U sudnici nije bilo nikoga od optuženih, Zdravko Mamić je novinarima poručivao "neka se opuste". A onda je krenulo točno u podne. Prvo je sud Milana Pernara i Zorana Mamića djelomično oslobodio po prvoj točki optužnice. No, od druge točke optužnice nadalje sud je svu četvoricu stao proglašavati krivima. Tako je Pernar dobio jedinstvenu kaznu od 4 godine i dva mjeseca, Zdravko Mamić od 6 i pol godina. Za jednu točku po kojoj j osuđen dobio je tri, a za drugu četiri godine. USKOK-ovi predstavnici su najavili da će se žaliti na preniske presude.

Soli na rep Mamić se slučajno sjetio čekati presudu u Međugorju

I još im se ima oduzeti sva korist koju su pribavili. Sve nepravomoćno, naravno. Zoran Mamić dobio je 4 godine i 11 mjeseci, Damir Vrbanović 3 godine. Tako je nizao sudac Županijskog suda u Osijeku Drago Krušlin koji je dugi niz mjeseci vodio suđenje koje predstavlja prijelomnu točku u okolnostima u hrvatskom nogometu.

Pritom se sudac pokazao dotle upućen u materiju da je nabrojao mnoštvo nekretnina koje na ime obeštećenja Dinama i Republike Hrvatske članovi obitelji Mamić moraju predati po pravomoćnosti presude. Inače im slijedi ovrha. Uopće, iz dugog sučevog nabrajanja nekretnina, ispada da je Zdravko Mamić ogroman dio navodno pokradenog novca ulagao u nekretnine koje je onda vodio na ime svoje supruge. Što se novca tiče, tu su se spominjali bankovni računi Mamićevih dviju kćeri.

Optuženi su nepravomoćno proglašeni krivima po optužnici USKOK-a da su još u prošlom desetljeću izvukli iz nogometnog kluba 116 milijuna kuna preko transfera hrvatskih reprezentativaca Luke Modrića i Dejana Lovrena kao i za to da su pritom još i oštetili državni proračun za 12,2 milijuna kuna neobračunatog poreza.

"Ne bih htio biti u koži ljudi koji su ovo sve napakirali i na kraju presudili. Sudsko vijeće je samo vrh sante i jedan krak te jedne duboke države koja razara tkivo naših država, naših građana. Ja imam snage i spoznaja i osobno ću se pobrinuti u obrani časti i moje obitelji i moje i Dinama da ti ljudi mirno ne spavaju, da završe u zatvoru", kazao je iz Međugorja Zdravko Mamić nakon presude.

"Bože oprosti tim ljudima iz vijeća, ne znaju što čine!", patetično je vapio Mamić. U šumi svega što je rekao, tvrdio je da mu je Jasna Omejec rekla, ukoliko bi ga osudili, da bi se "stidila što živi u državi u kojoj bi se donosile takve odluke".

Mnoštvo dramatičnih izjava Zdravka Mamića tijekom suđenja, pa i scena, Mamić je u završnoj riječi rekao da mu je ovim sudskim postupkom obitelj "samljevena". On je još uoči suđenja najavio da na izricanje presude neće doći. Objasnio je da je, umjesto da ostane u Hrvatskoj, u Osijeku ili u Zagrebu, radije otišao u Bosnu i Hercegovinu, točnije u Međugorje. Zdravko Mamić je u posljednjim danima suđenja otišao toliko daleko da je prijetio samoubojstvom ako bi ga sud proglasio krivim.

Tijekom suđenja cijelo vrijeme je bilo jasno da Mamićeva obrana ide prema tome da će na kraju tražiti da se njenog klijenta oslobodi. USKOK je s druge strane tražio bezuvjetne kazne, tvrdeći da je dokazao da su Mamići i ostali novac koji je trebao pripasti Dinamu izvlačili preko Modrića i Lovrena nakon njihovih transfera u klubove Tottenham i Lyon, na ime, kako USKOK tvrdi, neosnovanih dijelova igračima od transfera, da bi igrači novac potom prosljeđivali Zdravku Mamiću i članovima njegove obitelji.

Mamićev sin godinama je bio menadžer igračima koje je u Dinamu prodavao njegov otac, koji je pak bio izvršni predsjednik kluba i jedan od rukovodećih ljudi Hrvatskog nogometnog saveza. Dio optužnice koji se tiče Modrića kaže da je aneks ugovora s Modrićem sastavljen tek nakon što je nogometaš završio u Tottenhamu.

