Talijanski barokni skladatelj Antonio Vivaldi teško da je mogao zamisliti da će se tri stoljeća nakon njegove smrti njegovo ime koristiti tijekom jednog od najkrvavijih ratova u Europi. No upravo su "Četiri godišnja doba" poslužila kao inspiracija za kodno ime ukrajinske operacije sjeverno od Limana, u Donjeckoj oblasti.
"Naša operacija zove se Vivaldi. A Vivaldi, kao što svi znaju, ima četiri godišnja doba. Ovo je tek prvo", poručio je 15. rujna zapovjednik Trećeg armijskog korpusa Andrij Bilecki.
Ta rečenica bila je dovoljna da se ukrajinski i zapadni mediji raspišu o neočekivanom proboju, povratku manevarskog ratovanja i velikom udarcu ruskim planovima za Donbas. Talijanski list Corriere della Sera, koji je o operaciji objavio opsežan tekst, cijelu priču opisuje kao "prvu simfoniju Kijeva". Prema toj interpretaciji, dok je Vladimir Putin mjesecima javno isticao da je Rusija ponovno stekla inicijativu i da se približava ključnim gradovima Donbasa, njegovi su vojnici sjeverno od Limana zapravo gubili teren. Corriere tvrdi da su ruski generali te neuspjehe umanjivali ili prešućivali i time održavali sliku napredovanja koja nije potpuno odgovarala stanju na bojištu.
Najvažniji element "Vivaldija" možda uopće nije ono što se vidi na karti, nego ono što se nije vidjelo mjesecima. Treći armijski korpus tvrdi da je operacija vođena u strogoj tajnosti. Čak su i ukrajinski analitičari, uključujući projekt DeepState, vrlo oprezno izvještavali o pomicanjima fronte, dok se iz otvorenih izvora dugo ništa nije moglo saznati. Cilj je bio jednostavan: ne dopustiti Rusima da shvate koliko su ukrajinske snage napredovale i gdje se nalazi stvarna linija. Zamjenik zapovjednika Trećeg korpusa Maksim Žorin kasnije je rekao da je upravo informacijska disciplina bila jedan od razloga uspjeha. Prema njegovim riječima, operacija je vođena tako da rusko zapovjedništvo nema potpunu sliku o gubicima terena i stanju svojih jedinica. ISW je u svojoj analizi ocijenio da je Ukrajina kod Limana ponovno uspjela postići određeni stupanj operativnog iznenađenja, kombinirajući strogu tajnost s protudronskim i elektroničkim mjerama.
Ukrajinci tvrde da su očistili područja Novoselivke, Oleksandrivke, Jarove i rubova Korovog Jara od ruskih infiltracijskih skupina te ponovno zauzeli Serednje. Prema službenim podacima Trećeg korpusa, očišćeno je oko 75 četvornih kilometara, a dodatnih deset vraćeno je pod ukrajinsku kontrolu. Treba, međutim, biti oprezan sa samom riječju "oslobođeno". Rat u Ukrajini posljednjih godina sve manje izgleda kao klasično zauzimanje sela i rovova duž jasne crte bojišta. Između položaja često postoje kilometri takozvane sive zone u kojoj djeluju male pješačke skupine, dronovi, izviđači i diverzanti. Zbog toga se "čišćenje" terena od infiltracijskih skupina ne može uvijek izjednačiti s klasičnim teritorijalnim osvajanjem.
Zašto je Liman toliko važan?
Liman sam po sebi nije veliki grad. Prije rata imao je nešto više od 20.000 stanovnika. No njegov položaj čini ga važnim. Nalazi se sjeverno od Slovjanska i Kramatorska, dva ključna grada u ukrajinskom dijelu Donjecke oblasti i jezgre obrambenog područja koje se često naziva "pojasom utvrda". Ruska vojska već godinama pokušava pronaći način kako taj sustav obrane obuhvatiti sa sjevera i juga umjesto da ga napada frontalno.
Bilecki tvrdi da je ruski plan bio prodor preko Limana i Svjatohirska sa sjevera, dok bi druge snage pritiskale prema Dobropilji s juga. Te bi se dvije osi, prema njegovoj interpretaciji, trebale u konačnici spojiti u području Barvinkove i otvoriti put za rusko zauzimanje većeg dijela preostalog Donbasa.
- Vivaldi je poremetio sjeverni krak tog plana - tvrdi Bilecki.
To ne znači da je ruska prijetnja Slovjansku i Kramatorsku nestala. Daleko od toga. Ruske snage i dalje imaju brojčanu prednost na mnogim dijelovima bojišta i nastavljaju pritisak na Donjecku oblast. Ali ukrajinski protunapad pokazuje da se fronta više ne može promatrati samo kao jednosmjerno rusko napredovanje.
