Za neprijatelje – istarski šerif, feudalac, Tuđman. Za prijatelje – vizionar, genij, tvorac avangardne Istre i njezina brenda, hedonist s kojim nikad nije dosadno. Za svoje roditelje i prijatelje iz mladosti – enfant terrible. Za novinare – čovjek kojemu dugujemo naslovnice i kontroverzne naslove. Ovim je riječima svojedobno novinarka Globusa Bisera Fabrio započela tekst o Ivan Jakovčiću.

Jakovčić vlada Istrom već 28 godina. Izravno ili neizravno, kako se pokazalo ovih dana, na primjeru Uljanika. Da bi se održao u politici, koalirao je i s lijevima i desnima. Tijekom 90-ih bio je žestoka HDZ-ova oporba, da bi 2000. ušao u Vladu s SDP-om, ali već godinu dana kasnije dao je ostavku na mjesto ministra regionalnog razvoja i postao istarski župan. 

Na tom je mjestu ostao 12 godina, a onda je bez problema dobio dovoljno glasova da uđe u Europski parlament. No, svaki njegov potez bio je razlog da se o njemu pišu tekstovi. Teško da je ijedan oporbeni čelnik privlačio toliko medijske pažnje, kao što je to bio slučaj s Ivanom Jakovčićem. 

Istarski Agrokor Uljanik pred kolapsom: Sprema se tisuće otkaza

Njegov IDS uspio je ukrotiti i nekoć moćne lokalne novine 'Glas Istre', koje su ga žestoko napadale, da bi uskoro bila protjerana cijela urednička garnitura, a danas, desetak godina kasnije, ta novina jedva da preživljava. 

Na čelno mjesto IDS-a Jakovčić je izabran 1991. no samo pet godina kasnije prvi je put privukao pažnju javnosti zbog jedne afere. Godine 1996. za tadašnjih 20.000 maraka kupio je selo Sveti Juraj i šest hektara poljoprivrednog zemljišta. Bilo je to vrijeme kad su se stare, napuštene istarske kuće doista mogle kupiti za sitniš. Ovo selo od 5-6 sasvim razrušenih kuća, na vrhu jednog istarskog brežuljka, zajedno s crkvom i zvonikom, Jakovčić je upotpunio s velikim okolnim poljoprivrednim zemljištem na kojem je bio stari voćnjak.   

No, problem je bio što ga je kupio putem izravne pogodbe, pa je sud njegovu transakciju proglasio nezakonitim i poništio. Slučaj se razvlačio po sudnicama idućih 12 godina, pa je Jakovčić isto selo morao još jednom kupiti 2008. godine za 500.000 kuna, a uvažili su mu i razliku u ulaganju, vrijednom oko 1,5 milijuna kuna. 

No, tu nije kraj Jakovčićevim 'sposobnostima'. U općini Grožnjan pobijedio je 103 konkurenta za zemljište od 61.478 četvornih metara koje je platio dvije kune po kvadratu. Šturi gospodarski program sveo mu se na vinograd i maslinik.

Ipak, čak i njegov ogorčeni kritičar, a nekoć kolega iz stranke i IDS-ov saborski zastupnik Damir Kajin, još prije šest godina branio je Jakovčića:  

"Jakovčić ima jednu lošu karakteristiku, imao je prečesto povjerenje u svakoga, postavljajući pojedince na neka mjesta prokockao je puno mandata, jer ljude je štitio, a njega malo tko. Primjer Sv. Juraj u Istri, pod istim okolnostima kupovali su nekretnine  i drugi, bilo je puno ljudi van Istrije, ali jedino se njega prozivalo i njemu se rušilo", rekao je 2012. za portal politikaplus.com.

A da mu biznis s nekretninama jako dobro leži, pokazao je i tijekom mandata na čelnom mjestu u Županiji. Od 2001., otkako se s Markovog trga vratio preko Učke, Jakovčića se spominjalo u nekoliko navrata. 

Prekipjelo im Opći štrajk u Uljaniku - trajat će do isplate plaća

Prvi put izazvao je bijes kad je talijanska Europa Group preko luksemburške firme Tacana za trećinu udjela u Arenaturistu, nekoć najsnažnijoj turističkoj istarskoj tvrtki s ekskluzivnim lokacijama, platila samo oko 2.000.000 eura. Fondu Expandia i čelnom čovjeku Gavinu Susmanu, koji su upravljali dionicama hrvatskih stradalnika domovinskog rata, kao i Jakovčiću, bilo je u interesu da što prije prodaju dionice Talijanima. 

