Na preglede su u bolnicama čeka mjesecima, više od godine dana, pri čemu se često najdulje čeka na pretrage ključne za pravovremeno postavljanje dijagnoze. Na MR mozga se u nekim ustanovama čeka i po 270 dana, toliko i na prvi nefrološki pregled, u nekim županijskim bolnicama se za kontrolne preglede dijabetologije i hematologije na listi bude i po 265 dana. Prođe i čitava godina dok pacijent u određenim bolnicama ne dočeka, recimo, prvi pregled reumatologa, nešto kraće treba da bi se dočekalo urologa i tako redom, piše Bojana Mrvoš za Express.

U nekoliko smo navrata pisali o privatnim klinikama koje godinama, čak i fizički smještene unutar državnih bolnica, za te bolnice obavljaju CT ili magnetsku rezonancu, bolnice im šalju svoje pacijente na uputnicu. One bolnicama plaćaju “siću” za najam prostora, država njima pak isplaćuje izdašne sume za pretrage, a bolnice same, nekim čudom neuspješno, godinama pokušavaju kupiti vlastite aparate. Te nabave propadaju, natječaji se ponavljaju.

Grupa znanstvenika prva se dosad uhvatila istraživanja “simbioze” javnog i privatnog zdravstva u Hrvatskoj, nabrojili su sve grijehe te tijesne suradnje. Izvješće “Mapiranje profitnog i javnog zdravstva u Gradu Zagrebu: Inicijalno izvješće i polazišna analiza” napravili su za Centar za mirovne studije, a potpisuju ga politički ekonomist Toni Prug s Filozofskog fakulteta u Rijeci, Dorja Vočanec, Karmen Lončarek, Maja Vajagić, Kristina Perkov, Tea Truta, Tamara Buble, Tea Radović, stručnjakinje s medicinskih fakulteta, HZJZ-a, Centra za mirovne studije. U istraživanju navode koliko su se namučili s (ne)dostupnim podacima, no prema onome što im je bilo dostupno, u Zagrebu je 1993. bilo tek deset privatnih subjekata u zdravstvu i socijalnoj skrbi, dok su 2024. postojala 764.

U 2024. godini je prihod specijalističke medicinske prakse u ukupno 270 subjekata iznosio gotovo 269 milijuna eura, dobit im je bila gotovo 25 milijuna. Imali su nešto manje od 3000 radnika, više od 39 milijuna eura u bankama i investicije od 24,5 milijuna eura.

Hrvatska jamči jednaku zdravstvenu zaštitu svima, ali u praksi, kaže studija, postoji “neformalna simbioza” javnog i privatnog zdravstva, u kojoj su privatne usluge dostupnije onima s većim primanjima. Profitni zdravstveni sadržaji u Zagrebu se, osim toga, grupiraju bliže užem središtu grada i u razvijenijim četvrtima (Gornji grad - Medveščak, Maksimir), dok periferija i južni i istočni dijelovi grada ostaju slabije pokriveni.​ Privatne poliklinike u gradu poprimaju funkcionalne karakteristike manjih privatnih bolnica. Takvi subjekti ne djeluju više samo kao komplement javnom sektoru, već preuzimaju sve veći udio u ukupnoj ponudi dijagnostičkih i specijalističkih usluga.

“U Zagrebu u posljednjih pet godina dolazi do značajnog porasta udjela prihoda profitnih subjekata i udjela njihovih radnika. Profitni prihodi rastu s 20,3 na 22,8 posto, a broj radnika raste s 15,5 na 20,2 posto”, pokazalo je istraživanje.

U milijunima eura, od 2020. do 2024., profitni prihodi su rasli s 221 na 449 milijuna eura, a broj radnika s 4004 na 5426. Istovremeno u javnom sektoru prihodi rastu s 866 na 1,524 milijuna eura, ali uz blago padajući broj radnika, s 21.756 na 21.485. Značajan broj zaposlenih u javnom dijelu, pritom, radi paralelno i u profitnim subjektima.

Cijeli tekst Bojane Mrvoš možete pročitati OVDJE.