Kako je Slovenac završio u zloglasnom 10. diverzantskom odredu Vojske Republike Srpske? Kako je isti taj Slovenac postao krvnik u Srebrenici? Ako pitate Franca Kosa, spomenutog Slovenca, on će reći da je bio zarobljen te da je pristao služiti pod Ratkom Mladićem kako bi izišao iz zarobljeništva, a i plaća mu je bila jako dobra. Ukratko, kako stoji u službenim transkriptima na stranicama Haškog tribunala, Kos i 10. odred je sudjelovao u masakru u Srebrenici nakon pada enklave.
"11. srpnja 1995. godine ušli su u Srebrenicu i pomogli u osiguravanju grada. Dva dana kasnije su otišli do skladišta u Kravici gdje su ubijeni muslimanski zarobljenici i 16. srpnja 1995. godine su otišli na farmu Branjevo gdje su sudjelovali u smaknućima muslimanskih zatvorenika iz Srebrenice, ratnih zarobljenika. Tijekom boravka u Kravici, Kos je vidio oko 20 leševa ispred skladišta. Rekli su mu da je neki zarobljenik zgrabio oružje od čuvara i otvorio paljbu te da su ostali zarobljenici ubijeni kad su čuvari uzvratili vatru. Jedan pripadnik 10. diverzantskog odreda je, tijekom boravka u Kravici, ubacio nekoliko granata u skladište. Kos nije vidio leševe u skladištu, ali procjenjuje da unutra nije moglo stati više od 120 zarobljenika. Osobno je Kos sudjelovao u ubojstvima na farmi Branjevo i prema njegovoj procjeni je ubijeno oko 350 osoba 16. srpnja 1995. na farmi Branjevo. Rečeno im je da strijeljaju zarobljenike zato što su ratni zločinci".
Kos je u Bosni i Hercegovini osuđen na 35 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, a u Haagu je završio kao svjedok obrane u procesu protiv Radovana Karadžića. Priča o njegovom uhićenju je gotovo nevjerojatna. On je, naime, uhićen u travnju 2010. godine u Hrvatskoj na graničnom prijelazu Bajakovo i to po nalogu Interpola BiH.
Negdje do veljače je mirno živio u Bijeljini pod lažnim imenom Branimir Manojlović i tada su počela uhićenja bivših pripadnika 10. diverzantskog odreda. Kos je uspio pobjeći u Srbiju i odlučio sreću potražiti u Sloveniji. U Hrvatsku je pokušao ući kao obični putnik na autobusu srpskih registarskih oznaka i to koristeći slovensku putovnicu.
"Kao pripadnik Armije BiH zarobljen je i odveden u logor Batkovići. Tada su tajne službe odradile posao, zarobljenicima su ponudile ugovor, koji su potpisivali svaki pojedinačno s Generalštabom Vojske Republike Srpske, u kojem piše da će imati dobru plaću i dobiti stanove. U protivnom će, kako im je rečeno, i sami postati leševi. U tom 10. diverzantskom odredu bio je i veliki broj Hrvata i Bošnjaka", ispričao je njegov odvjetnik Duško Tomić za Slobodnu Dalmacije prije osam godina.
Sud u BiH mu nije povjerovao da je ubijao zbog straha za vlastiti život, a posebno otegotna okolnost je bila da su krvnici uzimali pauze kako bi nešto pojeli i popili poneku pivu tik do stotina leševa Srebreničana.
Sam Kos je u nekoliko navrata priznao da je sudjelovao strijeljanjima i detaljno je pričao kako su prve skupine ubijali iz puškomitraljeza, ali je to bilo iznimno neprecizno pa je ostajalo jako puno ranjenih. "Crijeva su im bila ispala, vikali su i plakali. Ja sam im prišao i pucao im u glavu da ih ubijem. Tad sam rekao da ovako više ne može. Netko se složio sa mnom i rekao da ćemo ih ubijati u grupama od po 10", ispričao je Kos u Haagu.
Tijekom suđenja u Sarajevu je Kos govorio da se iskreno kaje za svoja djela. "Makar jedna nevina žrtva je katastrofa. Kajem se za svaku žrtvu koju sam ubio. Ispričavat ću se svakoj žrtvi i obitelji i svaku kaznu ću prihvatiti, ali najveća kazna mi je što psihički to moram nositi", rekao je on u svojoj završnoj riječi 2012. godine.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ponekad sam jeo a ponekad i spavao u blizini leseva, pa bio je rat. razlika je sto su lesevi pored koji sam bio bili ostaci izginulih u boju (ne nasih) a ne ubijenih zarobljenika. nekada je proslo i nekoliko dana ... prikaži još! dok nebi stigli"sanitarci". ovome se cude oni koji su rat gledali iz fotelje
Da sad može pričati da su ga prisiljavali, ubijao je ali nije uživao. Masakrirao je jer je bio prisiljen. Kaje se. Mog tatu su 1941.god. regrutirali u NDH ali je nakon mjesec dana pobjegao.