HDZ je u ponedjeljak predao izborne liste za Europski parlament i, već sada potpuno očekivano, tamo nema imena Marijane Petir. U proteklom sazivu EU Parlamenta ušla je kao članica HSS-a, na listi po izboru Tomislava Karamarka i to zajedno s Andrejem Plenkovićem i njegovim bivšim prijateljem Davorom Ivom Stierom.

U međuvremenu je izgubila poziciju u HSS-u nakon neuspjelog puča protiv aktualnog šefa Kreše Beljaka. Sada se kandidira kao nezavisna, ali tek treba prikupiti 5.000 potpisa za odobrenje kandidature.

Nekad davno, u jesen 2016. godine, sebe je predstavljala kao pravu stranačku vojnikinju i mučenicu. ona "Ja sam stranci pomogla kad je bilo najpotrebnije. Kad nitko iz HSS-a nije željio ići na listu za Europski parlament", kazala je Petir gostujući u emisiji Aleksandra Stankovića "Nedjeljom u 2". Uoči ulaska Hrvatske u EU Poslovni dnevnik je pobrojao što sve ulazi u mjesečna primanja europarlamentarca. Plaća je tada bila 7957 eura, nakon oporezivanja oko 6200 eura. Mjesečni dodatak za troškove ureda i putovanja iznosio je još 4299 eura, na što parlamentarci imaju pravo tražiti i pokrivanje troškova putovanja u Bruxelles i Strasbourg. Godišnje imaju pravo na daljnjih do 4243 eura za ostala putovanja, a za sjednice parlamenta dobivaju dnevnice od po 304 eura.

Petir je do svoje opaske u stranci došla tijekom razgovora. Rekla je da predsjednik HSS-a Krešo Beljak pojedine članove stranke tretira "gore nego Tito i Staljin", da on "nije samo provaljivao u auta, ima još i nešto gore", ali nije otkrila što bi to bilo još gore. Za optužbe po kojima su ona i još 107 članova HSS-a suspendirani, rekla je da su stegovni postupci pokrenuti protiv njih 10, te da su nepravedno progonjeni, jer s njima nitko nije niti razgovarao. 

Analiza stanja Otkrivamo tajnu izbornu strategiju Zorana Milanovića

"Njima je kampanja počela u drugoj polovici kolovoza, dotad su Beljak i Milanović bili na godišnjem, bili su uvjereni u pobjedu na izborima. Ja sam napravila što se od mene tražilo. Skupova nije bilo do pred kraj kolovoza. U tijeku cijele kampanje dvaput sam pozvana, jednom dan prije i jednom dok sam bila u Europskom parlamentu. To u biti govori i da niste poželjni biti tamo", kazala je Stankoviću. 

Marijana Petir je ukazala i na to da Beljak nije htio pričekati Andreja Plenkovića da postane predsjednik HDZ-a i ponudi mu uvjete za koaliranje, nego je odmah prišao Milanoviću. Za aktivnosti organizacije "40 dana za život", koja grupnom molitvom dočekuje žene ispred bolnica, kako bi je odgovorila od pobačaja, Petir je rekla da je to "prekrasna stvar". Na pitanje Stankovića što danas misli o svojedobnom angažmanu na PR-u kod Stjepana Mesića rekla je: "Bila sam zaposlenica u agenciji za odnose s javnošću koja je radila u njegovoj kampanji. O Mesiću ne mislim ništa pozitivno, on je mnoga svoja stajališta promijenio puno puta." 

A na Stankovićevo pitanje kako svoje inzistiranje na demokršćanskom karakteru HSS-a pomiruje s naukom Stjepana Radića koji je bio ekstremno antiklerikalan i govorio: "Vjeruj u Boga, ali ne i u popa!", Petir je rekla: "To treba gledati u kontekstu vremena u kojem je Radić živio. Radić je želio dobiti podršku Kaptola protiv mađarona, a kako se Kaptol nije htio miješati u te političke borbe, to ga je udaljilo od Crkve."

Sustav vrijednosti koji njeguje HSS bitno je drugačiji od nekih stranaka koje priželjkuju koaliciju s nama, rekla je Marijana Petir aludirajući valjda na SDP, pa odmah pojasnila: "Mi smo demokršćanska stranka". To je valjda pojava novijeg datuma. HSS, naime, nikad u povijesti nije bio demokršćanska stranka (unatoč pripadnosti Europskim pučanima). Hrvatska, štoviše, nikad nije imala ni jednu važnu demokršćansku stranku, naročito to nije bila HSS, čiji je antiklerikalizam u povijesti bio neusporedivo militantniji od onoga koji katkad sramežljivo proviri iz današnjeg SDP-a. Za to je dovoljno pročitati samo desetak karakterističnih rečenica ili fraza braće Radić, Antuna ili Stjepana.

