Preminuo je američki ratni zločinac William Calley, javlja The New York Times, jedini vojnik osuđen za ratni zločin što ga je američka vojska počinila 1968. godine u selu My Lai na jugu Vijetnama, makar je jasno da stotine žena, staraca i djece ubiti i cijelo selo zapaliti nije mogao sam. Cijela lepeza Calleyevih notornih suučesnika i nadležnih u američkoj vojsci, uključujući i dva generala, nikad nije odgovarala za najsramniju epizodu u povijesti američke vojske poznatiju kao "masakr u My Laiju".

Pukovnik Calley će za svoju sramotnu ulogu isprva dobiti doživotnu kaznu, ali ona mu je nakon žalbi reducirana toliko da je na koncu odslužio jedva tri godine, i to uglavnom kućnoga zatvora. Formalno, odgovarao je za 22 ubojstva iako su u samo nekoliko minuta masakra ubili na stotine Vijetnamaca. Američka istraga naknadno je utvrdila da se radi o 347 ubijenih civila, vijetnamska vlada smatra da ih je bilo 504 u My Laiju i My Kheu, u sličnome masakru.

Pa ako je Calley kriv za 22, tko je onda odgovoran za preostalih 325 ili 482 života? 

- My Lai je apsolutno najniža točka u povijesti moderne američke vojske. Tisuće je razloga zašto se to dogodilo, loših ljudi gore i dolje u zapovjednom lancu. To uključuje i zataškavanje. My Lai nije bio samo djelo zaluđenog pukovnika. I drugi oficiri američke vojske znali su što se događa. Intenzivno zataškavanje, uključujući uništavanje dokumenata, išlo je cijelim zapovjednim lancem do dvojice generala i još najmanje trojice pukovnika - kaže novinar i dobitnik Pulitzerove nagrade Thomas E. Ricks. 

Ubij sve što hoda i puže, rekli su. I William Calley shvatio je doslovno

"Uništite sve što hoda, puže i gmiže" naredio je tog dana kapetan Ernest Medina svojim ljudima i Charlie Company - 1. bojna 20. pješačke pukovnije - spremao se za My Lai. Prosjek godina 1. bojne bio je jedva 20 godina. Nekoliko puta bili su već u tom selu na jugu Vijetnama, tražeći obavještajne podatke o kretanju Vijetkongovaca. Nisu našli ništa. Ovoga puta obavještajni izvori tvrde da će seljaci i svi koji nemaju veze s Vijetkongom biti na tržnici. Svi oni koji ostanu, rekao je Medina, surađuju s gerilcima ili ih simpatiziraju. Američka vojnici vjerovali su da ljudi u My Laiju pružaju utočište Vijetkongovcima. 

- Oni su svi VC (Vijetkong), odite i zgrabite ih - rekao je Medina večer ranije, tvrdili su svjedoci na suđenju 1971.

POVLAČE LINIJE Sjećate se 'magičnog metka' i JFK-a? Nova teorija zavjere: Još jedan pucač na Trumpa!

Sutradan, 16. ožujka 1968. u 7.30 sati, pukovnik Calleya i njegove ljudi helikopteri su iskrcali u My Laiju. Očekivali su žestok otpor Vijetkonga, ali niti metak nije ispaljen. Naišli su samo na seljane kako doručkuju. Američki vojnici vjerovali su da ulaze u zamku, pokazala je istraga, bili su paranoični jer 90 posto njihovih žrtava posljednjih nekoliko mjeseci stradalo je od mina i eksplozivnih naprava, zamki, snajpera... 

Seljaci nisu bježali kad su helikopteri sletjeli. Zašto i bi? Amerikanci su u njihovu selu bili već toliko puta i nitko nije stradao. 

No ovaj puta bilo je drukčije. Ubrzo će svi biti mrtvi. My Lai postat će klaonica.

Čim su se raspršili po selu Calleyevi ljudi su izrešetali nekoliko nenaoružanih civila tražeći gerilce. Divljački su se iživljavali nad nemoćnima. Silovali su žene. Palili kuće.  

Kad je postalo jasno da Vijetkonga nema i da ga neće ni biti, niti oružja, Calleyev vod rasporedio je žene, djecu i starije muškarce u grupe, piše The New York Times. Do tog trenutka su istražitelji uspjeli vjerno rekonstruirati što se točno dogodilo, dalje se iskazi osuđenog američkog zločinca i njegovog nadređenoga Medine u potpunosti razlikuju.

