12. ožujka 2013. godine ubijen je Zoran Đinđić. U Srbiji, ali i šire, nakon toga ništa nije bilo isto. Dugogodišnji protivnik Slobodana Miloševića ustrijeljen je dok je dolazio na svoje radno mjesto u zgradu Vladu u Novom Beogradu. Bio je to četvrti pokušaj atentata na povijesno nepopularnog šefa Srbije, a Đinđić je bio svjestan da rušenje Slobinog režima nije završeno kad je Milošević sletio u Haag. Znao je da ga mrze svi oni ostaci poljuljanog režima duboko isprepletenog s mafijom. Znao je i da obračun s njima jamči napredak i europski put Srbiji. 

Što se tiče samog ubojstva, jako malo je nepoznanica. Vrijeme, mjesto, počinitelj, oružje i način bijega su poznati. Razlozi su pak znatno manje jasni. Vojislav Koštunica i Tomislav Nikolić, što će reći i Vučić i Šešelj, odmah su počeli govoriti da je riječ o mafijaškom obračunu. Kasnije će oni prestati s takvim teorijama, a Koštunica se čak povukao u potpunu medijsku izolaciju. Nekad rado viđeni gost po srpskim medijima ovih dana ne želi na bilo koji način komentirati Đinđićevo ubojstvo. Upravo zbog takvih medijskih napada i pokušaja blaćenja preminulog premijera, prst sumnje okrenuo se prema Koštunici i Šešelju.

Nakon uhićenja Dejana Milenkovića Bagzija, ovaj je detaljno govorio o Šešelju, navodeći da je njemu poznato da su se “zemunci” s liderom radikala vidjeli pet-šest puta.

Timothy Less "Rat na Balkanu počet će u Srebrenici ili Mostaru"

"Nakon donošenja odluke da ubiju Đinđića, kontaktirali su Šešelja da mu pomognu da dođe na vlast. Šešelj je ostavio Dragana Todorovića, člana SRS-a, kao vezu, rekao je da je Nikolić 'mekan' i da njega i Vučića neće uvlačiti u to", rekao je Bagzi na suđenju za ubojstvo premijera i to svjedočenje je uvaženo kao dio osuđujuće presude.

Miloš Simović, koji je bio treći u hijerarhiji zemunskog klana, iza Spasojevića i Lukovića, u svom iskazu nakon uhićenja 2010. godine tvrdio je da je Šešelj tražio od Spasojevića da ubije Đinđića. O Šešelju je prije prekida istrage govorio i svjedok suradnik, sada pokojni Zoran Vukojević Vuk, čije je svjedočenje također dio pravomoćne presude za ubojstvo Đinđića.

"Pa konkretno Vojislav Šešelj je tražio da ubiju Đinđića, Gašu Kneževića i ne mogu se sjetiti koga još", rekao je Vukojević na suđenju za ubojstvo premijera.

Ne zna gdje je Ubojstvo otkriva kako Vučić štiti kosovske kriminalce

U policijskom izvještaju iz 2003. piše da je Šešelj primao novac od Spasojevića, kao i kada, koliko često i gdje se viđao sa “zemuncima”. Opisuje se kako su “zemunci” razbijali prosvjede građana u Zemunu protiv Šešelja. Prvi rezultat te istrage bilo je uhićenje Šešeljevog tjelohranitelja Petra Panića. Isti čovjek je s Vučićem prešao u Srpsku naprednu stranku, a koliko je drag aktualnom vladaru Srbije govori jedan događaj iz 2000. godine. Panić je "popio" osam metaka od pripadnika surčinskog klana, završio na višesatnoj operaciji da bi mu se spasio život, a politička vrhuška radikala došla je u bolnicu da bi sa strepnjom pratili što će se dogoditi. Tadašnji potpredsjednik savezne vlade Nikolić, potpredsjednik republičke vlade Šešelj, republički ministar informiranja Vučić i tadašnji potpredsjednik republičke vlade, Milovan Bojić, došli su u beogradski Urgentni centar. Bojović je čak i krv dao tom prilikom.

Desetljećima nakon ubojstva Đinđića postaje sve jasnije da pozadina atentata ostaje nerazjašnjena. Policijska operacija Sablja, pravi pravcati križarski rat protiv srpske mafije, donijela je određene pomake. Brojni kriminalci završili su u lisicama ili u grobu, uništeni su najmoćniji kriminalci Balkana devedesetih, Zemunci, ali Srbija i dalje tapka na mjestu. Vučićevi naprednjaci, možda bi bilo bolje reći da je riječ o ušminkanim Šešeljevim radikalima, vladaju Srbijom. Vučić i dalje drži skute Rusiji iako ovisi od Europe. 

