Čim su bili gotovi izbori, vidjelo se da će bilo kakav oporbeni savez biti teško moguć jer je HDZ ipak relativni pobjednik. Ranjen, ali pobjednik. A stavovima oporbenih stranaka je bilo kakva velika koalicija dovedena do potpune nemogućnosti. Bez Mislava Kolakušića, SDP, DP, Možemo, Most, IDS, Posavec i Fokus imaju 81 zastupnika. Da su htjeli, mogli su napraviti 10 ideoloških točaka o kojima neće raspravljati i 10 koje će provesti. Nečeg takvog nema na pomolu. Prvi je krenuo Možemo! koji je rekao da neće podržati nikakvu Vladu gdje su Most i DP. I tu je krenulo zatvaranje vrata. Doduše, Možemo! ih je ostavilo odškrinuto kroz mogućnost zajedničke saborske većine i s tim strankama i podršku manjinskoj vladi SDP-a.

DP je zatim odbacio bilo koju kombinaciju s Možemo i SDSS-om, ali ne i Milanovića. To bi značila nedovoljna 71 ruka. Most je pak odbacio prvo mogućnost podrške Milanoviću, a kada je SDP i odustao od njega kao mandatara, ugasili su svjetlo. Most je predložio da se do saborske većine od 76 ruku treba doći bez Možemo!. Isključili su ih iz bilo koje kombinacije, što znači 71 ruku. Računaju na pet manjinskih zastupnika koji bi se trebali odreći svog stava da će se držati zajedno sa SDSS-om. Ukratko, i oni su dali nemoguću ponudu. I tako, korak po korak, oporba koja se zaklinje da želi srušiti HDZ je svojim uvjetima pomogla HDZ-u u pregovorima s DP-om. Jer alternative, realno nema.