Imao je pristup povjerljivim vojnim podacima, znao je gdje se nalaze ruski vojnici i kada će započeti njihove operacije. Umjesto svojim zapovjednicima, informacije je mjesecima dostavljao ukrajinskoj vojnoj obavještajnoj službi. Ruski poručnik Lev Stupnikov, danas 26-godišnjak, postao je jedan od najvećih vojnih sabotera novijeg doba. Njegove informacije, prema američkoj novinarskoj istrazi, pomogle su Ukrajincima u napadima u kojima je poginulo više od 300 ruskih vojnika. Potom je pobjegao preko minskih polja i pridružio se onima protiv kojih je dotad ratovao.

TAJNA AKCIJA Cure novi detalji operacije 'Vivaldi': Putinu njegovi generali lažu o gubicima?!

Bilo je hladno jutro u veljači 2024. godine kada je Stupnikov zaustavio svoje vojno vozilo pokraj jednog polja nedaleko od Vuhledara, na istoku Ukrajine. Za njim je stigla kolona vozila s visokim časnicima ruske vojske. Na otvorenom prostoru okupilo se više od stotinu vojnika koji su se pripremali za predstojeću ofenzivu. Pješaštvo, medicinsko osoblje i zapovjednici danima su ondje uvježbavali borbene operacije. Nitko nije slutio da se među njima nalazi čovjek koji će njihove položaje otkriti neprijatelju. Stupnikov je izvadio mobitel, neprimjetno fotografirao okupljene vojnike i poslao poruku ukrajinskoj obavještajnoj službi. Procijenio je da se na polju nalazi između 120 i 150 ljudi. Točne koordinate već je ranije dostavio ukrajinskoj strani. Preostalo mu je samo da se udalji prije napada. Uskoro su na ruske položaje pale ukrajinske rakete. U napadu je ubijeno 68 vojnika, a još 60 ih je ranjeno. Među poginulima je bio i zapovjednik brigade, pukovnik Husein Musajev. Taj napad bio je samo jedan od niza udara koje je omogućio ruski časnik koji je potajno radio za ukrajinsku vojsku. Njegovu nevjerojatnu priču objavio The Wall Street Journal, na temelju razgovora, šifrirane komunikacije i vojnih dokumenata. 

Časnik školovan u elitnoj ruskoj akademiji

Stupnikov nije bio običan vojnik kojeg je ruska vojska poslala na bojište bez odgovarajuće obuke. Završio je prestižnu Vojnu akademiju veza u Sankt Peterburgu, jednu od važnih obrazovnih ustanova ruskih oružanih snaga. Nakon završetka školovanja 2023. raspoređen je u 36. gardijsku motoriziranu streljačku brigadu, gdje je dobio dužnost časnika za vezu u bataljunu. Njegov posao podrazumijevao je pristup informacijama o rasporedu postrojbi, komunikacijama i vojnim operacijama. U studenome 2023. poslan je na područje Vuhledara, jednog od najtežih bojišta rusko-ukrajinskog rata. Ondje su ruske snage mjesecima pokušavale probiti ukrajinsku obranu uz velike gubitke u ljudstvu i opremi. Upravo se na toj bojišnici Stupnikov pretvorio u ukrajinskog doušnika. Njegovo nezadovoljstvo ruskim vojnim sustavom, međutim, pojavilo se mnogo prije dolaska na frontu. Smetala mu je korupcija u oružanim snagama, a prema američkom izvještaju, protivio se i ratu koji je Vladimir Putin pokrenuo protiv Ukrajine. Važnu ulogu u njegovoj odluci odigrala je majka Tatjana Jancen, protivnica politike Kremlja koja je živjela u Sibiru. Kada je u studenome 2023. doznala da će njezin sin biti poslan na ukrajinsku bojišnicu, potražila je pomoć ukrajinskih kontakata. Povezala se s Dmitrom Karpenkom, ukrajinskim informatičarem koji je surađivao s obavještajnim strukturama i sudjelovao u uspostavljanju veza s ruskim vojnicima spremnima na suradnju.