Naime, Calley je tvrdio da je Medina bio iziritiran sporim napredovanjem jedinice i da je za civile u jednom trenutku rekao "riješite ih se". Medina je tvrdio drukčije, makar su i mnogi drugi vojnici iz Charlie Company potvrdili njegove riječi da je "prihvatljivo izbrisati cijelo mjesto My Lai s lica zemlje". 

U trenutku potpune zaluđenosti pomahnitali pukovnik Calley i njegov kolega Paul Meadlo otvorili su vatru. Bili su nemilosrdni, ubijali su sve redom. Svjedok je u istrazi rekao kako je vidio Calleya da ubija budističkog svećenika koji se molio. Kad je vidio dijete kako puže da se spasi, Calley je zvjerski upucao i njega. Najmanje jedan vojnik priznao je da je skalpirao civila i odrezao mu jezik.

Vod je masakrirao na stotine ljudi, prema vijetnamskim izvorima - 504 nenaoružana civila. Izbrisane su cijele familije. Tijela žena, djece i starčadi ležala su po seoskim puteljcima, pred kućama, u travi. Bio je to najodvratniji, nezamisliv ratni zločin kojeg je američka vojska počinila u Vijetnamu. 

Pa ipak, u prvom izvještaju američkom stožeru nakon pokolja stajalo je da je operacija bila uspješna i da su u selu zatekli i ubili 128 neprijateljskih boraca. Jedan od zapovjednika američkih trupa u Vijetnamu, general William Westmoreland još ih je i pohvalio jer su "zadali jak udarac vijetkongovcima". Ni on nikad nije odgovarao. 

My Lai: Jedino je Calley odgovarao, a izvukli se generali koji su sve zataškavali

Na nesreću zločinaca, vojni fotograf Ronald Haeberle, 26-godišnjak, bio je tog dana s njima u My Laiju i njegove fotografije poslužile su kao dokaz na sudu.

- Skoro odmah čim smo sletjeli čuo sam puno pucnjave i pomislio: ‘Dovraga, mora da smo u vrućoj zoni.’ Ali nakon nekoliko minuta nismo pucali, pa smo krenuli hodati prema selu. Vidio sam ljude koji su mi izgledali kao civili. Tada sam vidio jednog vojnika kako puca na njih. Nisam mogao shvatiti što se događa. Nisam to mogao shvatiti - prisjetio se Haeberle na 50. godišnjicu masakra za Time.

- Vidio sam starca kako ide i za ruku vodi dvoje djece. Vikao je: "Nismo Vijetkong! No VC!" Vojnik ih je izrešetao svo troje - priča Haeberle. 

Još je živ, i u 83. godini noću ga proganjaju "flashbackovi" iživljavanja u My Laiju koje nije mogao spriječiti, vojnika kako ubija dječaka s demonskim izrazom lica, drugoga kako jaše bika i zabada mu bajonetu u meso.  

Njegove fotografije snimljene tog jutra užasne su. Krvave, mnoge i posve neobjavljive. Kad je vidio što se događa, Haeberle je vojnu Leicu zamijenio svojim Nikonom i tako je film izbjegao kontroli. Tako su fotografije monstruoznog zločina, u kojem su vojnici probadali seljane bajunetama, rešetali ih onako nemoćne iz strojnica M-16 i bacali na njih granate, uopće i mogle biti sačuvane. 

I on je dvaput tog jutra Medini osobno rekao što se događa u dimu zapaljenog sela, ali ovaj ga je ignorirao. Na suđenju 1971. ipak je oslobođen krivnje. Nisu svi američki vojnici u klaonici My Laija bili zločinci. Pilot američkog helikoptera Hugh Thompson, topnik Lawrence Colburn i zapovjednik posade Glenn Andreotta, koji su stigli usred masakra, nagrađeni su posthumno vojničkom medaljom za herojstvo na 30. godišnjicu My Laija, u znak priznanja za njihove pokušaje da interveniraju i spase živote seljana, riskirajući pritom vlastite, pisao je Time.

Za života, neki od uglednih američkih kongresmena objavili su njihova imena i nazivali ih javno izdajicama američkog naroda jer su pokušavali spasiti Vijetnamce. 

Clevelandski "Plain Dealer" bio je prva novina koja se, godinu i pol dana nakon masakra , na jesen 1969. godine - usudila objaviti Haeberleove fotografije. Crno-bijele. Američka javnost bila je šokirana - "zar naši dečki mogu počiniti ovakav zločin?".  