HNS i Mamić Stanje hrvatskog društva: Maminjo drži sve u šaci

U tom smislu Modrić je dao iskaz na ispitivanju u USKOK-u, no kako je na suđenju promijenio svoj iskaz dotle da je Zdravko Mamić bio njime oduševljen, USKOK je pokrenuo istragu protiv Modrića zbog lažnog svjedočenja na sudu. Slično se dogodilo i s Lovrenom. U njegovom slučaju USKOK je dokazivao da je Dinamo Zoranu Mamiću od 2007. do 2009. pozajmljivao novac, ukupno 24 milijuna kuna, da novac Zoran Mamić nije vratio sve do poreznog nadzora.

Tek tada je mlađi brat Mamić posuđeni novac vratio, ali iz novca što ga je klub dan ranije platio Dejanu Lovrenu, tu sada dolazi ključni dio, na temelju aneksa ugovora o podjeli obeštećenja iz transfera. Mamić se na suđenju dramatično zgražao, često je vikao, istjerivali su ga vani, dolazio je propucane noge na štakama...

Što se sve događalo na i oko suđenja, primjerice, ono burno otkazivanje odvjetničkog dvojca Prodanović-Sloković Mamiću, odnosno Mamićevo istjerivanje njih iz sudnice, Express je o tome nedavno opširno pisao. Mamići i dvojica suoptuženih branili su se i tvrdnjom da ne može biti kaznenog djela ako nema oštećene strane, a odgovorni u GNK Dinamo iskazivali su točno tako. Usto, njihova obrana tvrdila je da sporni aneksi ugovora s nogometašima uopće nisu sporni.

USKOK je, pak, angažirao čak i grafološkog vještaka kako bi dokazao da su aneksi označeni lažnim datumima, kao da su dokumenti godinama stariji nego što doista jesu.

U slučaju Lovrena Tonći Petković je kao tužitelj ispred USKOK-a ovako govorio: "Lovren je poslužio kao protočni bojler kojim je novac iz Dinama završio kod Zorana Mamića, kako bi ovaj vratio pozajmicu Dinamu."

U slučaju Modrića rekao je ovo: "Jedini razlog bilo je transferiranje većine tog novca Zdravku Mamiću, a što je dokazano ugovorom između Mamića i Luke Modrića iz 2009. kojim je regulirano da će od onoga što Modrić primi od odštete 78 posto ići Mamiću, a 22 posto Modriću s točno određenim terminima kada će se i kome taj novac isplatiti. On je potpisao aneks ugovora 10. srpnja 2004. te potom 15.12. 2005. godine. Navedeno je kako Luki Modriću pripada 50 posto transfernog obeštećenja. Potpisi Luke Modrića su autentični, to je potpis Luke Modrića kojima se on koristi od 2008. Aneksi su antidatirani i nisu mogli biti potpisani 2004. i 2005."

Uoči izricanja presude jedan dio medija u Hrvatskoj otvoreno je govorio da je Zdravko Mamić pobjegao u Bosnu i Hercegovinu, drugi nije to tvrdio otvoreno, ali je objašnjavao logiku po kojoj bi on to učinio. Prema zakonima Republike Hrvatske, optuženi automatski mora ići u istražni zatvor sve do donošenja drugostupanjske presude ukoliko mu je dosuđena kazna od pet godina zatvora ili više, a Zdravku Mamiću u ovom postupku prijetilo je do 15 godina zatvora.

Šest i pol godina za Zdravka Mamića znači da bi on morao odmah u istražni zatvor, a kako nije u Hrvatskoj, ako se odbije vratiti, on je bjegunac pred hrvatskim pravosuđem.

Prijatelji Na Mamićevoj fešti za Kolindu bili su i tamburaši

Svoj odlazak u Međugorje Zdravko Mamić je pravdao time što bi u Osijeku bio na udaru frustracija, dok je u Hercegovini, poručivao je, okružen atmosferom mira, pobožnosti i među prijateljima. No, ni tamo nije našao previše mira. Navijači su mu ostavljali transparente s porukama da mu "neće pomoći ni međugorska Gospa". Ispred njegove kuće u Ljubuškom osvanule su ispisane poruke: "Spavaš li mirno?", "Pazi sapun", "Tko se nije skrio, tovar ga je bijo"...