Bivši predsjednik Gruzije Mihail Sakašvili jutro u Kijevu, glavnom gradu Ukrajine, započeo je tako što se popeo na krov osmokatnice u kojoj stanuje, prijeteći da će se baciti s vrha zgrade. "Porošenko je lopov i izdajica! Žele me kidnapirati!", vikao je Sakašvili, misleći na predsjednika Ukrajine Petra Porošenka. Nedugo potom, sigurnosne snage koje su ga došle uhititi, ipak su ga uhitile, a on se nije bacio.

Kako piše Independent, Sakašviliju je u sedam sati ujutro skupina iz ureda glavnog državnog tužitelja razvalila vrata i upala u stan. A situacija je otišla još dalje u groteskno kad je 200 njegovih poklonika okružilo policijski kombi i oslobodilo ga odande.

Sve samo nekoliko dana nakon što je Sakašvili organizirao prosvjede u Kijevu na kojima je tražio smjenu Porošenka. Slogani koje je koristilo 3000 prosvjednika bili su "Smjena!", "Revolucija!" i "Ne korupciji!", a stvar je utoliko neobičnija zato što su Porošenko i Sakašvili vrlo bliski prijatelji još od studentskih dana. Bar su to bili donedavno. I zato što je Porošenko, nakon što je Sakašvili 2013. dovršio svoj drugi predsjednički mandat u Gruziji, imenovao Sakašvilija guvernerom Regije Odese od svibnja 2015.

Chat s javnošću Pitali Putina "bi li spasio Erdogana ili Porošenka", a on odgovorio...

Sakašvilijevi odvjetnici objavili su da njihovom branjeniku prijeti da ga vlasti Ukrajine optuže za pripremanje državnog udara, a Independent zaključuje da je Porošenko ovim činom pokazao da neće prezati od korištenja pravosudnog sustava za eliminiranje svojih političkih neprijatelja. Prijateljstvo tada 25-godišnjeg Sakašvilija i Porošenka seže još od 1992. kad su se dvojica upoznala dok je Sakašvili studirao u Kijevu, glavnom gradu Ukrajine koja tek što je proglasila neovisnost.

Niti tri godine poslije jedan od najbližih suradnika prvog predsjednika neovisne Gruzije, Edvarda Ševarnadzea, pozvao ga je u Tbilisi da se uključi u politiku. I ovaj je to poslušao. Pet godina poslije, u listopadu 2000. Sakašvili je postao i ministar pravosuđa u Ševarnadzeovoj vladi, no već sljedeće godine napao je s te pozicije ministra državne sigurnosti i šefa policije u Tbilisiju zbog kriminala i korupcije.

Samo nekoliko mjeseci poslije istupio je iz vlade, "jer nije htio biti dijelom korumpirane vlasti" i – ušao je u povijest. Po uzoru na "Otpor!" koji se tih godina u Srbiji tukao protiv vlasti Slobodana Miloševića, Sakašvili je organizirao građansku organizaciju "Kmara!" ("Dosta!") kojom je rušio Ševarnadzeovu vlast. Do predsjedničkih izbora 2004. pokret je prerastao u političku stranku i na izborima u siječnju te godine Sakašvili je dobio – 96 posto glasova.

Njegova dva mandata obilježilo je to što je naslijedio ekonomski i socijalno uništenu i jezivo korumpiranu Gruziju, od koje su se praktično odcijepile Abhazija i Južna Osetija. Sakašvili se bacio na korupciju, u tri godine povećao budžet tri puta jer se više novca slijevalo od poreza, obnovio je vojsku, zdravstvo, usput počeo rješavati problem s nepriznatom Republikom Abhazijom i onda... 2008. izbio je u rat u Južnoj Osetiji.

Sve je počelo sporadičnim čarkama na terenu koje su se pretvorile u granatiranje s jedne i druge strane, da bi Rusija upala sa svojom vojskom i u nekoliko dana prodrla skoro do Tbilisija. No, i to se sredilo uz pregovore. Sakašvili je svoje mandate odradio do kraja, da bi 2013. otputovao predavati u SAD. Dandanas ga pozitivnim političarem smatra čak 43 posto Gruzijaca, po čemu je najpopularniji od sadašnjih i bivših. I tu se događa Ukrajina

Petro Porošenko pozvao ga je u veljači 2015. da mu kao savjetnik pomogne u reformama u toj zemlji. Sakašvili je odranije bio poznat kao izrazito prozapadni političar desnog centra, vrlo umjereno nacionalističan, te po tome što je snažno podržavao put Gruzije u NATO, ako bog da i u EU, što je izrazito navijao za pokret Euromaidan i Ukrajinsku revoluciju iz 2014.

Živio u strahu Misteriozno ubojstvo Putinovog prijatelja na ulicama Kijeva

Uz to što je bio prijatelj s Porošenkom iz studentskih dana, očito je bio čovjek od ogromnog državničkog iskustva, dipomatske karijere, mnogih poznanstava u UN-u i EU-u, te netko na koga se Porošenko mogao osloniti. Pa ga je u svibnju imenovao svojim guvernerom u Odesi, koja je u ratu u Ukrajini ostala pod kontrolom vlade iz Kijeva, ali s ruskom manjinom od oko pola milijuna od 2,4 milijuna stanovnika regije. Sakašvili je to prihvatio.

I sve je bilo u redu dok se nije počeo buniti, sad kao guverner Odese, protiv korupcije. Ubrzo je optužio i samog Porošenka da podržava korupciju u Ukrajini. I podnio je ostavku u studenom 2016. Osnovao je stranku "Pokret novih snaga", s njom osvojio jednog zastupnika u Vrhovnoj Radi od 450 parlamentarnih mjesta i nastavio raditi probleme Porošenku. U međuvremenu su mu u Gruziji oduzeli državljanstvo jer je uzeo ukrajinsko kako bi mogao biti guverner.

A u srpnju, iskoristivši to što se Sakašvili našao u inozemstvu, državljanstvo Ukrajine oduzeo mu je i Porošenko, nadajući se očito da će na taj način spriječiti Sakašvilija da se, sada kao apatrid, vrati u zemlju. No, Sakašvilijevi kolege iz nove stranke u Ukrajini doslovno su ga prošvercali preko granice i otada Sakašvili vodi novi rat protiv, kako optužuje, korumpiranih državnih vlasti, sada više ne u Gruziji, nego u Ukrajini.