Franjo Tuđman je preminuo 10. prosinca 1999. godine, ali njegova bolest se tajila gotovo tri godine od hrvatske javnosti. Tjednik Nacional je 1996. godine razotkrio kako je Pantovčak skrivao od čega boluje Franjo Tuđman, te su otkrili pravu pozadinu predsjednikova tajnog odlaska u washingtonsku bolnicu Walter Reed. Javnost je zapravo tek tada doznala ono što je vrh vlasti dugo pokušavao prikriti, a to je da prvi hrvatski predsjednik boluje od karcinoma.

Fašisti i antifašisti Tuđman: "Zbog ustaštva nas tretiraju gore nego Srbiju"

Tuđmanova pojavljivanja u javnosti tijekom studenoga 1996. dala su naslutiti da je njegovo zdravstveno sve gore. Prvi put to se jasno moglo vidjeti 5. studenoga, prilikom primanja talijanskog ministra vanjskih poslova Lamberta Dinija, kada Tuđman nije mogao skriti znakove ozbiljne iscrpljenosti. Još se gore doimao dva dana poslije kada je na svečanoj sjednici Vlade pred TV kamerama izmučenim i jedva čujnim glasom zahvalio Vladi Zlatka Mateše na jednogodišnjem radu. 

Istoga dana desetke kilograma mršaviji Franjo Tuđman odavao je dojam potpuno slomljenog čovjeka dok je na izvanrednoj sjednici Predsjedništva HDZ-a slušao prozivku članova stranke okrivljenih za malverzacije u pretvorbi. A kada je 11. studenoga prilikom predaje odlikovanja generalu Zvonimiru Červenku Franjo Tuđman od iscrpljenosti gotovo pao, napokon je hitno prevezen u Novu bolnicu u Dubravi. Da je u njoj proveo dva dana na pretragama, također se tajilo, a istinu nije znala ni većina suradnika iz Predsjedničkih dvora.

Hrvatskoj javnosti upravo je tada prešućeno poražavajuće otkriće – liječnici su ustanovili da je posrijedi opaka bolest te da je nužan hitan operacijski zahvat. 

Sve što je uslijedilo pomno se krilo od hrvatskih građana i javnosti. Kolima Hitne pomoći u pratnji policajaca na motociklima predsjednik je prevezen u zagrebačku zračnu luku ne bi li što brže stigao u bolnicu Walter Reed u Washingtonu. Građanima je informacija plasirana u lažnom obliku pa su na radijskim vijestima doznali samo da je predsjednik "otputovao na kraći odmor i detaljniji liječnički pregled". 

No Nacionalu u washingtonskoj je bolnici potvrđeno da je ondje primljen teško bolesni hrvatski predsjednik te da je u bolnicu stigao u pratnji svog osobnog liječnika, dr. Miomira Žužula i supruge Ankice. Diplomatski izvori bliski State Departmentu Nacionalu su potom potvrdili da su liječnici washingtonske bolnice nakon detaljnih pretraga ustvrdili ono što su samo rijetki u Zagrebu znali i to tajili pod svaku cijenu – Franjo Tuđman ima karcinom želuca u poodmakloj fazi. Još jedna potvrda stigla je u obliku pisma potpore koje su hrvatskom predsjedniku uputili Bill i Hilary Clinton, a u kojem Tuđmanovo stanje opisuju kao "vrlo teško" i žele mu brzo i sretno ozdravljenje. 

A da je Tuđmanovo liječenje u Washingtonu doista držano u strogoj tajnosti pokazalo se 15. studenoga kada su novinari pojedinih američkih listova od hrvatskog veleposlanstva u Washingtonu pokušali doznati nešto više o Tuđmanovu boravku u bolnici. 

Njima je tada rečeno da je vijest o predsjednikovu boravku u Walter Reed bolnici sigurno netočna jer veleposlanstvo o tome nije obaviješteno. No istoga je dana CNN iz pouzdanih izvora doznao i objavio da Franjo Tuđman boluje od karcinoma želuca. Ured predsjednika potom je demantirao te tvrdnje, priznavši samo da je Tuđman na liječenju i da nema karcinom, nego samo bezazlene želučane teškoće. 

Ratne godine Tuđmanu podvalili: "Mostarski most je pao sam, zbog kiše"

Tako je, dakle, hrvatski politički vrh još jednom dokazao svoje inzistiranje na prikrivanju prave istine o zdravstvenom stanju prvog hrvatskog predsjednika i činjenicu da su svjesno i namjerno obmanjivali hrvatski narod. No u Americi je malo tko vjerovao u fingirane informacije koje su stizale iz Hrvatske. New York Times je ubrzo objavio članak u kojem se razmatra eventualna posttuđmanovska era, napominjući da će se prvi predsjednik Hrvatske vjerojatno morati povući iz politike.

