Karadžićevi škorpioni: Cerekali se kameri i ubijali civile

Screenshot
Srebrenica će ostati zapamćena kao najgori zločin na europskom tlu od Drugog svjetskog rata
Vidi originalni članak

Dino Salihović (16), Safet Fejzić (17), Azemir Alispahić (17), Juso Delić (25), Smail Ibrahimović (35) i Sadik Salkić (36).

Ubijeni su u ljeto 1995. godine zato što su bili muslimani. Ubijeni su zato što je Ratko Mladić obećao osvetu nad "Turcima", ubijeni su zato što je Radovan Karadžić to sve mirno promatrao. I dok čekamo skorašnju presudu Karadžiću, podsjetimo na ubojstvo ove šestorice. 

Nakon pada Srebrenice mnoštvo civila završilo je u srpskom zarobljeništvu, tisuće muškaraca su ubijene. Mnogi su jednostavno strijeljani i bacani u jame ili rijeku, ali neki su ubijani i u blizini ratnih linija kako bi se prikrio stravični zločin ubijanja civila. Za ubojstvo šestorice civila s početka teksta osuđeni su pripadnici paravojne jedinice Škorpioni. 

Slobodan Medić Boca, zapovjednik Škorpiona, govorio je na suđenju o povijesti svoje jedinice, mada se dvije njegove izjave na tu temu donekle razlikuju. Na ispitivanju 28. ožujka 2003., izjavio je:

"Jedinica Škorpioni formirana je još 1991. godine u sastavu Vojske Jugoslavije kao redovna jedinica, i djelovala je na području Bosne i Hrvatske. Poslije prestanka ratnih operacija u Bosni i Hrvatskoj prevedena je u Srbiju, a ljudstvo je povučeno. Jezgra jedinice je sačuvana, kako su pravila nalagala i kakve smo upute dobili i kako bismo mogli osigurati ljudima normalan život."

Kapetan Dragan "Kad mlatite Hrvate, radite to kako treba"

Nekoliko mjeseci kasnije, 5. prosinca, zapovjednik Boca je na isto pitanje dao ovakav odgovor:

"Jedinica Škorpioni osnovana je u svibnju 1992. godine, i to kao osiguranje ‘Naftne industrije Krajine’, i u tom svojstvu je ostala od 1992. do 1996. Nakon toga, pošto sam ja tražio da moja jedinica bude u sastavu MUP-a Srbije, Škorpioni su ušli u rezervni sastav Specijalnih antiterorističkih jedinica MUP-a Srbije."

Inače, poznato je da su naftni izvori u istočnoj Slavoniji tijekom rata bili unosan izvor prihoda za predsjednika RSK Gorana Hadžića i ubijenog Željka Ražnatovića Arkana, objavljeno je u tekstu srpskog tjednika Vreme pod nazivom "Ubod škorpiona". 

Srpska javnost nije pokazala veći interes za jedinicu Škorpioni sve do pojavljivanja snimka egzekucije šestorice Bošnjaka 2005. Do tada, njihovo ime uglavnom se dovodilo u vezu sa zločinom nad kosovskim Albancima u Podujevu 1999. godine. Te 2005. godine, neposredno nakon pojavljivanja snimka egzekucije, u javnosti se ponovo pokrenula rasprava o ulozi države Srbije tijekom etničkog čišćenja u Bosni i o genocidu u Srebrenici. 

Pripadnici Škorpiona vidljivi na snimci pohvatani su brzinom munje, a Pero Petrašević je čak i dao iskaz u istrazi gdje je sve priznao. U emisiji Insajder objavljen je dio njegovog iskaza. "Jedno jutro mene bude, ne znam tko me probudio, ali kad sam pogledao, budući da sam bio na katu, Boca mi se obratio - siđi dolje, imam zadatak za vas. Mislio je na nas, osiguranje. Kad sam sišao, vidio sam kamion i tada je rekao, izdao naređenje da idemo. Nije rekao gdje, znači vjerojatno su vozači bili upućeni u sve, da ubijemo te ljude. U prvi tren nisam vidio koliko ih je bilo, tek poslije sam vidio da ih ima šest, oni su ležali u kamionu. Medić je rekao da su oni vojnici, zarobljeni muslimani. Imali su civilnu odjeću, ja mislim da su jedan ili dvojica imali vojničke čizme". 

