Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara. Imam 79 godine, rodila sam i odgojila šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Moja četiri sina i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu svoje Domovine Hrvatske od srpskog agresora u ovom Domovinskom ratu 1991. godine. Od istih neprijatelja stradala su mi četiri nedužna brata u Drugom svjetskom ratu, a suprug mi je čudom ostao živ. Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije nikada mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj. Tim riječima se svojedobno predstavila hrvatska junakinja i 'Majka hrabrost' Kata Šoljić koja nas je napustila na današnji dan 2008.

Kata je rođena 23. veljače 1922. u siromašnoj obitelji Tikvić u Donjem Vukšiću pokraj Brčkog u Bosni i Hercegovini. Oca je izgubila kada je imala 13 godina, a nju, sestre i braću nastavila je, mukotrpno živeći, podizati majka. Na početku Drugoga svjetskog rata (1941. – 1945.) udala se za Antu Šoljića (1923.) iz susjednog sela Ulica i do 1954. rodila šestero djece. Iako joj je suprug preživio Križni put, u Drugom svjetskom ratu izgubila je četiri brata: Ivu, Martina, Ivana i Petra. Kata i Anto s djecom su se iz Ulica 1956. preselili u Slavoniju u Srijemske Čakovce. Rodila je šestero djece: Niku, Ivu, Miju i Matu, te kćeri Maru i Anu.

Niko Šoljić (1942.), narednik HV-a, zarobljen je 19. studenoga 1991. tijekom borbi koje su se vodile neposredno nakon pada Vukovara i odveden u koncentracijski logor u Srijemskoj Mitrovici gdje je bio nemilosrdno mučen i ubijen 22. studenoga 1991. udarcem u glavu. Tijelo mu je 2003., nakon dvanaest godina traganja, pronađeno u neoznačenoj grobnici u Srijemskoj Mitrovici i ukopano pokraj posmrtnih ostataka njegove braće. Odlikovan je Redom Nikole Šubića Zrinskog. U Domovinskom ratu sudjelovala su i sva trojica njegovih sinova: Franjo, Anto i Ivo.

Mijo Šoljić (1945.), narednik HV-a, sudjelovao je u obrani Vukovara, a 19. listopada 1991. u obiteljskoj su ga kući u Srijemskim Čakovcima pred suprugom Ružom i dvoje malodobne djece, Josipom i Katarinom, zarobili susjedi Srbi i ubili u kukuruzištu s još trojicom sumještana. Odlikovan je Redom Nikole Šubića Zrinskog i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s posrebrenim pleterom. Njegovi, kao i posmrtni ostatci brata mu Mate, ukopani su nakon ekshumacije na isti dan 1999.

NJEMAČKA I RASPAD SFRJ Sve njemačke tajne o Domovinskom ratu. Zašto Kohl nije volio Tuđmana?

Ivo Šoljić (1948.), nazivan Veliki Džo, pukovnik HV-a, bio je zapovjednik obrane Mitnice na vukovarskoj bojišnici. Sa svojim je suborcima krenuo u proboj iz opkoljenog i razorenog Vukovara uoči samog pada te je, kako bi izbjegao četničku zasjedu i ne želeći se predati, skočio u Dunav i utopio se 17. studenoga 1991. Njegovo je tijelo ekshumirano 2002. na novosadskom groblju u Srbiji i ukopano pokraj posmrtnih ostataka braće 24. siječnja 2003. Odlikovan je Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s posrebrenim pleterom i Redom hrvatskog trolista. Iza njega su ostali supruga Mirjana i djeca Marijan, Ivana i Maja.

Mato Šoljić (1952.), narednik HV-a, ranjen je 19. rujna 1991. prilikom pokušaja zauzimanja vojarne JNA u Vukovaru, a zatim je zarobljen, mučen i isti dan ubijen. Matini posmrtni ostatci pronađeni su u blizini vojarne, a ukopani su 1999. s posmrtnim ostatcima brata Mije. Odlikovan je Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

Obitelj je dala brojne borce za Hrvatsku. Izuzev poginulih sinova borili su se i kći Marija i zet Stjepan Barišić, zet Ivan Vukojević, unuci Zoran, Franjo, Anto i Toni. Ivan Vukojević je poginuo tijekom proboja.