kolika je zajednica Sirijaca u Hrvatskoj?

Ima nas između 170 i 200, s članovima obitelji i siguran sam da su svi zadovoljni.

Kad i koliki val izbjeglica očekujete prema Hrvatskoj i kojim rutama?

Hrvatska njima nije krajnji cilj. Zanima ih zapadna Europa. Iz mojih saznanja, iz mojih razgovora s izbjeglicama doznao sam kako se oni pokušavaju domoći Francuske, Njemačke. Ako to ne bude moguće, prihvatit će i ostanak u ostalim zemljama Europe, ali daleko od rata. No svjesni su da će im biti lakše kad uđu u Schengen. Većina ih ima neke znance u zemljama Europe. Na primjer, jedan moj znanac ide prema Berlinu jer mu je ondje susjed. Hrvatska je primila vrlo malo izbjeglica. Ja sam u stalnom kontaktu s MUP-om i imam s njima dobru suradnju, ali skeptičan sam o primanju sirijskih izbjeglica. Dosad nisu pokazali dobru volju. Primali su ljude iz Sirije koji ovdje već imaju članove obitelji, ali uz vrlo teške uvjete.

Jeste li svjedočili situaciji na granici Makedonije i Grčke?

Jesam. Bio sam tamo.

Kako je to izgledalo?

Suze, tuga, umor, strah od budućnosti, strah od kriminala. Ljudi ih iskorištavaju, 200 kuna im naplaćuju punjenje mobitela, vodu im prodaju za 10 eura, kilogram banana 150 kuna... Iskorištavaju ih taksisti, policajci. Patrole im govore da moraju platiti 50 eura, jer se u suprotnom vraćaju na granicu. Skidaju odjeću sa sebe u zamjenu za prolazak. Samo žele miran život. Sirijski narod je civiliziran. Jeste li ikad čuli da je neki Sirijac napravio zločin u nekoj europskoj zemlji, da je završio u zatvoru? Sirijski narod je civiliziran, načitan. Ovi izbjegli ljudi su u Siriji dobro živjeli - oni su liječnici, inženjeri, biznismeni, ali rat je od njih napravio izbjeglice. Apeliram na hrvatski narod - nemojte se bojati sirijskih izbjeglica, imajte veliko srce. Oni će se kod vas ponašati kao gosti i vratit će se svojim kućama kad rat završi.

Zašto su makedonska i mađarska policija tako brutalne?

Oni čuvaju svoju sigurnost. Svaka zemlja na to ima pravo. No nisu bili spremni na taj velik val izbjeglica. Sirijci su spremni na smrt samo da se njihove obitelji domognu Europske unije.

Desničari i ksenofobne udruge šire u medijima nekoliko popularnih mitova koji padaju na plodno tlo. Jedna je da su među izbjeglicama infiltrirani potencijalni teroristi. Druga je da su to većinom vojno sposobni muškarci koji bježe od vojne obveze, a da je među njima žena s djecom najmanje. I treća, da svi imaju otprilike istu količinu novca. Sve zajedno upućuje na zaključak da je riječ o organiziranoj petoj koloni. Što možete reći o tome?

To je propaganda sirijskog režima i grupacija koje protjeruju sirijske izbjeglice. Svaka zemlja koja će ih primiti, to će odraditi pod jakom kontrolom. Ljudi koji diskriminiraju pričaju takve priče. Neka budu zahvalni da ti mladići nisu uvučeni u rat nego su pobjegli. Da su ostali, bili bi prisiljeni. Takav je režim. Svatko tko ima do 20 godina, koga nađu na cesti, taj mora u vojsku. No ti mladići ne žele u rat, jedni protiv drugih. Moraju bježati. Jamčim vam to.

Odakle im novac?

Prodali su stanove da pobjegnu, posudili su novac, neki su imali ušteđevinu, drugi se snašli na neki drugi način i sve su to dali za put prema spasu. Uzmemo li za primjer jednu četvero do šesteročlanu obitelj - njima put od Damaska do Europe košta nekoliko desetaka tisuća kuna. Put do Turske, pa Grčke, a zatim do Bugarske ili Makedonije traje mjesec dana. To je strašno, pogotovo za malu djecu. Nema ni lijekova pa djeca umiru od uboda insekata. Spavaju po šumama i umiru na putu u Europu. Još jednom apeliram na hrvatski narod. I vi ste prošli Domovinski rat i znate što znači biti izbjeglica i kako je biti u neimaštini. Znate što znači biti prognan. Jamčim vam, sirijske izbjeglice kod vas će biti civilizirani gosti.