Srebrenica "Krvnici su jeli i pili na livadi punoj leševa"

Grozomorna snimka dostupna je na internetu, iako je godinama skrivana po kućnim videotekama, ali postojala je i teorija da je negdje u Srbiji jedna videoteka iznajmljivala snimku ubijanja civila. Uz svo psovanje majke svezanim i ustrašenim muslimanima, pucanje iznad glava kao mučenje pred smrt, možda najteža rečenica iz filma je: "Ako budeš zajebao, ti si idući na filmu". Tu je sažeta sva okrutnost i gotovo neviđena nebriga za ljudski život.

Kasnije će Petrašević govoriti da se kaje zbog svega, da nikad nije planirao ubijati bilo koga tko nema oružje, ali "naredbe se moraju provesti".

Nevjerojatno je da će snimak, pa nakon toga i suđenje Škorpionima, poslužiti vlastima, odnosno cjelokupnom establišmentu u Beogradu da uz pomoć vlastitog sudstva relativizira zločin u Srebrenici i vlastito sudjelovanje u najvećem zločinu na tlu Europe nakon Drugog svjetskog rata, stoji u izvješću tekstu objavljenom na stranici pescanik.net.

Odmah nakon emitiranja snimke, pokrenuta je rasprava i u parlamentu Republike Srbije o genocidu u Srebrenici. Prijedlog zastupnika Žarka Koraća i Nataše Mićić o usvajanju deklaracija o Srebrenici kojom bi se osudili zločini koje su Srbi počinili nad Srebreničanima, odbačena je konsenzusom gotovo svih političkih stranaka u parlamentu. Na ovu inicijativu odgovorio je i tadašnji predsjednik Skupštine Srbije Predrag Marković: „Skupština Srbije ne može biti nadležna da raspravlja o pojedinačnom događaju, koji se pritom dogodio van naše teritorije.“

Joševica Preživjela masakr: "Ubio mi je brata, pa meni pucao u usta"

Snimka je otvorila i vrlo važno i tabuirano pitanje u Srbiji, a to je pitanje odgovornosti Srpske pravoslavne crkve. Naime, na snimci (na samom početku) vidi se ritual blagoslova pripadnika jedinice Škorpioni, neposredno pred odlazak na zadatak. Na video zapisu vidi se kako otac Gavrilo, starješina manastira Privina Glava, blagosilja članove jedinice riječima: „Braćo, Turci se povampiriše. Hoće srpske svetinje. Daj vernoj vojsci tvojoj da bude na savlađivanje neprijateljskog naroda.“

Da bi spriječili ozbiljniju raspravu o posljedicama prikazane snimke, političari i drugi nacionalni radnici pokrenuli su drugu vrstu diskusije o genocidu u Srebrenici. Ministar unutrašnjih poslova Dragan Jočić bavio se psihoanalizom: „bili su infantilni, željeli su se hvalisati". Milorad Vučelić, visoki dužnosnik Socijalističke partije Srbije, bavio se pitanjem krivnje: „radi se o nametanju krivnje, zato jer je desetogodišnjica Srebrenice, jer počinju pregovori o statusu Kosova, jer se stvara atmosfera za eventualno hvatanje Mladića. Zato je netko skrivao ovaj zločin sve do sada.“

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.

Za pojavljivanje snimke Milorad Milčić iz Srpske radikalne stranke okrivio je dio nevladinih organizacija u Srbiji, te je zatražio da se „utvrdi kakva je veza Nataše Kandić, ravnateljice Fonda za humanitarno pravo, Sonje Biserko i Sonje Liht sa prostitucijom i trgovinom bijelim robljem“.

Budući srpski predsjednik Tomislav Nikolić osjetio je duševne boli zbog javne diskusije o srpskim zločinima tijekom ratova: „Boli me što u Srbiji svi govore o zločinima koje su počinili Srbi, a nitko ne govori o zločinima koje su počinili muslimani. Ako je netko od Srba u RS počinio zločin, kakav je to grijeh za Srbiju“.

Tako je i tadašnji glavni tajnik Srpske radikalne stranke Aleksandar Vučić, budući premijer i predsjednik Srbije, izjavio da je „cilj medijske hajke koja se vodi protiv srpskog naroda i države neometano hvatanje Ratka Mladića i formalno ukidanje Republike Srpske.“

Ron Haviv "Gledao sam pad Vukovara, a Arkan mi se htio krvi napiti"

Puštanjem snimke očigledno je započet proces relativizacije sudjelovanje države Srbije u genocidu u Srebrenici, ali i, sasvim nevjerojatno, proces relativizacije odgovornosti same jedinice Škorpioni. Visoki dužnosnik Koštuničine Demokratske stranke Srbije, Đorđe Mamula ponudio je ovakvo objašnjenje: “Na snimci se vidi da su samo dvije osobe pucale u zarobljenike, a ne cijela jedinica. Trebaju odgovarati onda samo pojedinci”. Mamula je rekao i da je moguće da je snimku prodao netko od Škorpiona: “Snimak djeluje užasno i svaki zločin treba osuditi, ali zanimljivo je da se u javnosti na puštaju filmovi o stravičnim stradanju Srba u Sarajevu, Krajini, u operacijama Oluja i Bljesak. Trebalo bi da su žrtve iste, a o krivici neka odlučuju sudovi.”