Naj-prijateljice Uz Žalac je studirala prije 20 godina, sad je HDZ izbacio

I Antunu i Stjepanu pojam "klera" značio je, naime, neku vrstu psovke. "Pustite narod kamo hoće. Neka mu pop ne mieša u Vjeru politike, a niti u politiku neka ne mieša Vjere, pa ćemo vidjeti koliko naroda imadu popovi za svoju stranku, a koliko su naroda Vjerom dovukli u druge stranke. Neka i seljaku jednom svane vedar proljetni dan bez laži", napisao je svojedobno Antun Radić, učen čovjek, popularni pučki prosvjetitelj. "Što je to klerikalizam?", zapitat će se, pa odmah dati odgovor: "Ne dati nikomu ni živjeti, ako nije pokoran i poslušan popovima". Možemo li danas zamisliti takav napad na kler iz "crvenog" SDP-a? Teško. Na to se ne bi odvažila ni jedna parlamentarna stranka. Stjepan Radić bio je još rezolutniji. "Vi znate da je drugo bog, drugo vjera, drugo pop", reći će u jednom govoru.

U čuvenom nastupu u Krašiću, u rujnu 1924., otići će i korak dalje:Svećenici, odnosno biskupi su učitelji vjere i njih kao takve slušamo u crkvi, pa i izvan crkve. Ali kad vjeru pomiješaju s politikom, i to s ovakvom poganom politikom osvete, krvi, oholosti i proždrljivosti, onda nisu učitelji, nego rušitelji vjere i Crkve. U istom je govoru rekao: Stari satrapski popovski ugled raspao se kao što nestaje gusta magla na suncu. Narod je prestao da vjeruje u popa, ali zato nije izgubio svoje kršćanske vjere. Time je najbolje oborena u prah ona popovska doskočica da oni čuvaju vjeru u narodu. Ne čuvaju je oni, nego je čuva narod od njih. Radić je, kao uvjereni pacifista to su bili svi vođe HSS-a od braće Radić pa do Mačeka, koji je obožavao Tolstoja, naročito osuđivao crkveni militarizam.

Hibernacija Sve je napravio i svih se riješio, ali HDZ više ne raste

Nego ste, reći će Stjepan Radić, nakon Prvog svjetskog rata svi vi bili svjedoci da su baš svećenici blagoslivljali oružje, i da je svaki kao u ime Boga gonio narod u rat, i da je svaki molio svog Boga za pobjedu. To je pravo i potpuno poganstvo, u tome nema ni iskre kršćanstva, i tomu moramo zauvijek stati na kraj. Svećenici i biskupi koji su tako izdali Isusa i kršćanstvo nemaju nikakvog prava da jednom čitavom kršćanskom mirotvornom narodu daju propise kako će on slaviti svoje znamenite povjesničke zgode... Marijani Petir ne bi se dopala ni sljedeća misao Stjepana Radića, prožeta duhom kategoričkog mo -ralnog imperativa.Vi svi dobro znate za nauk Seljačke stranke koji glasi:

‘Ne pita se kako se križaš i da li se križaš s tri prsta ili s cijelom rukom, ili se možda ne križaš, jer nisi kršćanin, nego se pita kako živiš i kakav si čovjek’. (Katolički list, 1924.) Slične bi misli mogla naći i kod Oca domovine, koji doduše nije bio HSS-ovac nego pravaš: A u puku zapadne Crkve, gdje potiče štogod dobra i poštena, to prečesto dolazi samo otuda, što on ne sluša i ne slijedi popa. Usput treba dodati da su i drugi najutjecajniji politički pokreti u Hrvatskoj, od ustaškog do komunističkog, manje ili više radikalno zaobilazili Kaptol. Otvoreno je pitanje je li antiklerikalizam HSS-a bio, barem ako je o verbalnom aspektu riječ, išta pitomiji od komunističkog. Radić je sa simpatijama gledao na Oktobarsku revoluciju.

Ali crvena boja nije uvijek bila odbojna ni Marijani Petir. U trenucima dok je u toj stranci još bilo komunista, u vrijeme Ivice Račana, njezin je HSS s Račanom formirao vladu. Marijana Petir je surađivala sa SDP-ovcima, no prema svemu sudeći, na zaokret je presudno utjecalo približavanje vodećim ljudima sisačke biskupije. Tamošnji je biskup, Košić, prvi formulirao tezu o "nenarodnoj vlasti" koju je HDZ preuzeo od njega, a Petir odlučila zamijeniti za Credo.