A počinitelji atentata na Đinđića polako izlaze iz zatvora.

Željko Tojaga Žmigi, 47-godišnji bivši pripadnik Crvenih beretki, pušten je iz zatvora nakon odsluženja kazne od 15 godina zatvora na koju je osuđen zbog pokušaja ubojstva premijera Đinđića 2003. godine. Kaznu je služio u požarevačkom zatvoru Zabela. Kako pišu srbijanski mediji, Tojagu, kojeg su nazivali i "doktor za zolju" pri izlasku su dočekali prijatelji. 

Novi rat? "Krvavi raspad Jugoslavije još nije dovršen"

Iako je bio osuđen na 30 godina zatvora, Vrhovni sud mu je kaznu smanjio na 15 godina jer je, kako su obrazložili, "Tojaga sudjelovao samo u pokušaju ubojstva Đinđića u Novom Beogradu". Plan je bio da s Zvezdanom Jovanovićem otvori paljbu na premijera. Od tog plan su odustali, jer kako je Javnović naglasio "to bi bio masakr".

Ranije je iz zatvora u Srijemskoj Mitrovici izašao Saša Pejaković Pele nakon što je odslužio osam godina zatvora zbog pomaganja Đinđićevim ubojicama. U zatvoru još uvijek svoju kaznu od 40 godina služi njihov bivši šef 45- godišnji Milorad Ulemek Legija.

U zatvoru se žalio kako svoju obitelj viđa samo preko neprobojnog stakla, pa je tražio da mu se omogući slobodniji režim posjeta. Povlastice je zatražio u zamjenu za informacije o ubojicama novinara Slavka Ćuruvije, koji je ubijen na pravoslavni Uskrs 1999. godine. Osnivač listova Nedeljni telegraf, Dnevni telegraf i Evropljanin postao je simbolom brutalnosti režima Slobodana Miloševića, a još nije otkriveno tko je počinitelj njegova ubojstva.

Legija je, kako pišu srbijanski mediji, u stalnom strahu za sigurnost svoje žene i djece, koji su dosta godina proveli u inozemstvu, stalno se seleći. Po nekim neslužbenim informacijama supruga Aleksandra s djecom nedavno se vratila u Srbiju. 

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.

"Dozlogrdilo mu je što su svi oni koji su ubijali na slobodi i što su se svi oko njega obogatili, a sada peru ruke od svega. Smatra kako su ga iskoristili, a mnogima je davao i šakom i kapom. Strahuje i da bi ga netko od njih mogao umiješati u ubojstvo Ćuruvije. Da se nije javio sam, oni bi njega optužili. Pitao se što ima od šutnje, osim troškova, čak i zdravstvenih, pa je odlučio progovoriti. Pobjesnio je i rekao što zna. Mnogi se boje njegovog svjedočenja, jer on mnogo zna i ima za reći" rekao je jedan njegov prijatelj u razgovoru za Svet.  

Osuđen na maksimalnu kaznu zatvora zbog zavjere protiv države i kriminalnih aktivnosti, sigurno svjestan kako iz zatvora neće izaći, i dalje je uključen u aktualna politička i društvena zbivanja, posebno ono što se događa na Kosovu. Poslao je službeno priopćenje u kojem je rekao kako bi "da je na slobodi u roku od 24 sata okupio bi članove JSO i u roku od 48 sati Kosovo bi bilo naše, a onda bi se vratio u zatvor gdje sam s ponosom i ušao. Pustite me na ta četiri dana", pisao je Legija. 

Legijin život obilježilo je loše društvo i odrastanje s kriminalom. Iz zemlje je bježao nakon što je sudjelovao u pljački u Novom Beogradu, a zahvaljujući svojim mišićima dobio posao izbacivača u Parizu. Tamo je u jednoj tučnjavi, ubio čovjeka.

Ustanak u Beogradu 'Uskoro će nas Vučić moliti za milost, ali milosti neće biti'

Iako je oslobođen optužbi za ubojstvo prijetila mu je deportacija i zatvor u Jugoslaviji, pa se odlučuje priključiti Legiji stranaca. O njegovom boravku u Legiji ne zna se puno, pa se tako ni ne zna koliko točno godina je proveo radeći u ovoj specijalnoj jedinici. Podaci o povratku U Srbiju variraju, od 91. do 92. godine kada se po nekim informacijama na poziv strica, Mihajla Mileta Ulemeka, "pukovnika" Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića Arkana, priključio ovoj paravojnoj formaciji.