Tako Škorpioni postaju instrument u postupku dokazivanja nevinosti države, jer se uz pomoć jedinice cjelokupna odgovornost za Srebrenicu i za druge zločine počinjene u ime države Srbije svaljuje na grupu patoloških ličnosti, koja samoorganizirano, bez ikakve pomoći države i bez motiva čini zločine. Konkretno, usprkos brojnim dokazima (snimcima, izjavama svjedoka), država Srbija će uz pomoć vlastitog sudstva „dokazati“ da ona i njeni državni organi nisu sudjelovali u pokolju u Srebrenici, već da su zločine počinile paravojne formacije koje praktično nisu bile pod zapovjedništvom Srbije, a ni Republike Srpske.

Bez milosti Vapaj Mile Martića iz zatvora: Lista njegovih pritužbi

U presudi koju je u travnju 2007. donijelo vijeće pod predsjedavanjem sutkinje Gordane Božilović Petrović spominje se teza da je u osnivanju ove jedinice eventualno sudjelovala međunarodno nepriznata Republika Srpska Krajina, čime se nešto malo krivice svaljuje na tu nepostojeću tvorevinu.

Do kakvih je zaključaka došlo vijeće kojim je predsjedavala sutkinja Božilović-Petrović? Predsjedavajuća se bavila karakterom rata u Bosni, zatim porijeklom žrtava, kao i jedinicom Škorpioni, njihovim nastankom i djelovanjem, što nije bio posao suda. Predsjedavajuća je zaključila da je rat u Bosni i Hercegovini bio građanski, kompliciran po svojoj prirodi, te je teško utvrditi točno porijeklo jedinice Škorpioni, porijeklo žrtava… Dodatno, u presudi za ubojstvo šestorice Srebreničana, sud će utvrditi i to da ubijeni ne pripadaju žrtvama Srebrenice. Naime, sud nije mogao jasno ustanoviti odakle žrtve potiču i to usprkos brojnim izjavama obitelji i rodbine nastradalih. Obitelji žrtava svjedočile su na sudu da su nastradali dovedeni u Trnovo iz Srebrenice, iz koje su nestali nakon ulaska srpskih snaga u taj grad.

Zločin "Ja sam dijete ratnog silovanja i ovo je moja priča"

Suština presude jest pokušaj distanciranja države Srbije od ove jedinice, koja jeste bila njen službeni deo na ovaj ili onaj način. O direktnoj umiješanosti Srbije u genocid u Srebrenici postoje brojne indicije. Tako u filmu Lazara Stojanovića „Škorpioni, spomenar“, emitiranog na Televiziji B92 na dan izricanja presude, jedan od sugovornika govori da su na vozilima u kojima su zarobljenici dovedeni na streljanje bile policijske tablice MUP-a Srbije sa brojevima M-606-…

Sudbina jedinice Škorpioni govori o pristupu demokratske države Srbije, koja uz pomoć svojih sudova, medija, uz sudjelovanje cjelokupne elite, pokušava dokazati svojoj i međunarodnoj javnosti da ona nije imala nikakve veze sa zločinima počinjenim tijekom devedesetih godina na prostoru bivše Jugoslavije. Svi mogu biti krivi, ali država Srbija nikako. Krivnja za ubojstva, od Hrvatske preko Bosne do Kosova, svaljuje se na misteriozne paravojne formacije, koje su se na ratnim područjima stvorile same od sebe, bez pomoći države. Etnička čišćenja, ispostavlja se, provedena su na razine općina, a same zločine počinili su isključivo bolesni umovi pojedinaca. Upravo slučaj Škorpiona predstavlja paradigmu takve prakse.

Ovu jedinicu je od njenog osnivanja do kraja kontrolirala država Srbija. Njeno osnivanje odigralo se pod budnim okom visokih dužnosnika policije Srbije, koji su je na kraju i formalno rasformirali. Međutim, javnost Srbije, njene sudove, političke stranke i javne djelatnike jedino zanima nevinost države. Ta ista država koja je formirala jedinicu Škorpiona, u sudskom postupku, pred vlastitim sudom, uspješno je „dokazala“ vlastitu nevinost.

Posjeti Express