Svaka vlast kvari, a apsolutna vlast kvari apsolutno. Punih pedeset godina Komunistička partija držala je sve u svojim rukama. Od političke vlasti, preko pravosuđa, represivnog aparata i gospodarskog sustava, do obrazovanja, kulture i sporta.

Kad se to srušilo, novu hrvatsku državu preuzeo je u svoje ruke HDZ. Po istom obrascu i na istome mentalnom sklopu, zagospodario je državom na svim razinama, od Pantovčaka i Markova trga do najmanjih zaselaka i kvartova, doživljavajući Hrvatsku kao svoje vlasništvo. Čitava država trebala je biti u HDZ-ovim rukama. U suprotnom, HDZ je provocirao nestabilnost, huškao šatoraše i stožeraše, izazivao izvanredno stanje...

A sad, na političkoj sceni pojavio se Mislav Kolakušić. Njegova lista osvojila je 84 tisuće glasova na europskim izborima, on sa svojih preferencijalnih 68 tisuća glasova ugrabio je jedan mandat u Europskom parlamentu, a potom se proglasio predsjednikom svega - kaže da ide na predsjedničke izbore, pa na parlamentarne izbore, nakon kojih će biti premijer, ministar policije i ministar pravosuđa.

Kaže da mu je isključivi cilj osvojiti vlast. U suprotnom, ne želi se uopće baviti politikom. Želi srušiti sve, razmontirati, pohapsiti, pobrisati 60 tisuća zakona, u deset sekundi bez rasprave izglasati nove, maknuti postojeću političku garnituru i vladati sam sa svojim prijateljima i sljedbenicima.

Ovakav nastup izazvao je veću senzaciju od osvojenog EU mandata. U dijelu javnosti Kolakušić je izazvao podsmijeh, a u drugom dijelu bojazan od diktatorskih tendencija. Jedni ga zazivaju, drugi ga se plaše. Jedni ga uzvisuju, drugi ga ponižavaju.

Tako to obično biva s prorocima. Pa i s budućim diktatorima. Kolakušićevi štovatelji poručuju kako je Kolakušić jedini spasitelj Hrvatske, a na kritike zbog uzurpacije svih političkih funkcija - i to on osobno, a ne njegova lista ili stranka - odgovaraju da smo ionako državu dali u ruke HDZ-u, pa zašto ne bismo i Kolakušiću. Kao da u tome nije problem.

Sudac Kolakušić: Mesija blokiranih s hrpom neriješenih sporova

Kao da HDZ-ova samovolja, bahatost, uzurpiranje vlasti, autokratsko vladanje nisu unazadili Hrvatsku, njezinu državu i društvo na svim razinama. Zar netko misli da bismo istu pogrešku trebali ponoviti s Kolakušićem? To je kao ona definicija ludosti: ponavljaj uvijek istu stvar i nadaj se drugačijem ishodu. Hrvatska desetljećima, pa i stoljećima, nastoji pobjeći od diktatura i diktatora, a uporno juri u zagrljaj nekim novim.

Da sadašnja situacija bude još nakaradnija, za razliku od komunista i hadezeovaca, Kolakušić nastupa praktički sam. On osobno ide po izborima i gomila funkcije, pa koja se ulovi. Ne promovira druge kandidate, stranku ili nove političke uzdanice. On je jedina uzdanica. On želi vladati u jednini. I tu je najveća specifičnost njegove političke promocije.

Nije neobično da takvi likovi na političkoj sceni budu privlačni glasačima i narodnim masama opustošenima ekonomskom krizom i socijalnim slomom, frustriranima političkim establišmentom i nefunkcioniranjem države. Oni žele nekoga tko će "razbucati" ovu državu. I Kolakušić je možda dovoljno atraktivna pojava u politici za takvo nešto. Ali što kad sve razbuca? Što će se sagraditi?

Kolakušić je populist iz udžbenika, na tragu recepata Živog zida, samo još radikalniji. On svoju političku platformu temelji isključivo na borbi protiv korupcije. Međutim, korupcija ima tendenciju još više nabujati ako se vlast, čitava država, institucije, poluge vlasti, policija i pravosuđe, kao i svi mehanizmi vladanja koncentriraju u rukama pojedinca. Ili vrlo uskog kruga ljudi. Kao u slučaju Vladimira Putina.

Vladavina zakona, neovisnost institucija i jačanje procedura, kao i transparentnost, koje u Kolakušićevu političkom nastupu baš i nema, najbolji su borci protiv korupcije. A ne vladavina jednog čovjeka. Svaka vlast korumpira, a apsolutna vlast korumpira apsolutno. Primjerice, tko će kontrolirati Kolakušića ako će držati u rukama sve poluge vlasti? Tko će nadzirati kako se on služi tom vlašću, po kojim kriterijima donosi zakone i kako ih provodi, okružuje li se nekim interesnim skupinama? Zapravo, tko mu što može?

Takve tendencije Hrvatsku su i dovele u ovakvu situaciju. HDZ drži pravosuđe, sudove, policiju, dobar dio medija, pravobranitelje, političku scenu, institucije na svim razinama... I Andrej Plenković može raditi što hoće. Kad u stranci nema opozicije jer ju je vlastodržac pobrisao sa scene, Plenković može raditi što hoće. Mislav Kolakušić čak i nema stranku da ga netko u njoj obuzdava i kontrolira.

I kad smo već kod toga, Kolakušić nema nikakvu politiku koju otvoreno promovira. Mi ne znamo koji su njegovi politički stavovi o ključnim pitanjima. Kaže da se ne bi bavio ideološkim pitanjima (baš kao i Živi zid), neke druge teme poput pobačaja dao bi na referendum...

"Moje osnovno i temeljno razmišljanje jest da političar ne smije iznositi mišljenja o temama kojima se neće baviti", kaže političar koji bi želio biti predsjednik svega i upravljati svime.

Čime će se on onda baviti? O čemu će iznositi mišljenje? Ovako, on misli svoje i ne želi se zamjerati masama potencijalnih birača. Kolakušić će biti najmoćniji političar u državi, ali javnost neće imati uvid u njegovo mišljenje. O najtežim pitanjima, poput pobačaja, organizirat će referendum. Pa neka narod upravlja. Njemu su dovoljne funkcije. Populisti poput Kolakušića igraju na očaj i frustraciju građana postojećim stanjem. Nažalost, oni ga najčešće samo pogoršavaju.