U Arkanove Tigorve unio je tradiciju obuke iz Legije stranaca, a njegov odnos prema Arkanu opisuju kao mješavinu poštovanja i opčinjenosti likom i djelom. Operativni komandant Tigrova ratuje u istočnoj Slavoniji, Bosni i Hercegovini, itd. 

Legija je Arkana slijedio na bojištu ali i u njegovim raznim poslovnim pothvatima, pa je tako sredinom devedesetih u Beogradu otvorio i disko klub Zombi. Nakon rata postao je zamjenik komandanta Jedinice za specijalne operacije a ubrzo i njezin šef. Jedinicu je vodio i na Kosovu 1998./1999. godine. 

Teške optužbe "Da Vučić ima više oružja opet bi zaratilo na Balkanu"

Zbog svojih "uspjeha" postao je vrijedan čovjek i za političare na vlasti. Kad je postao svjestan da Miloševićev režim neće opstati, počeo je pregovore sa Zoranom Đinđićem. Susreli su se 2000. godine gotovo na istom mjestu gdje je dvije godine nakon toga Đinđić ubijen. U to su vrijeme članovi Jedince uživali poštovanje javnosti i vlasti. 

No, mnogobrojne istrage o ratnim zločinima i profesionalnim ubojstvima, koje su se počele provoditi, vodile su do Legije. Krenule su i najave kako Jedincu očekuje transformacija. Nakon Arkanovog ubojstva, Legija je stekao nove prijatelje Dušana Spasojevića Duću, Mileta Lukovića Kuma i ostalu družinu iz zemunskog i surčinskog klana. Tada započinje nova era djelovanja Jedinice koja je bila izvan kontrole i odgovarala samo Legiji. Ubojstva, otmice, droga, samo su dio njihovog interesa , a u to vrijeme i sam je Legija počeo raditi ispade po kafićima i diskotekama. 

Uz alkohol, droge i organizirani kriminal Legija je zapalio diskoteku u Kuli i zaradio suspenziju, a nakon pucnjave na rođendanu Svetlane Cece Ražnatović u klubu Stupica i trodnevnog pritvora napušta Jedinicu i odlazi u mirovinu.

No nije se smirio a zahvaljujući širokom krugu poznanika od političke vlasti do biznismena i mafijaša, te podršci koju i dalje uživa od članova Jedinice, sa četom tjelohranitelja i u BMW-u krstario je Beogradom. Bio je nedodirljiv, barem je tako mislio.

Napao i medije Vučić: "Hrvati žele da odem u krvi, pročitajte Stiera"

Za vrijeme suđenja za ubojstvo četvero dužnosnika SPO-a, u kojem je Legija bio svjedok, odigrala se pobuna. Povod je bio sudjelovanje Jedinice u hapšenju braće Banović po zahtjevu Haškog suda. Jedinica je krajem 2001. godine transformirana i stavljena pod direktnu ingerenciju ministra unutrašnjih poslova, odnosno Vlade Republike Srbije i pod komandu načelnika Resora javne sigurnosti, general-pukovnika Sretena Lukića. 

Legija je nastavio i dalje s kriminalom, ubojstvima, prijetnjama, ucjenama i ostalim zločinima, što je dovelo do toga da je Đinđiću Legija postao glavni neprijatelj. Surov, sirov i okrutan, no natprosječno inteligentan i sposoban, kako su govorili oni kojisu ga znali, bio je zvijer, koja je noći koristila za ispucavanja, a danju bila sasvim miran čovjek. 

Među njegovim moćnim prijateljima je i Vojislav Šešelj, koji je prilikom smrti Legijine majke napisao posljednji pozdrav Nataliji Ulemek, dugogodišnjoj članici Srpske radikalne stranke, pišu srbijanski mediji. 

"Posljednji pozdrav istaknutom dugogodišnjem članu Srpske Radikalne stranke Nataliji Ulemek, majci mog velikog prijatelja, pukovnika Milorad Ulemeka Legije... Vojislav Šešelj", stoji u objavi. 

Zloglasna Jedinica za specijalne operacije Resora državne sigurnosti Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije okupljala je  najopremljenije, najobučenije i najokrutnije kriminalce koje je Balkan ikad vidio. Njihovi pripadnici uz osude za ubojstvo premijera Zorana Đinđića, osuđeni su i za druge brojne stravične zločine. Njihova zločinačka povijest započela je u Kninu i Erdutu. Osnivači su bili Dragan Vasiljković, poznatiji pod nadimkom Kapetan Dragan i Željko Ražnatović Arkan.