- Moje trupe su bile masakrirane, trpjeli smo teške gubitke od neprijatelja kojeg nismo vidjeli, osjetili niti smo ga mogli čuti - branio se na sudu Calley. Vijetkong ih je uistinu tjednima desetkovao zamkama i snajperima iz dubine šume, ali nakon prezentiranih iskaza svjedoka i fotografija bilo je jasno da to ne može biti alibi za zvjerstva u My Laiju i da je kriv. Dobio je doživotnu.

- Utuvljeno nam je u glavu: 'Budi oštar! Oprezan! Čim pomisliš da te ovi ljudi neće ubiti, ZAP! U borbi nemaš prijatelja! Imaš neprijatelje!’ Čuli smo to iznova i iznova i rekao sam sebi, ponašat ću se kao da nikad nisam siguran. Kao da bi me svi u Vijetnamu ubili. Kao da su svi loši - pokušavao je Calley objasniti što mu se događalo u glavi i kako je točno podemonio.  

Vrlo brzo kazna je preinačena u 20 godina, pa prepolovljena i na koncu je odslužio samo tri godine. To je bilo sve za najveći masakr američke vojske u Vijetnamu. Tri godine uglavnom kućnog zatvora za 504 ubijena čovjeka?! Generali, kapetani i pukovnici, vojnici koji su tog dana pucali skupa s Calleyem - nitko drugi nije odgovarao. 

Pitanje je bi li se ikad saznalo što se dogodilo u My Laiju da nije bilo šokantnih fotografija vojnog reportera Rona Haberlea kao neoborivoga dokaza i istrage koju je u tajnosti proveo novinar Seymour Hersh - dobitnik Pulitzerove nagrade za taj rad 1970. Paralelno s njegovim istraživanjem i Ronald Ridenour, koji je bio zadužen da puca iz strojnice s helikoptera, počeo je pisati službene dopise o tome što je vidio iz helikoptera i kako se mora istražiti što se dogodilo u My Laiju.

Zahvaljujući anonimnoj dojavi Hersh je uspio locirati glavnog sudionika pokolja - Calleya je našao skrivenog u odajama za više časnike američke vojske u Fort Benningu, u Georgiji. 

Tek 2009. Calley je na nekakvom susretu veterana ponudio svoju ispriku za zlodjela. 

- Ne prođe niti dan da ne osjetim krivnju i žaljenje za ono što se dogodilo u My Laiju - rekao je. 

Ostali odgovorni - američki generali, kapetani koji su, ako ništa drugo po zapovjednoj liniji morali odgovarati, nisu rekli nikad ništa. Kao da je masakr u My Laiju mogao osmisliti i počiniti samo jedan čovjek. Kao što kaže Ricks, to nije moglo biti djelo jednog zaluđenog pukovnika. Krvavi otisak prsta ostavili su neki od najvažnijih američkih generala u Vijetnamu. 

Dječak s fotografije preživio klaonicu u My Laiju

Fotograf Haeberle vratio se u My Lai 2011. godine i tad je shvatio da su neka djeca preživjela masakr, mnogi od njih skrivajući se ispod leševa svojih roditelja. Duc Tran Van imao je samo osam godina kad su Amerikanci pobili i zapalili cijelo njegovo selo, na Haeberleovim fotografijama prepoznao je svoju majku Nguyen Thi Tau. 

- Majka mi je dala sestricu kojoj je bilo 20 mjeseci i rekla da trčimo u bakinu kuću. Kad sam čuo američke helikoptere iznad nas, bacio sam se da zaštitim sestricu. Već je bila ranjena - pričao je Nguyen Thi Thau koji sad živi u Njemačkoj. Tu fotografiju, njih dvoje kako leže na seoskom putu i njega kako je tijelom pokušava zakloniti, također je snimio Haeberle. 

U stanu u Nejmačkoj Nguyen ima malo svetište svoje obitelji i Haeberle mu je poklonio Nikon kojim je snimio nezamisliva zvjerstva u njegovu selu. 

Zahvaljujući između ostalog i tom Nikonu, američka javnost počela se odjednom pitati: "Što mi uopće radimo u Vijetnamu?". U ožujku 1973. godine, otprilike baš na petu godišnjicu klaonice u My Laiju, zadnji američki vojnik napustio je Vijetnam.