Prema podacima Trećeg korpusa, Ukrajinci su prije jačeg kopnenog pritiska mjesecima sustavno tukli rusku logistiku. Operatori dronova najprije su napadali ciljeve do pedesetak kilometara iza bojišta, a zatim proširili udare i do 120 kilometara dubine. Cilj nisu bili samo kamioni i skladišta. Posebno su gađali zalihe goriva. Ukrajinski korpus tvrdi da je pritisak postao toliko snažan da su Rusi dio zaliha goriva morali premjestiti iz okupirane Ukrajine prema Voronješkoj oblasti u Rusiji. Prema istim navodima, pogođena su skladišta, a jedan opskrbni cjevovod prestao je funkcionirati. Ruski sustavi za ometanje ukrajinskih dronova često ovise o dizelskim generatorima. Ako nema dovoljno goriva, slabi elektronička zaštita. A kada oslabi zaštita, ukrajinski dronovi mogu učinkovitije udarati vozila, topništvo i položaje.
ISW zato smatra da je operacija kod Limana zanimljiva upravo zato što pokazuje novi oblik povezanog ratovanja: najprije se sustavno udara logistika i elektroničko ratovanje, zatim se pokušava ostvariti dominacija dronovima, a tek nakon toga dolazi snažniji kopneni manevar.
Ukrajinci također tvrde da su ruske 20. i 25. armija izgubile su oko 1500 vojnika, više od 12.000 dronova te stotine oklopnih vozila, topničkih sustava i drugih vozila. Ruski kanal Rybar, koji podržava rat protiv Ukrajine, ali često kritizira vojne zapovjednike, objavljivao je podatke koji potvrđuju da se ruska situacija sjeverno od Limana pogoršala. ISW je također zabilježio da ruski izvori neizravno priznaju ukrajinske dobitke u području Kolodjazija.
Jesu li ruski generali lagali Putinu?
Tu priča postaje zanimljivija. Corriere della Sera cijelu operaciju stavlja u kontekst problema koji rusku vojsku prati gotovo od početka invazije: informacije prema vrhu hijerarhije prolaze kroz niz zapovjednika koji imaju snažan motiv uljepšavati stanje. U autoritarnom sustavu loše vijesti nisu dobre za karijeru. Ako postrojba izgubi selo, zapovjednik može izvijestiti da se vodi "aktivna obrana". Ako Ukrajinci uđu nekoliko kilometara u pozadinu, može se govoriti o "infiltracijskim skupinama". Ako napad ne uspije, može se prijaviti da su "postignuti planirani ciljevi". Problem nastaje kada se takvi izvještaji počnu slagati jedan na drugi. Na vrhu sustava tada nastaje slika bojišta koja više ne mora imati mnogo veze sa stvarnim stanjem.
Prema Corriereu, upravo se to moglo dogoditi kod Limana: dok su ukrajinske postrojbe polako napredovale, Moskva je javno govorila o novoj ruskoj inicijativi i približavanju konačnom osvajanju Donbasa. ISW također upozorava da "kultura laganja" unutar ruske vojske može ozbiljno narušavati sposobnost zapovjedništva da procijeni situaciju i donosi odluke.
No tvrdnju da su generali izravno i svjesno lagali Putinu teško je nezavisno dokazati. Može se potvrditi raskorak između pojedinih ruskih službenih tvrdnji i situacije koju sada priznaju i ruski izvori, ali nije poznato što je točno bilo u povjerljivim izvještajima koje je predsjednik dobivao.
Što znači "prvo godišnje doba"?
Najzvučniji dio Bileckijeve poruke namjerno je ostavljen nejasnim. Ako je ovo bila tek prva od četiri "sezone", što slijedi? Jedna teorija koja se pojavila među analitičarima bila je da Ukrajinci žele izbiti na rijeku Crni Žerebec i ondje uspostaviti novu obrambenu liniju. Bilecki je tu interpretaciju odbio bez objašnjenja konačnog cilja.
- Nemojte žuriti sa spoilerima. Bit će dobrih vijesti - poručio je.
To može značiti da operacija ima još nekoliko planiranih faza, ali jednako tako može biti i dio informacijskog ratovanja. Kijevu odgovara držati rusku stranu u neizvjesnosti i prisiliti je da nagađa gdje bi mogao uslijediti novi udar. U ratu u kojem obje strane gotovo neprestano nadziru bojište tisućama dronova, već i sama sposobnost da se protivniku sakriju namjere predstavlja ozbiljan uspjeh.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Vivaldi i "četiri godišnja doba". Zato ode Orehovo, posljednji grad prije Zaporožja. Kad pade Zaporožje, otvoren je put ka Odesi.