Prvog dana studenoga iste godine Franjo Tuđman hitno je operiran u zagrebačkom KB-u Dubrava, a liječnički konzilij predvođen dr. Branimirom Jakšićem izvijestio je da se predsjednik dobro oporavlja nakon operacije perforiranog divertikula debelog crijeva. No pet dana poslije pojavile su se postoperativne komplikacije, odnosno upala potrbušnice. 

Nastavak na sljedećoj stranici...

Liječnici su tada uvjeravali da su takve komplikacije uobičajene, no da se unatoč njima Franjo Tuđman normalno oporavlja pa su čak najavljivali da očekuju kako će predsjednik iz bolnice izići za desetak dana. 

No ubrzo su se pojavile nove komplikacije - Franjo Tuđman imao je unutarnje krvarenje i 13 dana nakon operacije bio je u iznimno teškom zdravstvenom stanju. Desetak dana poslije pojedini organi postupno su počeli otkazivati. Tijelo je posustalo 10. prosinca kada je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman preminuo. 

Koga je volio? Tuđmanov dnevnik: Sumnjao je da je Šeks Židov

Franjo Tuđman rodio se 14. svibnja 1922. godine u Velikom Trgovišću. Njegovi roditelji Stjepan i Justina bili su seoska obitelj srednje klase.  Imao je dva brata, Ivicu i Stjepana. Majka Justina umrla je kad mu je bilo sedam godina, vjerojatno od tuberkuloze. Rodila se kao Justina Gmaz, a njezina je obitelj iz obližnjeg Oroslavja. O njima se ne zna mnogo. 

Otac Stjepan bio je istaknuti član Hrvatske seljačke stranke i jedno vrijeme općinski načelnik. Bio je i član ZAVNOH-a i AVNOJ-a.  Nakon Justinine smrti ponovno se oženio. Franjo je, kažu, bio neobično blizak s maćehom Olgom. Nakon što je završio osnovnu školu, Franjo se preselio u Zagreb, gdje je prvo završio Državnu II. mušku građansku školu, a zatim i Trgovačku akademiju Udruženja trgovaca.

U proljeće 1941. godine pridružio se antifašističkom pokretu, kao i njegov brat Stjepan. On je umro 1943. godine na bojištu. Svoju buduću suprugu Ankicu Žumbar upoznao je 1944. godine u Čazmi u partizanima. On je tamo bio šef Personalnog odsjeka Desetog korpusa zagrebačkog. Ankica Žumbar podrijetlom je iz Zagreba. Rođena je 1926. godine i već kao srednjoškolka se pridružila partizanskom pokretu. 

Nakon oslobođenja 1945. godine oboje se vraćaju u Zagreb. Franjo je ubrzo premješten u Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske u Beogradu. Ankica je pristala ići s njim i vjenčali su se u Beogradu iste godine. Ona je tad imala 18 godina, a on 22. Iduće godine Franjin otac Stjepan i pomajka Olga ubijeni su u obiteljskoj kući u Velikom Trgovišću.

Pojavile su se spekulacije da se radilo o ubojstvu i samoubojstvu, ali prevladala je teorija o tome da ih je ubila jugoslavenska tajna policija OZNA jer je Stjepan Tuđman kritizirao komunističku vlast. Tuđmanovi su u Beogradu živjeli do 1961. godine. Ankica se zaposlila u Ministarstvu vanjskih poslova, a Franjo je završio Višu vojnu akademiju. 

Tuđman je ondje već bio zaluđen sportom, biio je predsjednik sportskog kluba Partizan, gotovo opsjednut tenisom. Prvi sin Miroslav rodio se 1948. godine, Stjepan 1951. godine, a kći Nevenka 1954. godine. Nakon što je dobio čin general majora ubrzo je napustio vojsku i vratio se s obitelji u Zagreb. Ankica više nije radila nego se brinula o djeci i kućanstvu.

Franjo je osnovao Institut za historiju radničkog pokreta, radio je kao profesor na sveučilištu. Zbog nacionalističkih ideja i ponajprije zbog potpisivanja Deklaracije o hrvatskom jeziku 1967. godine izbacili su ga iz Saveza komunista Hrvatske i ostao je bez mjesta na sveučilištu. 

Osuđen je na dvije godine zatvora 1972. godine, a kazna mu je kasnije smanjena na devet mjeseci. Nikad potvrđena priča kaže da je tada osobno Josip Broz rekao Krleži: Tuđmanu ne pakovati.  

No, ponovno je uhićen 1980. godine jer je u intervjuima za europske medije kritizirao socijalistički sustav Jugoslavije. Dobio je i zabranu javnog istupanja, a putovnicu su mu vratili 1987. godine. Tad je počeo putovati po svijetu i okupljati istomišljenike.  