'TEORIJA POBJEDE' NATO otkrio kako slomiti Ruse: Na meti su Sankt Peterburg i Kalinjingrad

Prema pisanju Wall Street Journala, Stupnikov je pristao dostavljati informacije, ali je inzistirao na tome da za njih ne prima novac. Time je svoju odluku predstavio kao politički i moralni čin, a ne kao pokušaj osobne zarade. Ukrajincima je slao podatke o rasporedu ruskih snaga, skladištima streljiva, kretanju vojne tehnike i planiranim operacijama. Dostavljao je i informacije o komunikacijskim sustavima, uključujući radijske frekvencije. Pritom se nije ograničavao na špijuniranje. Prema objavljenim informacijama, sudjelovao je i u sabotiranju vlastite postrojbe, ometajući rad nadzornih kamera i ruskih bespilotnih letjelica. Njegova prednost bila je upravo u tome što je bio dio sustava. Dok su ukrajinske snage za otkrivanje neprijateljskih položaja morale koristiti izviđačke dronove, satelitske podatke i druge izvore, Stupnikov je često raspolagao informacijama iz prve ruke. Znao je gdje se vojnici okupljaju, gdje se nalazi oprema i kakvi su planovi zapovjedništva. Ukrajinska strana zahvaljujući tome mogla je preciznije planirati napade na koncentracije ruskih snaga. 

Kako su mjeseci prolazili, opasnost za Stupnikova postajala je sve veća. Rusko zapovjedništvo suočavalo se s napadima koji su pokazivali da ukrajinska strana iznimno dobro poznaje položaje i kretanje njegovih postrojbi. Takva preciznost počela je izazivati sumnju da se unutar ruskih redova nalazi doušnik. Stupnikov je bio u posebno osjetljivom položaju. Kao časnik za vezu imao je pristup brojnim povjerljivim informacijama, a istodobno je svakodnevno morao održavati privid odanosti vlastitoj vojsci. Sumnje su se pojačavale i zato što su drugi časnici njegove postrojbe ginuli ili bili ranjavani, dok je on preživljavao. Do ljeta 2024. situacija je postala toliko opasna da je nastavak njegova djelovanja iza ruskih linija bio sve teže održiv. Ukrajinska strana tada je organizirala njegov bijeg. U noći 6. srpnja 2024. Stupnikov je napustio ruske položaje i krenuo prema ukrajinskim linijama. Pred njim se nalazio iznimno opasan teren, prošaran minskim poljima, uništenim oklopnim vozilima i ostacima višemjesečnih borbi. Za navigaciju je koristio GPS, a tijekom kretanja pomagao mu je ukrajinski dron. Satima je prolazio područjem između suprotstavljenih vojski, svjestan da bi ga ruski vojnici, ako otkriju što radi, mogli uhititi ili ubiti. Uspio je stići do položaja ukrajinske 72. brigade. Kako bi ga ukrajinski vojnici prepoznali i izbjegli mogućnost da ga zamijene za neprijateljskog infiltratora, koristio je unaprijed dogovorenu lozinku, koja se može prevesti kao "Trgovina orasima". Stupnikov je pritom sa sobom ponio i vrijedan obavještajni materijal. Ukrajincima je predao mobitel koji je omogućavao pristup prijenosima s ruskih nadzornih kamera i bespilotnih letjelica. Time njegova vrijednost za ukrajinsku vojsku nije završila prelaskom bojišnice. Informacije i pristup sustavima koje je donio mogli su pomoći i u daljnjem praćenju ruskih aktivnosti.

NOVA RUSKA TAKTIKA Ništa od proboja fronte: Putin mijenja strategiju i ima novi 'plan pobjede'

Odluka da prijeđe na ukrajinsku stranu imala je ozbiljne posljedice i za njegov privatni život. Supruga nije prihvatila njegov postupak. Odbila ga je slijediti i njegovu suradnju s Ukrajincima smatrala izdajom. Njihov se brak raspao. Potporu je, međutim, imao u majci, koja je od početka bila uključena u njegov pokušaj da se izvuče iz ruske vojske. U veljači 2025. njegova majka i mlađa sestra također su uspjele napustiti Rusiju. Pobjegle su preko Moldavije i potom stigle u Kijev, gdje su se pridružile Stupnikovu. Za ruskog časnika to je značilo konačan raskid s prethodnim životom. Povratak u Rusiju pod sadašnjim okolnostima mogao bi ga izložiti kaznenom progonu zbog izdaje, dezerterstva i suradnje s neprijateljskom vojskom. S druge strane, ni život u Ukrajini ne znači da je potpuno siguran. Nakon prelaska na ukrajinsku stranu Stupnikov je mogao pokušati započeti novi život daleko od bojišta. Međutim, odlučio je nastaviti ratovati. Pridružio se Ruskom dobrovoljačkom korpusu (RVC), oružanoj formaciji sastavljenoj od ruskih državljana koji se bore na strani Ukrajine protiv snaga Vladimira Putina. Ta postrojba okuplja protivnike Kremlja različitih političkih pozadina, uključujući i pripadnike ruske krajnje desnice. Njezini pripadnici sudjelovali su u vojnim operacijama protiv ruskih snaga, uključujući prekogranične upade na ruski teritorij.