Zatim je 2004. Jakovčić odjednom počeo graditi izvrsne odnose s tadašnjim premijerom Ivom Sanaderom i promovirati projekt Brijuni Rivijera. Najprije je počeo spominjati projekt Brijuni Rivijera - tržilo se tu sa zemljištima na čudne načine, planirali su se ovdje golf-tereni, gradnja hotela, a navodno se mnogo puta sastajao i s danas pokojnim austrijskim ultradesničarom Jörgom Haiderom.

Pregovarao je s njim navodno o projektu Barbariga i Dragonera, dva atraktivna zemljišta uz morsku obalu, pa je zbog toga bio čak i saslušavan u aferi Hypo banka. 

Iduća je bila afera Dajla. Oko vlasništva nad istarskim samostanom i 400 hektara zemljišta, sudski su spor vodili država i crkva. Naime, spomenute nekretnine bile su sve do 1947. u vlasništvu benediktinaca iz talijanske Praglie, a nakon konfiskacije, pripale su jugoslavenskoj, odnosno kasnije, hrvatskoj državi, da bi istarska Županija 2000-ih to sve prepustila Župi sv. Ivana Krstitelja u sastavu Porečko-pulske biskupije.

Oko toga su se kasnije lomila koplja između crkve i države, a pulski glazbenik i bivši gradski vijećnik Bruno Langer optuživao je zbog toga Jakovčića da je pokušavao ubrzati rješavanje tog pitanja u korist Vatikana, a sve za masnu proviziju.

I te su se optužbe protiv Jakovčića slegnule. A onda je sve kulminiralo 2012. godine, kad je jedna iznenadna smrt u IDS-u izazvala potpuni raskol. Te godine, u svom je stanu, od trovanja plinom preminula 32-godišnja Martina Duras Pauletić, savjetnica i pomoćnica pulskog gradonačelnika Borisa Miletića. No, odjednom su se pojavile glasine da to nije uzrok smrti, te da je 'poznato' kako je vrh IDS-a često konzumirao kokain.  

Da bi spasio obraz stranke, Damir Kajin je pozvao svoje stranačke kolege Ivana Jakovčića i Borisa Miletića da se testiraju i daju pramen kose, no obojica su to odbila iz razno-raznih razloga. 

Rupa bez dna Spas brodogradilišta svaki radnik platio je 23.000 kuna

Situaciju je tada opet iskoristio Langer koji je to komentirao:

"To što se do sada nisu oglasili očito govori da su pobjegli u mišje rupe. Za mene je znakovito što su 2009. godine, kada su se istarski oporbeni političari uoči lokalnih izbora podvrgnuli testiranju na droge, dajući pramen kose na analizu privatnom laboratoriju, Jakovčić i Miletić to odbili." 

No i tad je Jakovčić izašao neokrznut, pa se, umjesto za novi mandat u Županiji, 2014. godine iz petnih žila potrudio da dobije na izborima za Europski parlament. Tamo je već četiri godine i mnogi mu čestitaju na aktivnosti i brojnim korisnim potezima koje je povukao kao europarlamentarac. 

No, baš sad je na vidjelo izašlo da je od Danka Končara, kao član Nadzornog odbora u njegovoj tvrtki Afarak, primio ukupno 136.089 eura, a mnogi su se prisjetili i Jakovčićevog davnog plana o preseljenju 'Uljanika' iz centra Pule. 

Čudni poslovi 14 direktora Uljanika: Svi su vlasnici iste privatne tvrtke

No, i ovaj put Nino, kako ga zovu u Istri, kao zastupnik u Europskom parlamentu, koji tamo prima mjesečnu plaću od oko 4.500 eura plus brojne povlastice, tvrdi da su optužbe o sukobu interesa besmislene, te najavljuje da se više neće kandidirati za Europski parlament.

Gotovo je sigurno da već ima neku novu ideju gdje i kako unovčiti svoje veze i poznanstva koje je s vremenom stekao po cijeloj Europi. Uvijek je bio poput vještog akrobate, koji se nakon svake vratolomije dočeka na noge i nastavi svojim putem kao da ništa nije bilo.