Za dvije godine osniva Hrvatsku demokratsku zajednicu i postaje njezin predsjednik, a na prvim višestranačkim izborima je s njom pobijedio i uzeo vlast. Na predsjedničkim izborima 1992. godine postaje predsjednik Hrvatske, koja je međunarodno priznata, ali u ratu.

Svjedok u Haagu Arkanov zatvor dogovorilii su Tuđman i Milošević?

Ponovno pobjeđuje na predsjedničkim izborima 1997. godine. Za vrijeme njegova vladanja Hrvatskom njegova je obitelj postala ugledna i bogata. Najveći skandal izbio je 1998. godine. Službenica Zagrebačke banke javnosti je otkrila stanje bankovnog računa Ankice Tuđman, na kojemu je bilo 239.000 njemačkih maraka.  Taj račun nije bio naveden u imovinskoj kartici predsjednika Tuđmana. 

Službenica Ankica Lepej dobila je kaznenu prijavu i otkaz, a sud je tada odlučio da “novac nije imovina” pa ne treba biti naveden u imovinskoj kartici. To je otvorilo vrata i porazu HDZ-a na izborima poslije Tuđmanove smrti. Franjo Tuđman preminuo je 10. prosinca 1999. godine u KB-u Dubrava u Zagrebu. 

Nastavak na sljedećoj stranici...

Njegova se teška bolest dugo tajila od javnosti, pa čak i kad je završio u bolnici u Zagrebu jer mu je pozlilo. Posljednji je put u javnosti viđen 1. studenog 1999. godine na obilježavanju Svih svetih.

Nakon što mu je pozlilo na Oltaru domovine na Medvedgradu, prevezen je u KB Dubravu gdje je preminuo. Njegov stariji sin Miroslav najpoznatiji je u hrvatskom javnom životu te se i danas bavi politikom. Nikada nije doživio podršku javnosti kao njegov otac te bio član nekoliko marginalnih desnih stranaka.  

Za šaku novaca Tuđman je na robiji pio Martell, a Tito je išao ljubavnici

Sa suprugom Vanjom Morić ima dvije kćeri, Ninu i Ivanu. Studirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i doktorirao je 1985. godine. Bio je izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu. 

Osnovao je Hrvatsku izvještajnu službu (HIS) 1993. godine i na njenu čelu ostao sve do 1998. godine, a bio je i član Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti te predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost. Neko se vrijeme neuspješno bavio politikom dok se nije vratio u HDZ. Danas radi na Filozofskom fakultetu i saborski je zastupnik HDZ-a. 

Mlađi sin Stjepan oženio se Snježanom Čolan. S njom ima kćeri Anamariju i Neru, a ima i izvanbračnog sina Antona Franju. Veza Antonije Vlatković s Tuđmanom trajala je godinu i pol, a zajedno su djetetu odabrali ime i kumove.  

U početku je on plaćao 3000 kuna alimentacije, a kada je odbio priznati dijete, podigla je tužbu. Tada je on zanijekao bilo kakvu vezu s njom, najavio je DNK analizu na koju nije otišao desetak puta. Na kraju je sud pravomoćno presudio da je upravo on otac djeteta. 

Stjepan nije htio plaćati alimentaciju od 2000 kuna mjesečno i pravdao se kako nema novca jer su mu tvrtke u blokadi. Naime, bio je vlasnik dviju tvrtki, Domovina i Domovina holding te restorana Lady Šram. Sve su tvrtke propale nakon političkog pada obitelji. 

Juraj Hrženjak "Tuđman je uspio jer ga je Tito volio"

Nevenka je kao djevojka 1969. godine pobjegla od kuće i udala se za Stevu Košutića, koji je studirao ekonomiju u Zagrebu. Potom su se preselili u Novi Sad. Dobili su dva sina, Sinišu i Dejana i razveli se krajem sedamdesetih. 

Nevenka se onda vratila u Zagreb s djecom i živjela je s roditeljima te radila kao službenica u Leksikografskom zavodu. Kad je njezin otac postao predsjednik, i ona je postala poduzetnica. Prvu tvrtku, Netel, osnovala je 1992. godine, zatim TNT Plus pa Kornet d.o.o.  

Sve su tvrtke propale i ugašene su. Bivši poslovni partner Igor Knežević svjedočio je kako mu je sređivala poslove u državnoj upravi te za to uzimala 15 posto provizije. U tri suđenja tijekom osam godina proglašena je nevinom. 

Njezin sin Dejan bio je jedan od suvlasnika Kaptol banke, a danas u Zagrebu vodi tvrtku za poslovno savjetovanje, dok Siniša radi kao savjetnik za međunarodne odnose u jednoj državnoj tvrtki.